Ustav mora prepoznati i ženu i njena prava

Krajem oktobra prošle godine, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, a na prijedlog državnog Ministarstva pravde, donijelo je odluku o formiranju Radne grupe za pripremu nacrta amandmana na Ustav BiH i nacrta zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH.

Odlukom su utvrđeni sastav, zadaci i druga pitanja značajna za rad, u skladu s Revidiranim akcionim planom za izvršenje presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetima Zornić protiv BiH, Sejdić i Finci protiv BiH, Pilav protiv BiH i Pudarić protiv BiH. Radna grupa broji ukupno 12 članova, od čega je samo jedna žena.

Na čelu Radne grupe je ministar pravde BiH Davor Bunoza (HDZBiH). Očekivalo se da prijedlozi rješenja budu na stolu u roku od šest mjeseci. Prema informacijama kojima raspolažemo, sastanci se održavaju u kontinuitetu. No, dinamika održavanja sastanaka, ne predstavlja i dinamiku rješenja. A na posljednjem sastanku, održanom sredinom maja, dogovoreno je da se svi prijedlozi dostave ekspertima Vijeća Evrope. Na osnovu mišljenja eksperata, Radna grupa će nastaviti rad.

Različiti stavovi

Član Radne grupe ispred Vlade Republike Srpske je savjetnik Gorana Selaka, ministra pravde ovog entiteta, i nekadašnji predsjednik i sudija Ustavnog suda BiH Zlatko Knežević. Knežević je u februaru za domaće medije objasnio da se u tim trenucima razgovaralo o ustavnim promjenama, nakon čega se trebalo pristupiti pitanjima koja se tiču Izbornog zakona. Na stolu su bila dva prijedloga, očekivao se i treći.

- April je krajnji rok, poznato je da šest mjeseci prije izbora ne treba mijenjati ta pravila. Promijeniti Ustav od februara do aprila je nemoguća misija, ali je dovoljno da se naprave barem dva zajednička modela i da to bude iskorišćeno od strane zakonodavca, kazao je tada Knežević za Glas Srpske, dodavši da se po prvi put, u posljednjih nekoliko godina, ide u tom pravcu.

Zašto ustavne promjene nisu samo pitanje za političke elite?/Ilustracija/Inicijativa Građanke za ustavne promjene

Član Radne grupe je i državni poslanik Predrag Kožul (HDZBiH). Kožul je, također u februaru, istakao da do tog perioda nije urađen neki značajan posao. Kao dio stranke koja predvodi i HNSBiH, pripremili su određene prijedloge koje su uputili kolegama. Kožul je bio i mišljenja da ova godina, a izborna je, nije baš najbolji momenat za ovakvu vrstu razgovora.

Profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Bihaću i državni poslanik Albin Muslić (SDPBiH) također je dio Radne grupe. Muslić je za naš list istakao da su stavovi unutar Radne grupe poprilično suprotni.

- Ja mogu isključivo govoriti u funkciji SDP-a i naših pogleda u smislu izmjena Izbornog zakona BiH. I za nas je ključna stvar da se donesu izmjene Izbornog zakona, ako to podrazumijeva i izmjene i Ustava BiH, sa zahtjevom da se ukloni diskriminacija u državi. Dakle, niti jedno zakonsko rješenje koje bismo trebali da imamo u perspektivi ne smije biti diskriminatorno. Ne može se uklanjati diskriminacija kroz uvođenje novih oblika diskriminacije u pravni poredak BiH, stava je Muslić.

Naglasio je da su to početne postavke, barem kada je riječ o članovima SDP-a.

- Međutim, da bi se bilo šta moglo više uraditi, potrebno je tražiti podršku i drugih predstavnika u tom radnom tijelu. Za nas su polazne tačke presude ESLJP-a, i kao država imamo i obavezu da implementiramo navedene presude, a naročito u onim segmentima gdje je utvrđena diskriminacija našeg pravnog poretka. Dakle, da bi se uopće moglo ići u pravcu implementacije presuda, u pravcu modelacije našeg pravnog poretka, to podrazumijeva i izmjene Izbornog zakona, ali i izmjene Ustava BiH, objasnio nam je Muslić.

A iako su izmjene i Ustava i Izbornog zakona praktično moguće i dozvoljene, zbog složenih političkih okolnosti Muslić nije siguran koliko bi to bilo izvodljivo.

- Upravo zbog onih koji na svaki mogući način nastoje da sačuvaju ovaj ustavnopravni okvir i na neki način da kroz takve postavke i produžavaju diskriminatorne odredbe na pravnoj snazi, naglasio je naš sagovornik.

Istakao je i da je jako teško prejudicirati šta se dešavati.

- Jako je teško kazati sa sigurnošću šta će se desiti u perspektivi zbog svih podjela, različitih pogleda u smislu ustavnog uređenja u Bosni i Hercegovini. Ali, ponavljam, niti jedna aktivnost na uklanjanju diskriminacije koja je utvrđena, ne smije se rješavati kroz uvođenje novih oblika diskriminacije i mi to nećemo dozvoliti, poručio je Muslić.

A u međuvremenu, Inicijativa Građanke za ustavne promjene uputila je zahtjev Radnoj grupi da u okviru pripreme nacrta amandmana na Ustav BiH i nacrta zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH u obzir budu uzeta i pitanja diskriminacije žena putem jezika, odnosno pitanje dosadašnje rodno neosjetljive i isključive upotrebe muškog gramatičkog roda u ustavnom, zakonodavnom i institucionalnom okviru.

“Imajući u vidu da se predmetne presude odnose na otklanjanje diskriminacije i uspostavljanje ustavno-pravnog okvira zasnovanog na principima ravnopravnosti, nediskriminacije i pune inkluzije svih građanki i građana, smatramo da je neophodno da ovaj proces obuhvati i pitanje jezičke vidljivosti žena. Upotreba jezika nije isključivo tehničko ili stilsko pitanje, već pitanje suštinske jednakosti, dostojanstva i ravnopravnog priznanja žena u pravnom i javnom prostoru”, navedeno je u dopisu koji je dostavljen svim članovima Radne grupe, kao i Ministarstvu pravde BiH.

Inicijativa smatra da dosljedna upotreba rodno osjetljivog jezika doprinosi ostvarivanju ustavnog principa ravnopravnosti, kao i primjeni standarda sadržanih u Zakonu o ravnopravnosti polova u BiH, Zakonu o zabrani diskriminacije BiH, te relevantnim međunarodnim dokumentima koji obavezuju našu zemlju da preduzima mjere radi otklanjanja neposredne i posredne diskriminacije žena.

Ustav se ne mijenja sam/ Ilustracija/Inicijativa Građanke za ustavne promjene

Inicijativa se poziva na pravne stavove Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH izražene u Preporuci broj: P-114/24, u kojima je utvrđeno da odsustvo rodno osjetljivog jezika u ustavnom tekstu može predstavljati oblik diskriminacije, te da zakonodavno tijelo BiH ima obavezu da ukloni sistemske prepreke ravnopravnosti, što se direktno odnosi i na izradu ustavnih amandmana. Navedeno je i da ESLJP u svojoj praksi dosljedno naglašava da diskriminacija ne podrazumijeva samo različito postupanje, već i neuspjeh države da ukloni sistemske prepreke ravnopravnosti, te da normativni okvir mora osigurati stvarnu i efektivnu jednakost.

Muslić je stava da se u konceptu izmjena i Ustava i Izbornog zakona BiH, mora prepoznati apsolutna jednakost, što uključuje i žene, odnosno prava žena.

- Mi, evo, 30 godina i više živimo u ustavnopravnim postavkama Daytona koji je imao za cilj da se zaustavi rat i da se uspostavi kakav-takav mir. Čak mislim da i oni koji su tada osmišljavali određena rješenja nisu očekivali da će BiH tri decenije imati de facto nepromijenjen ustavno-pravni sistem, koji je kompliciran, a vidimo da je i diskriminatoran, da se ne uvažavaju pojedinci, grupe. Sve ono što bi trebalo da donese pomake u smislu uspostavljanja pravednih, pravičnih rješenja i odnosa, za nas je prihvatljivo, rekao je naš sagovornik.

Naglasio je da, zbog činjenice da izmjene Izbornog zakona u kontekstu o kojem smo ranije govorili zapravo podrazumijevaju izmjene Ustava, to ponovo otvara neku drugu dimenziju problema.

- Već znamo kako se mijenja Ustav i šta je potrebno, a to je, između ostalog, i politička volja koje u ovom trenutku, bojim se, nema u svim onima koji bi trebali da rade na izmjenama Ustava i kako bi se uklonila diskriminacija koja je više puta utvrđena, stava je Muslić.

Osvrnuo se i na zahtjeve HDZ-a BiH, te naglasio da je za njega apsolutno neprihvatljivo stvaranje “superkantona”, gdje bi jedan Hrvat koji trenutno prebiva u Mostaru, činom preseljenja u Bihać, od legitimnog postao delegitimiran.

Neprihvatljive ideje

- To ne može biti održivo rješenje u kontekstu BiH. Svaki pojedinac ima i mora da ima jednaka prava, a ne da se buduća rješenja zasnivaju na određenim dodatnim oblicima diskriminacije. Pritom mislim i na konkretno Hrvate koji žive na području USK-a, a koji bi kroz takva rješenja koja su i medijski eksponirana, bili apsolutno marginalizirani ili u nekoj fazi delegitimacije. To je potpuno neprihvatljivo, poručio je Muslić.

Na posljednjem sastanku, iz RS-a je stigao prijedlog koji podrazumijeva asimetrična rješenja u pogledu izbora članova Predsjedništva BiH.

- Zapravo bi trebali težiti ka unificiranju određenih pravnih rješenja, a ne ih dodatno razvodnjavati, rekao nam je Muslić.

Profesor ustavnog prava na Internacionalnom univerzitetu Burch doc. dr. Davor Trlin podsjeća da je Radna grupa formirana krajem oktobra 2025.

- Do sada (maj 2026.) nije javno poznato da je završila svoj mandat niti da je dostavila nacrte amandmana i zakonskih izmjena. Po prvobitnim najavama, očekivalo se da prijedloge pripremi do februara 2026, uz naknadne javne rasprave i mišljenje Venecijanske komisije. Čini se da je proces u fazi mirovanja ili vrlo sporog rada, što je tipično za ovakve politički osjetljive teme u BiH, ističe doc. dr. Trlin.

Kaže da je grupa raznolika po etničkoj i stranačkoj pripadnosti, što je i prednost i mana.

- Članovi dolaze iz različitih nivoa vlasti i stranaka (uključujući predstavnike HDZ-a, SDA, SDP-a, SNSD-a i opozicije). Formirana je formalno na nivou Vijeća ministara, ali je jasno da su ključni akteri domaće političke elite. Očekivanja su skromna: bez snažnog međunarodnog pritiska (SAD/EU) i jasnog kompromisa između HDZ-a i “probosanskih” i bošnjačkih stranaka, teško je očekivati suštinski rezultat. Historija pokazuje da se ovakve grupe često koriste za kupovinu vremena ili nametanje maksimalističkih pozicija (npr. insistiranje na “legitimnom predstavljanju” iz HDZ-a, naspram brisanja etničkih prefiksa iz perspektive građanskih opcija), objašnjava nam profesor ustavnog prava.

Smatra i da prostor za dogovor unutar Radne grupe tehnički postoji, ali je politički vrlo uzak.

- Minimalni konsenzus moguć je oko implementacije presuda ESLJP-a - dakle, otvaranje Predsjedništva i Doma naroda za “ostale”. Međutim, HDZ insistira na dodatnim pitanjima (presuda Ljubić, “legitimno predstavljanje”), dok drugi akteri to vide kao proširivanje etničkih kvota. Dogovor je moguć samo uz uske, precizne izmjene, koje ne narušavaju dejtonske temelje; međunarodnu garanciju/facilitaciju; spremnost na kompromise koji neće dovesti do novih blokada. Bez toga, vjerovatno ćemo dobiti još jedan neuspio pokušaj, kaže naš sagovornik.

Doc. dr. Trlin smatra i da bi Radna grupa mogla biti prilika za unapređenje ženskih prava i uvođenje rodno osjetljivog jezika u Ustav, ali i da nije realno očekivati da taj dio prođe bez problema.

- Ustav BiH (kao i većina entitetskih) koristi muški rod kao generički, što je naslijeđe vremena nastanka. Uvođenje rodno inkluzivnog jezika ili eksplicitnih odredbi o ravnopravnosti spolova u ključnim institucijama moguće je kroz amandmane, ali bi zahtijevalo širi konsenzus. Takav prijedlog bi vjerovatno bio marginaliziran kao “sporedno pitanje” u odnosu na etničke teme. Međutim, upravo zato što se mijenja Ustav, ovo je idealan trenutak da se civilno društvo aktivno uključi sa konkretnim prijedlozima, naglašava naš sagovornik.

Objašnjava i da je procedura identična kao i za druge amandmane: predlaganje u Parlamentarnoj skupštini BiH, te usvajanje u oba doma (sa entitetskom većinom gdje je potrebno).

- Amandmani na Ustav BiH podnose se kao prijedlog zakona o izmjenama Ustava. Potrebna je podrška u PSBiH (oba doma), uz poštivanje procedure iz Poslovnika (uključujući javne rasprave). Nakon usvajanja amandmana, slijede izmjene Izbornog zakona koji ih operacionalizira. Ključno je mišljenje Venecijanske komisije za legitimitet. Rodno osjetljive odredbe mogu se predložiti kao posebni amandmani na Preambulu, članove o pravima ili relevantne institucije, kaže doc. dr. Trlin.

Ističe i da uvođenje rodno osjetljivog jezika i jačih odredbi o ženskim pravima nije revolucionarno, te da je na desetine država to uradilo kroz ustavne reforme. Ključno je, kaže, da se to predloži kao paket sa etničkim pitanjima ili kao zasebni amandmani koje podržavaju ženske organizacije i međunarodni akteri.

- Otpor će postojati, ali se može prevazići ako se pozicionira kao modernizacija, a ne kao ideološki sukob, smatra doc. dr. Trlin.

Primjera je, navodi, dosta.

- Više američkih država je amandmanima na svoje ustave uvelo gender-neutralni jezik. Kalifornija je 1974. (Proposition 11) prva na referendumu promijenila Ustav, kako bi koristila isključivo neutralne formulacije. Do početka 2000-ih, najmanje šest država usvojilo je gender-neutralni izbor riječi u cijelom tekstu ustava. Ustav Kalifornije danas se smatra potpuno rodno neutralnim. Novije zakonodavstvo, poput zakona SB 272 iz 2021, nastavilo je ovaj trend ažuriranjem zastarjelih rodnih referenci i u drugim državnopravnim aktima Kalifornije, ističe doc. dr. Trlin.

Naglašava da je jedan od najnaprednijih primjera u arapskom svijetu - Tunis. Ustav od 2014. eksplicitno garantuje ravnopravnost muškaraca i žena, zabranjuje nasilje nad ženama i uvodi paritet (jednaku zastupljenost).

- Koristi se inkluzivniji pristup u formulacijama, uz naglasak na “muškarci i žene” umjesto generičkog muškog roda. Žene su aktivno učestvovale u ustavotvornoj skupštini. Član 46. obavezuje državu da radi na postizanju pariteta između muškaraca i žena u izabranim skupštinama, što je rijedak ustavni nivo zaštite, objašnjava nam doc. dr. Trlin.

Dobra praksa

Osvrće se i na Ustav Kenije, koji od 2010. sadrži snažne odredbe o rodnoj ravnopravnosti, kvotama i zabrani diskriminacije. Ističe da su uvedene specifične odredbe o ženskim pravima, političkoj participaciji i eliminaciji štetnih praksi.

- Poslužio je kao model za post-konfliktne ustave. Ustav Ruande od 2003, u državi sa jednim od najviših nivoa ženske zastupljenosti u parlamentu na svijetu (preko 60 posto), sadrži eksplicitne kvote i odredbe o promociji žena u javnom životu, naglašava naš sagovornik.

Doc. dr. Trlin ističe i da Kanada ima dugogodišnju praksu izrade gender-inkluzivne legislative na federalnom nivou, a u Australiji postoje inicijative za promjenu federalnog Ustava, kako bi se uklonile zamjenice karakterističke za muški rod (“he/his”), koje se pojavljuju desetine puta. Podvlači i da mnoge evropske države, poput Njemačke, Španije ili Francuske, koriste rodno osjetljiv jezik u zakonima i ustavnim dokumentima kroz kombinaciju muškog i ženskog roda, spojnice ili neutralne formulacije.

Rješenje, dakle, postoji, no pitanje je ima li u Bosni i Hercegovini dovoljno političke volje, snage i svijesti.