Razgovor dva Gorana

Vazda mi nešto treba i vazda mi on sve to što mi treba pripremi. A meni uvijek neki klinac iz magacina treba. Ili kakva istorijska monografija, ili teorijska publikacija štampana u skromnih stotinu primjeraka, ili Đurićevi zapisi o prevođenju.

Ima svakakvih ljudi

Pošaljem u utorak popodne spisak želja, on mi u srijedu zorom javi kako je sve spremno i da dođem kad mi je niz nogu. Naletim ili odmah ili malo kasnije, prebacimo dvije-tri i nastavljamo arbajt. Ali, uvijek se desi nešto što razbije uobičajeni scenario…

Goran Prvi: Oooooo, ime, kako je ime?

Goran Drugi: K’o jadno muško. Druga?

Goran Prvi: Druga.

Goran Drugi: Je li lakše nego u prvoj?

Goran Prvi: Kako nije. Manje studenata, manje ljudi, manje problema.

Goran Drugi: Kako ide?

Goran Prvi: Lagano. Odem do magacina i do atomskog, pokupim šta treba, donesem i – gotovo. Razdužim ako ima šta, zadužim novo i eto dana.

Goran Drugi: Ko čita tol’ke knjižurine?

Goran Prvi: Ima svakakvih ljudi. Spremno ti je sve što si tražio. Nisam uspio naći onu petu, ona je negdje u depou, ali se zavukla. Gledaću sutra da je izbunaram. Je li ti hitno?

Goran Drugi: Ne da mi nije hitno, nego uopšte ne moraš žuriti. Možeš i one tamo sedmice.

Goran Prvi: Valja, ime. Kuva li se šta?

Goran Drugi: Kuva. Biće sutra-prekosutra.

Goran Prvi: Koga si sad?

Goran Drugi: Redom. Svi su isti ionako.

Goran Prvi: Mogu li ja tebe, ime, nešto da zamolim?

Goran Drugi: Možeš, ime, samo reci.

Goran Prvi: Da nešto napišeš za mene, ali onako… Iz duše.

Goran Drugi: Samo pucaj. Šta treba poderati? Gdje je problem?

Goran Prvi: Ne treba nikoga derati, nego ono tvoje što pišeš subotom… Ne politika, ono drugo.

Goran Drugi: Plik na jeziku?

Goran Prvi: E, to! Da napišeš nešto za mene tu. Ako može.

Goran Drugi: Može. Kazuj.

Goran Prvi: Nije sad to neka tema, ali mene to žulja evo ovdje. A vidio sam da ti pišeš o tim sitnicama, pa k’o reko: ako neko hoće, ti hoćeš.

Goran Drugi: Biće napisano. Deder.

Goran Prvi: Da napišeš nešto o četkicama za zube.

Goran Drugi: O četkicama za zube?

Goran Prvi: O četkicama za zube.

Goran Drugi: O kakvim četkicama za zube?

Goran Prvi: Ja bih volio, ako ikako može, o – ruskim.

Goran Drugi? O ruskim? Što o ruskim? I gdje baš sad nađe ruske?

Goran Prvi: Sad ću da ti kažem… Odem ja svakih pola godine-godinu da kupim patike. Ne žalim dati za dobre patike. Stalno sam na nogama i pošteno je da ih dobro pripazim. I one se poderu nakon godinu dana. I to je pošteno: ne mogu one duže trajati ako ih svaki dan habaš. Isto je i sa majicama. Ne može majica trajati sto godina, ali može trajati godinu ili dvije ako je ne podereš ili ne uflekaš. I sve tako. Ali četkica! De ti meni reci, jesi li i ti primijetio?

Goran Drugi: Šta?

Goran Prvi: Nema četkice koja može da traje duže od mjesec i po dana! Koju god da kupim – ona se za mjesec i po dana raspadne. Skroz se smežura, raščetvori, bukne. Ako baš imam sreće, pa naletim na nešto bolji kvalitet, onda mi traje dva mjeseca. Ali preko toga ne može. Ja deset godina nisam kupio četkicu za zube koja traje duže od dva mjeseca. Kako prođe mjesec i po – moram po novu. Nadavao sam se više para za četkice nego za benzin. Ne mogu naći četkicu da traje, pa to ti je.

Goran Drugi: A što rusku četkicu, ime? Otkud ti ona pada na pamet?

Goran Prvi: Prvo: Rusi vare pod vodom. Drugo: ako je neko napravio četkicu za zube koja ne može da se uništi, onda su to oni. Ne kažem, možda ima još negdje, možda još neko pravi četkice koje traju koliko i zubi, ali čisto sumnjam.

Goran Drugi: Ima li negdje da se kupi ruska četkica za zube?

Goran Prvi: Ne znam, ime. Ja sam tražio, googlao, gledao na netu, ali nisam našao. Pa k’ velim ovako: de ti to napiši, pa će se možda javiti neko ko zna gdje imaju da se kupe.

Nije tolika muka

A ako baš i nema nigdje, onda možda neko zna koje najduže traju i ne habaju se iz mjeseca u mjesec. Eto, ako bi mi to učinio, ovoliko bi mi učinio. Ne moraš ti to odmah, nije tolika muka, nego kad ne budeš znao o čemu bi, a ti se sjeti mene.

Goran Drugi: Hoću, ime, ide tekst sigurno.

Goran Prvi: Hvala ti. I obavezno naleti sutra po ovu petu. Gledaću da je spremim do podne. Ako ne budem stigao, reći ću ovima iza mene da je potraže i da je ostave.

Goran Drugi: Hvala ti, ime.

Goran Prvi: Ništa, ime, hvala tebi i živ mi bio.