Najavljena izložba u Rijeci umjetnice koja je gola jahala Zagrebom
“New Identities New Europe”/BORIS CVJETANOVIĆ
Galerija Kortil u Rijeci 17. lipnja predstavlja izložbu Vlaste Delimar pod nazivom “Riječani, Provjerite jeste li živi”. Prema najavi priređivača, radi se o prvoj epizodi višelokacijskog projekta posvećenog jednoj od ključnih umjetnica performansa u Hrvatskoj i ex-Yu. Izložba u riječkom Kortilu, koja ostaje otvorena do 14. 8. 2026, otvara širi projekt posvećen opusu Vlaste Delimar u godini njezinog 70. rođendana, navode autori ovog galerijskog showa. Projekt će nakon Rijeke biti predstavljen u Zagrebu, Splitu i Ljubljani.
Za projekt kažu da je zamišljen kao anti-retrospektiva. Umjesto linearnog pregleda opusa, objašnjavaju dalje, fokus stavlja na nove povratke, nova čitanja i radove koji kroz desetljeća nastavljaju provocirati, uznemiravati i otvarati prostor javnog dijaloga. Prema konceptu kustosica Katerine Jovanović i Sabine Oroshi, izložba okuplja radove koji propituju tijelo, pogled, seksualnost, sjećanje, javni prostor i intimu, nabrajaju. Poentiraju da posebno mjesto u riječkom postavu zauzima rad “Vizualno komuniciranje – Korzo Rijeka” iz 1983. tijekom kojeg je umjetnica, među prolaznicima na glavnoj riječkoj ulici Korzu, ispisivala riječi na javnoj površini i tako stvarala privremene znakove komunikacije unutar gradske svakodnevice.
U kontekstu ove rođendanske anti-retrospektive, priređivači ističu da je riječ o okviru koji ne vodi zaključavanju karijere, već rad umjetnice ponovno smješta u sadašnji društveni trenutak obilježen, kako navode, rastom konzervativnih ideologija i dr. Izložba “Riječani, Provjerite jeste li živi” nije samo izložba o opusu jedne umjetnice, to je poziv na provjeru vlastitog pogleda, nelagode, odgovornosti i prisutnosti, poručuju.
Podsjetimo, Vlasta Delimar (Zagreb, 1956.) kroz cijelu svoju profesionalnu karijeru bavi se multimedijalnim istraživanjima, uključujući fotografiju, kombinirane tehnike, instalacije i performans. Starta krajem 1970-ih godina, u vrijeme procvata postkonceptualističke scene u ex-Yugoslaviji. Originalan umjetnički govor izgrađuje kroz druženje i suradnju sa zagrebačkom Grupom šestorice, umjetnicima koji se tada okupljaju oko alternativnog prostora Poodrum, poslije i galerije Proširenih medija u Zagrebu. Delimar završava zagrebačku Školu primijenjenih umjetnosti, ali odbacuje formalno obrazovanje, kao zastarjelo i konzervativno. Svoje umjetničko djelovanje fokusira na akcije, happeninge i performanse. Neki od performansa ove umjetnice poput “Lady Godiva” (2001.) danas se smatraju antologijskim. Delimar jaše gola na bijelom konju kroz centar Zagreba, dok njezini pratioci dijele letke s opisom srednjovjekovne legende o ženi Godivi, koja je projahala gola gradom, kao uvjet da njezin muž, vladar grada, građane oslobodi teških poreza.
Delimar, uz pokojnog Tomislava Gotovca, teoretičari svrstavaju među najvažnije protagoniste tzv. body arta u Hrvatskoj i ex-Yu. Ističu da ovaj odabir vlastitog tijela, kao primarnog medija djelovanja, određuje poziciju Delimar kao izdvojenu i samosvojnu na lokalnoj art-sceni. Nema direktnih sljedbenika, a niti prethodnika. Ova umjetnica smatra da je provokacija najpoželjniji dijalog s promatračima. Neki pak smatraju da bi Vlasti Delimar na maštovitosti mogla pozavidjeti i najslavnija svjetska performerica, Beograđanka koja se osjeća Crnogorkom, Marina Abramović. Delimar je govorila samo za čitatelje subotnjeg dodatka Oslobođenja Pogledi u povodu svoje prve i dosad jedine retrospektivne izložbe održane u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti (2014.) pod nazivom “To sam ja”. Svaka retrospektiva je revizija života, vraćanje unatrag, gledanje onoga što se napravilo i uspoređivanje s najnovijim radovima, rekla mi je tada Delimar.
U sklopu ove retrospektive Delimar izvodi performans u kojem izložbeni prostor postaje njezin privremeni dom, u muzeju živi i radi sve vrijeme trajanja izložbe. Hoće li zaista tri mjeseca živjeti u muzeju? – pitam. Vlasta Delimar odgovara: “Apsolutno da, to je projekt, znate da s nama performerima, starom gardom iz 1970-ih nema šale, performerska energija i koncentracija su besprijekorni, nema tu zezanja.”