Amina Imamović: Solidarnost se gradi svakodnevno

Pred nama je šesto izdanje festivala queer umjetnosti i aktivizma Kvirhana. Šta ovogodišnje izdanje festivala donosi, te kako je koncipiran njegov program?

- Šesto izdanje Kvirhane prvi put traje četiri dana i održava se na četiri lokacije u Sarajevu. Program smo osmislili tako da objedini umjetnost, razgovor i zajedništvo. Posjetitelji/ce će imati priliku pogledati dvije predstave, filmske projekcije, učestvovati u razgovorima i predavanjima te uživati u večernjim programima.

Otpor i borba

Tema ovogodišnjeg festivala je “Otpor i borba”, pa smo nastojali ponuditi sadržaje koji govore o iskustvima LGBTIQ+ osoba, ali i o univerzalnim pitanjima slobode, solidarnosti i zajedničkog djelovanja. Program je namijenjen različitim generacijama i interesovanjima, a posebno me raduje povratak Deena na scenu, što će zasigurno biti jedan od najupečatljivijih trenutaka festivala.

Slogan festivala je “Uprkos svemu”. Kako tumačite ovu sintagmu u pogledu onoga što su ključne odrednice kojima se festival bavi?

- “Uprkos svemu” sažima iskustvo LGBTIQ+ zajednice u Bosni i Hercegovini i regiji. Uprkos diskriminaciji, nasilju, političkim otporima i pokušajima brisanja naših iskustava, zajednica postoji, razvija se i stvara prostor za život dostojan svakog čovjeka.

Sintagmu možemo razumjeti i kao izraz otpora i kao izraz opstanka. Upravo o tome govori ovogodišnja tema festivala. Otpor nije samo protest ili politička borba. Otpor su i briga jednih za druge, prijateljstva, zajednica, umjetnost i stvaranje prostora u kojima možemo biti slobodni. Kvirhana želi podsjetiti da su i radost, odmor i slavljenje vlastitog postojanja jednako važan dio borbe kao i aktivizam.

Kada je u pitanju sama tema festivala “Otpor i borba”, kako je vidite u aktuelnom kontekstu, imajući na umu iskustva LGBTIQ+ osoba u Bosni i Hercegovini i regiji?

- Vidim je kao potrebu, podsjetnik i poziv na djelovanje. Posljednjih godina svjedočimo jačanju politika i narativa koji dovode u pitanje ljudska prava, rodnu ravnopravnost i demokratske vrijednosti. Takvi procesi ne pogađaju samo LGBTIQ+ osobe nego sužavaju prostor slobode za sve građane/ke.

Zato je važno podsjetiti se kako su se društvene promjene kroz historiju izborile upravo kroz organizovanje, solidarnost i zajedničku borbu. Ovogodišnja Kvirhana poziva da učimo iz tih iskustava i da se prisjetimo da prava koja danas imamo nisu data jednom zauvijek. Ona se kontinuirano brane i unapređuju.

Šesto izda je festivala Kvirhana/

Živimo, kako ste istakli, u vremenu kada se mnoga do sada osvojena prava iznova potiskuju i marginalizuju. Kako biste iz današnje perspektive ocijenili položaj LGBTIQ+ osoba u našoj zemlji, koliko je prostora slobode i djelovanja, te šta su aktuelni problemi?

- Prostora za djelovanje ima i on je rezultat dugogodišnjeg rada zajednice i organizacija civilnog društva. Međutim, položaj LGBTIQ+ osoba i dalje je obilježen ozbiljnim izazovima. Posebno zabrinjavaju političke i institucionalne odluke koje doprinose marginalizaciji LGBTIQ+ osoba. Svjedočimo blokadama javnih politika koje uključuju LGBTIQ+ pitanja, izostanku adekvatnih institucionalnih reakcija na nasilje i govor mržnje, kao i sve izraženijem djelovanju antirodnih aktera. Takvi procesi stvaraju dodatne prepreke ostvarivanju jednakih prava i dostojanstvenog života.

Istovremeno, postoje i pozitivni pomaci. Bilježimo važne sudske presude u slučajevima diskriminacije, nastavak zagovaranja zakona o istospolnim partnerstvima te razvoj servisa podrške za LGBTIQ+ osobe, uključujući sigurnu kuću. Ipak, većina tih pomaka dolazi zahvaljujući radu civilnog društva, dok sistemska podrška i dalje izostaje.

Jedna od ključnih premisa svakog dosadašnjeg izdanja Kvirhane je pitanje solidarnosti i podrške. Gdje vidite mogućnosti djelovanja u tom smislu?

- Solidarnost ne bi trebala postojati samo u trenucima krize ili nasilja. Ona se gradi svakodnevno, kroz odnose koje stvaramo, kroz podršku koju pružamo i kroz spremnost da reagujemo i kada problem nije direktno naš. Mislim da smo kao društvo navikli pokazivati solidarnost tek kada su ugroženi osnovna sigurnost ili ljudsko dostojanstvo. Međutim, solidarnost podrazumijeva mnogo više od toga. Ona znači prepoznavanje da su prava drugih ljudi povezana s našim vlastitim pravima i kvalitetom života.

Podrška i odgovornost

Da bismo bili solidarni, moramo razumjeti vlastiti položaj u društvu, ali i položaj drugih. Tek tada možemo graditi zajednice koje nisu zasnovane na strahu i podjelama, nego na međusobnoj podršci i odgovornosti.

Koliko smo, prema Vašim iskustvima, na koncu kao društvo osvijestili važnost jednakopravnosti i slobode za svakoga, te šta festivali kao što je Kvirhana doprinose u tom pogledu?

- Mislim da još nismo napravili onoliko pomaka koliko bismo željeli. I dalje je prisutna ideja da osiguravanje (jednakih) prava za jednu grupu ljudi znači oduzimanje prava nekome drugom. Upravo ta logika predstavlja jednu od najvećih prepreka izgradnji pravednijeg društva.

Festivali poput Kvirhane važni su jer stvaraju prostor za susret, razgovor i upoznavanje iskustava koja su često nevidljiva u javnosti. Umjetnost ima sposobnost da otvori teme kojima se ponekad teško bavimo kroz politički ili pravni jezik. Kroz kulturu, dijalog i zajedničko iskustvo lakše razumijemo da ravnopravnost nije igra s nultim zbirom. Kada društvo postaje pravednije za jednu grupu ljudi, ono postaje bolje za sve nas.