Odlazak velikog humaniste koji je do posljednjih dana govorio bez straha

”Ne znamo šta nam se događa, a upravo nam se to događa”, piše José Ortega y Gasset… Kako ploviti morem neizvjesnosti? Kako razumjeti istoriju koju živimo? Kako konačno prihvatiti da, uništavajući ekološki sistem planete, uništavamo i svoje živote i svoja društva? Je li to trka ka smrti ili ka potpunoj promjeni?

Može li to biti i jedno i drugo?

Probudimo se!

Edgar Morin

Napustio nas je učesnik francuskog Pokreta otpora, filozof i sociolog, Edgar Morin. Umro je 30. maja 2026, ostavljajući tužnim sve one koji su ga pratili i voljeli njegovo djelo.

Edgar Morin rođen je 8. jula 1921. godine u Parizu, u jevrejskoj porodici porijeklom iz Soluna (Thessaloniki). Njegovi prvi trenuci, kako se često navodi, bili su na granici života i smrti. Porođaj je bio rizičan, a njegova majka je krila trudnoću zbog zdravstvenih komplikacija. Ipak su i majka i dijete preživjeli.

Kasnije je doživio još jedan veliki lom: smrt majke kada je imao oko deset godina. Taj događaj je nazivao “unutrašnjom Hirošimom”. Od tada, prema Heraklitovoj misli koju je usvojio, nosi ideju da se “živi od smrti i umire od života”.

Drame našeg doba

Edgar Morin je jedan od najvažnijih evropskih mislilaca XX i XXI vijeka, poznat po ideji “kompleksnog mišljenja”: pristupu koji ne pojednostavljuje stvarnost, nego je posmatra kao mrežu odnosa, kontradikcija i stalnih promjena.

Njegovo djelo je istovremeno filozofsko, sociološko i antropološko, ali i duboko lično: u njemu se stalno prepliću biografija, istorija i analiza savremenog svijeta.

Ključne teme njegovih djela su odnos pojedinca i društva, mediji, film i masovna kultura, smrt i ljudsko postojanje, krize modernog svijeta, obrazovanje i potreba za novim načinom mišljenja.

Već u ranim djelima o filmu, ”Le Cinéma ou l’homme imaginaire” (Film i imaginarni čovjek) i ”Les Stars” (Zvijezde), pokazao je kako moderna kultura stvara nove mitove: filmske slike i “zvijezde” postaju dio kolektivne imaginacije, gotovo nova religija savremenog društva.

Njegovo, po mišljenju kritike, najvažnije djelo, ciklus ”La Méthode” (Metoda), predstavlja pokušaj da se razvije nova epistemologija, način mišljenja koji spaja biologiju, sociologiju, filozofiju i sistemsku teoriju. U tom smislu, on odbacuje jednostavna objašnjenja i insistira da je stvarnost uvijek neizvjesna, višeslojna, paradoksalna i međuzavisna.

Za Edgara Morina, znanje, dakle, nikada nije konačno. Čovjek mora naučiti živjeti s kompleksnošću svijeta, umjesto da sve pojednostavljuje. Zato je njegovo djelo istovremeno i teorijsko i etičko.

Njegova posljednja velika knjiga, izašla je u njegovoj 100. godini života. I tada, još uvijek i bez prestanka, Edgar Morin ostaje zaokupljen krizama, previranjima, kontradikcijama i dramama našeg doba. U ovoj knjizi prenio je čitaocima svoje vjekovno iskustvo, insistirajući na složenosti ljudskog bića i društva općenito. “Leçons d’un siècle de vie” (Lekcija jednog vijeka života) je dakle poziv na entuzijazam, na borbu za lijepe stvari u životu, za ono što zovemo pozitivnim, na lucidnost i oprez. U njoj je autor svjedočio i o vlastitim lutanjima u svom dugom životu, ali i o nadanju, ne zaboravljajući krize i nedaće koje je donijelo stoljeće u kome je proveo najveći dio života, XX vijek. Tu ima i autobiografije, ali samo kao ilustracija i potvrda onoga što je vidio i o čemu je govorio. Ovo međutim nije i apsolutno posljednje što je Edgar Morin objavio, jer je nastavio da piše i objavljuje manje tekstove i da daje intervjue.

Prevodi u regionu

Edgar Morin je vrlo prisutan u prevodima i na srpskohrvatskom/BHS prostoru. Neka od njegovih najvažnijih djela su prevedena i više puta i objavljivana u različitim izdanjima na našem jeziku. Tu je i “Duh vremena” (L’Esprit du temps) koje je i jedno od ključnih djela o masovnoj kulturi i “kulturi slike”. Prevedena je i knjiga “Čovjek i smrt” (L’Homme et la mort), filozofsko-antropološko djelo o odnosu čovjeka i smrti kroz istoriju, religiju i kulturu. A prevedeni su i neki dijelovi njegove višetomne knjige “Metoda”, kao i “Uvod u složenu misao” (Introduction à la pensée complexe). Ovo posljednje se smatra jednim od glavnih djela za razumijevanje Morinove filozofske misli.

Ono što obasjava, uvijek ostaje u sjeni

(E. Morin)

Edgar Morin, ovaj esejista i filozof koji nije volio da ga svrstavaju u bilo koje kategorije, bio je prije svega veliki humanista i entuzijasta. Doživio je, dakle, 104 godine, a pred kraj života, zaljubio se, o čemu je otvoreno govorio, smatrajući da ljubav može održavati čovjeka u životu i spasavati ga.

U jednom intervjuu, povodom svog stotog rođendana (2021), rekao je da su mu fizičke i osjetilne sposobnosti oslabile, ali da je ostao jednako radoznao kao u mladosti. Ta radoznalost, kako je govorio, bila je njegov oblik otpora: onog prema društvima koja se raspadaju, prema diktaturama koje su vladale i koje i danas prijete čovječanstvu. Posebno je isticao ljubav prema muzici, slici, a nadasve prema poeziji.

Srela sam ga davno, u Parizu, u vrijeme opsade Sarajeva i rasprava o barbarizmu i zločinu. On je jasno znao ko je žrtva, a ko agresor. To bi, čini se, i danas trebalo biti jasno svima, bez obzira na propagandu, interese i “nijanse” kojima se često zamagljuje ono očigledno. Nije teško prepoznati nasilje, pogotovo kad je ono u toku.

Pratila sam ga i kroz njegove intervjue. Bio je protiv svih oblika nasilja, ma odakle da dolazi. Tvrdio je da je uvijek na strani nastradalih, u ovom slučaju Palestinaca.

Edgar Morin bio je dosljedan protivnik Netanyahuove politike.

Decembra 2023, u tekstu u Le Mondeu i u intervjuu za France Inter, rekao je: “Nazovimo stvari pravim imenom. Kada se nasumice bombarduje, kad se ruše bolnice, škole i univerziteti, kada se izgladnjuje dva miliona ljudi, ulazi se u genocidnu logiku. Riječ genocid je pravni pojam. Govorim o masovnom pokolju, o uništavanju stanovništva.”

Novembra 2024, u 102. godini života, na jednom skupu u Parizu reći će i ovo: “Gaza je mjesto gdje se tehnički barbarizam susreće s onim političkim. Ubija se, razara, izgladnjuje. To je poricanje svake ljudskosti.”

Već sam ranije pisala da je pogrešno posmatrati Jevreje kao homogenu cjelinu, kao što to čine nacionalističke interpretacije. Isto važi i za sve narode: unutar njih postoje različiti glasovi, ali humanisti su gotovo uvijek u manjini. Danas su često marginalizovani i izloženi pritiscima.

U Francuskoj je nedavno pokušan zakon (tzv. Yadan zakon) koji bi u praksi ograničio kritiku izraelske politike, izjednačavajući je s antisemitizmom i apologijom terorizma. (Arapi se danas gotovo i ne pominju kao Semiti, iako su i Arapi i Jevreji istorijski semitski narodi, sviđalo se to ili ne rasistima.)

Brojni Jevreji koji kritikuju izraelsku politiku, humanisti i mirovni aktivisti, isključeni su iz glavnih medija ili izloženi prijetnjama i diskreditaciji. Nazivaju ih “samomrziteljima” ili “izdajicama”; slično su etiketirani i Srbi, protivnici četničkih zločina.

Predsjednica jedne organizacije za mir između Izraela i Palestine, francuska Jevrejka, nedavno je osuđena na uslovnu kaznu zatvorom i veliku novčanu kaznu, jer je rat u Gazi nazvala genocidom. A niko da upravo tako nešto nazove pravim imenom: antisemitizmom!

I Edgar Morin je još 2002. bio optužen za antisemitizam, skupa sa još dvojicom jevrejskih intelektualaca, Danielom Bensaïdom i Samijem Nairom, zbog njihovog teksta objavljenog u Le Mondeu pod naslovom: “Izrael–Palestina: rak rana”. U tom su tekstu kritikovali izraelsku politiku prema Palestincima i govorili o aparthejdu.

Sam Edgar Morin je o tome rekao: “Nazvali su me antisemitom. Mene, Jevreja, pripadnika Pokreta otpora, sina deportovanih. Jer sam kritikovao politiku Izraela. To je posljednje oružje: čim progovoriš o Palestini, postaješ antisemit.”

Od tada se ništa nije promijenilo. Naprotiv!

Zagovarao je toleranciju

Edgar Morin je bio rijedak gost u glavnim francuskim medijima, a koliko znam, nikad nije bio pozvan na veoma gledane desničarske medije, kao što je CNews, u vlasništvu milijardera Bolloréa. (U čijem vlasništvu su danas i izdavačke kuće, čuveni Canal+, koji finansira filmove i još mnogo štošta.) Rijetko je pozivan i na one državne.

Veliki izraelski istoričari, poput Ilana Pappéa ili novinara Gideona Levya, kao ni američki senator Bernie Sanders, nikada nisu pozvani na TV-kanale; tu su, umjesto njih, izvještači iz Izraela koji ne kriju da ta zemlja planira jednog dana, možda i uskoro, napasti i Tursku u ime “samoodbrane”, ne bi li se oslobodila i tog neprijatelja, nakon što dovrši “legitimnu samoodbranu” protiv Irana. Naravno da je i to korisno znati.

Istinu govoreći, od kako je Macron priznao Palestinu, dosta toga se, nabolje, promijenilo u državnim medijima, ali je ultradesničarki naboj i dalje veoma prisutan. A i odnos vlade prema Izraelu, kao i odnos cijele EU, više je nego ambivalentan. Čak sraman.

Mnogi ljubitelji Izraela, međutim, pa i njegovi neprijatelji, nemaju pojma ni kako je ta zemlja nastala, ni šta su i ko su cionisti, niti išta znaju o istoriji Jevreja, i to ih ne zanima. Znaju to “iz srca” ili iz računice. Ili iz mržnje prema Arapima i muslimanima. Ne znaju čak ni Stari zavjet, koji govori o Jevrejima, ali koji se više mora shvatiti kao bajka. Jer šta je uopšte istorijski dokazano iz Starog zavjeta?

Oni su tu da kukaju nad “malom zemljom koju svi žele da unište”, dok je ta ista mala zemlja već uništila priličan broj svojih susjednih zemalja, raskomadala ih i sada namjerava da učini isto i sa Iranom, igrajući na kartu manjina, posebno Kurda, koje su do sada iskorištavali Amerikanci, a zatim ih ostavljali na cjedilu. Istorijska interpretacija neznalica odgovara Ben-Gvirovoj ideji o 3000-godišnjem pravu Jevreja na taj dio svijeta, što obuhvata današnji Izrael i dobar dio susjednih zemalja, a što je biblijski narativ, istorijska apokrifija i politički apsurd, pa možda i samoubojstvo.

Edgar Morin ostaje, zato, jedna od rijetkih svjetiljki u ovom mračnom nebu planete, gdje u mnogim zemljama vladaju barbari. On je zagovarao toleranciju, slobodu i ljubav.

To je rijedak mislilac koji je insistirao na složenosti, humanizmu i odgovornosti, smatrajući da je rat mnogo više od agresije i osvajanja: zastoj ‘civilizacijske’ kontrole, razuzdano i razorno oslobađanje rušilačkih snaga. A da je ljubav vrhunac unije između ludosti i mudrosti.

Neumorno je ponavljao: “Šutnja svijeta, šutnja Amerike, zaštitnika Izraela, šutnja arapskih zemalja, šutnja Evrope koja pretenduje da je branilac kulture, čovječnosti, ljudskih prava … ! Užasna tragedija! Zgrožen sam spoznajom da oni koji predstavljaju potomke proganjanog naroda (…) ne samo da koloniziraju cijeli jedan narod, tjeraju ga sa njegove teritorije, nego se odaju i masivnom pokolju!”

Edgar Morin se još nije ni ohladio, nije ni sahranjen, a već su se pojavili žestoki napadi na njega, i to oni licemjerni, kojim omalovažavaju ne samo njegovu ličnost, “žednu reklame i slave”, nego i njegove “površne knjige”. Da je negdje rekao i napisao da je Netanyahu veliki čovjek i da Tsahal kao “najmoralnija armija na svijetu” brani civilizaciju od barbara, ti isti napadači bi ga slavili na svim medijima.

I dalje važi misao: od Turaka su gore poturice.