Mali psi koji ne rastu
Malo koji pas osvaja srca brže od onoga kojeg možete podići jednom rukom. Sitni, brzi i s pogledom koji kao da govori: "Da, znam da sam neodoljiv." Upravo zato male pasmine pasa već godinama pune domove diljem svijeta — ne kao modni dodatak, nego kao punopravni članovi obitelji.
Mali psi koji ostaju malog rasta nude nešto što velikim pasminama jednostavno nije dostupno: prilagodljivost gotovo svakom prostoru. Stan u centru grada, umirovljenički par bez dvorišta ili mlada obitelj koja nema kuću s vrtom — sve su to situacije u kojima je mali pas logičan i praktičan izbor. No, prije nego što odlučite koji je pravi za vas, važno je znati što život s malim psom zapravo donosi.
Zašto veličina nije sve
Koja je najveća zabluda o malim psima? Ona da su jednostavniji za držanje od velikih. Mnoge male pasmine imaju energiju koja nadmašuje i znatno veće pse. Yorkshire terijer koji ne šeće redovito postat će nervozan i sklon uništavanju stvari po stanu. Čivava bez jasnih granica lako se pretvara u psa koji laje na sve i svakoga. Mali psi trebaju redovite šetnje, mentalnu stimulaciju i dosljednu socijalizaciju — jednako kao i veliki.
Ono što mala pasmina doista nudi jest prilagodljivost prostoru. Pas od pet kilograma ne zahtijeva isto životno okruženje kao labrador. Za ljude koji žive u stanovima ili nemaju pristup dvorištu, to je konkretna i mjerljiva prednost.
Čivava, najmanji pas s najvećim stavom
Čivava rijetko preraste 23 cm visine i 3 kg težine, ali njezino ponašanje nikada nije odgovaralo tim minijaturnim proporcijama. Samouvjerena je, odlučna i ponekad tvrdoglava do te mjere da vlasnici često u šali kažu kako ih zapravo čivava dresira, a ne obrnuto.
Inteligentna je, izrazito privržena vlasniku i laka za održavanje zahvaljujući kratkoj, glatkoj dlaci. No, upravo ta dlaka donosi obavezu koju budući vlasnici često previde: čivave su izrazito osjetljive na hladnoću. Nizak postotak tjelesne masnoće i tanko krzno znače da zimi gube toplinu brže od većine drugih pasmina. Topla odjeća prije šetnje stoga nije modni dodatak — to je zdravstvena potreba.
Tko traži psa koji će stati u krilo, ali neće pristati na ulogu tihog promatrača, u čivavi će naći upravo to. Samo treba biti spreman na karakter koji uveliko nadmašuje njezinu kilažu.
Yorkshire terijer i patuljasti pinč
Yorkshire terijer, poznatiji kao "Yorkie", privlači svilenkastom dlakom i živahnom naravi. No, iza tog elegantnog izgleda krije se pas koji može biti izrazito glasan. Laje na zvono, susjede i šumove u hodniku, stoga bi oni koji žive u zgradama s tankim zidovima to trebali ozbiljno uzeti u obzir. Uz to, svilenkasta dlaka zahtijeva redovitu njegu — bez svakodnevnog četkanja brzo se zapetlja i gubi sjaj.
Patuljasti pinč na prvi pogled izgleda kao minijaturni doberman, iako te dvije pasmine nisu izravno povezane. Pinč je zapravo starija pasmina, izvorno uzgajana u Njemačkoj za lov na štakore. Neustrašiv je, izrazito energičan i zahtijeva svakodnevnu fizičku aktivnost. Ono što ga izdvaja je izražen zaštitnički instinkt; brzo reagira na nepoznate zvukove, što ga čini iznenađujuće dobrim čuvarom stana. Strpljiv je s djecom i dobro se prilagođava obiteljskom životu, pod uvjetom da mu se omogući dovoljno kretanja.
Bichon Frise, savršen za alergičare
Za ljude koji reagiraju na pseću dlaku, kovrčavi bišon (Bichon Frise) jedna je od pasmina koje prve dolaze u obzir. Njegova gusta, kovrčava dlaka gotovo se uopće ne linja, što znači znatno manje alergena u prostoru. Iako nijedan pas nije stopostotno hipoalergen, bišon je toj tituli među najbližima.
Narastu između 24 i 30 cm, pretežno su bijele boje, s mekanim ušima koje se spuštaju niz glavu. Po naravi su vedri, društveni i traže stalnu blizinu ljudi. Jednako se dobro prilagođavaju manjem stanu i kući s dvorištem. No, postoji obaveza koju ne smijete zanemariti: specifična dlaka zahtijeva redovito četkanje i profesionalno šišanje svaka četiri do šest tjedana. Bez toga se brzo stvaraju čvorovi koji, osim što kvare izgled, mogu izazvati i ozbiljne kožne probleme.
Talijanski hrt, elegancija u malom
Vitkog tijela i glatke, kratke dlake, talijanski hrt djeluje poput minijaturne skulpture. No, iza tog uglađenog izgleda krije se pas koji traži stalnu blizinu vlasnika. Doslovno želi biti u krilu, na kauču, uz nogu — bilo gdje, samo da je blizu. Dobro se slaže s djecom i drugim psima, a za život u stanu prilagođen je bolje od većine malih pasmina.
Najveća slabost talijanskog hrta je izrazita osjetljivost na hladnoću. Kratka dlaka i vrlo malo potkožnog masnog tkiva znače da zimi gubi toplinu brže od većine drugih pasa. Topla odjeća za šetnje, od jeseni pa sve do proljeća, nije stvar izbora već osnovna potreba. Vlasnici koji to zanemare brzo će primijetiti da njihov ljubimac odbija izaći van čim temperatura padne.
Shih Tzu i Pomeranac, kad krzno govori
Shih Tzu potječe s Tibeta, gdje je uzgojen kao dvorski pas kineskih careva. Nadimak "lavlji pas" nosi već stoljećima, a temperament mu to i opravdava — samouvjeren je, veseo i voli biti u središtu pozornosti. No, ta izražena društvenost ima i drugu stranu: Shih Tzu izrazito teško podnosi samoću. Ako redovito ostaje sam dulje od nekoliko sati, može razviti tjeskobu koja se očituje pretjeranim lajanjem, uništavanjem predmeta ili odbijanjem hrane. Ova je pasmina idealna za ljude koji veći dio dana provode kod kuće.
Pomeranac ima neočekivano podrijetlo — njegovi preci bili su znatno veći psi koji su u sjevernim krajevima vukli saonice. Danas rijetko prelazi težinu od 3,5 kg, ali mu samopouzdanja ne nedostaje. Inteligentan je, brzo uči i dobro reagira na dosljedan trening. Ono što vlasnike najčešće iznenadi jest zahtjevnost održavanja; gusta dvostruka dlaka traži četkanje barem dva do tri puta tjedno i redovito profesionalno šišanje. U suprotnom, brzo se stvaraju čvorovi koji mogu izazvati iritaciju kože.
Patuljasti jazavčar i mops
Patuljasti jazavčar, poznatiji kao "pas kobasica", izvorno je uzgajan za lov u podzemnim jazbinama. Pametan je, uporan i nimalo plašljiv. No, njegovo karakteristično dugo tijelo i kratke noge donose ozbiljan zdravstveni rizik — izrazitu sklonost ozljedama leđa, posebno herniji diska. Skakanje s kauča ili često korištenje stepenica mogu uzrokovati trajne posljedice. Uz to, ova pasmina nema previše strpljenja za grublje igre, pa je najprikladnija za odrasle vlasnike ili kućanstva sa starijom djecom.
Mops naraste do 35 cm i spada među krupnije male pasmine. Društven je, zabavan i lako se uklapa u gotovo svako kućanstvo. Ipak, mopsovi nose jedno od najozbiljnijih zdravstvenih opterećenja: brahicefalični sindrom. Spljoštena njuška uzrokuje sužene dišne putove, zbog čega otežano dišu, posebno po vrućini ili tijekom napora. Prekomjerna težina te tegobe drastično pogoršava, stoga je kontrolirana prehrana s odmjerenim obrocima nužna od prvog dana.
Pekinezer, tisuće godina kraljevskog statusa
Pekinezer potječe iz Kine, gdje je više od 2000 godina uzgajan isključivo za carsku obitelj. Posjedovati su ga smjeli samo pripadnici dvora, a krađa pekinezera kažnjavala se smrću. Taj se aristokratski status odrazio na temperament koji se zadržao do danas — pekinezer je miran, dostojanstven i nije pretjerano zahtjevan po pitanju fizičke aktivnosti. Kratke šetnje i umjeren tempo odgovaraju mu znatno bolje od dugih izleta.
No, niska razina aktivnosti ne znači i nisku razinu održavanja. Duga, gusta dlaka zahtijeva svakodnevno četkanje jer se brzo zapetljava i stvara čvorove, posebno oko ušiju i na prsima. Osim toga, pekinezeri su brahicefalična pasmina, što znači da zbog suženih dišnih putova slabije podnose vrućinu. Tko ima strpljenja za svakodnevnu njegu i ne traži psa za trčanje, u pekinezeru će pronaći mirnog i iznimno odanog suputnika.
Kako odabrati pravog malog psa
Svaka od navedenih pasmina ima specifične zahtjeve. Čivava traži toplinu i dosljednog vlasnika koji postavlja jasne granice, dok Yorkshire terijer zahtijeva strpljenje zbog svoje glasnosti i redovitu njegu dlake. Kovrčavi bišon treba profesionalno šišanje svakih nekoliko tjedana, mops zahtijeva stalan nadzor nad tjelesnom težinom, a pekinezer svakodnevno četkanje. S druge strane, jazavčar treba vlasnika koji će pomno paziti na njegovo osjetljivo zdravlje leđa.
Pitanje koje si trebate postaviti prije odabira nije „koji je najljepši“, nego „koji se pas uklapa u moj svakodnevni život“. Važno je razmisliti o tome koliko vremena zapravo provodite kod kuće, imate li malu djecu, živite li u stanu ili kući te jeste li spremni na redovite šetnje bez obzira na veličinu psa. Također, ne smije se zanemariti postoje li u kućanstvu alergije koje bi mogle suziti vaš izbor.
Male pasmine pasa iznimno su pametne i brzo uče — uključujući i to kako manipulirati vlasnikom. Dosljedno postavljanje pravila od prvoga dana jednako je važno kao i kod velikog psa. Mali psi zahtijevaju istu razinu posvećenosti, strukture i redovite njege kao i pasmine koje su četiri ili pet puta teže od njih.
