Venecija: Biennale Arte 2026.
Bijenale suvremene svjetske umjetnosti u Veneciji je slika svijeta u kojem živimo. Ogledalo tog svijeta, osjećaj je koji prevladava. Biennale Arte 2026. održava se u Veneciji od 9. svibnja do 22. studenog. Bijenale je otvoreno kao što je planirano 9. svibnja, ali prvi put bez službene ceremonije otvaranja i svečane dodjele nagrada.
Ruski paviljon
Prvog dana službenog otvaranja, u subotu 9. ovog mjeseca, registrirano je oko 10.000 posjetitelja, 10 posto više nego prvog dana prethodnog bijenalskog izdanja 2024. godine. Prije službenog otvaranja za javnost, od 6. do 8. ovog mjeseca, u danima rezerviranim za novinare i stručnjake, Bijenale je vidjelo 27.835 ljudi, 4% više nego 2024. Bijenale ove godine prate 3.733 novinara, od kojih 70 posto izvještava za strane medije, objavili su organizatori.
Start najnovijeg 61. izdanja ove najveće, najdugovječnije i najvažnije međunarodne umjetničke smotre je u sjeni globalne politike. Napetosti oko ponovnog otvaranja Ruskog paviljona i prisutnosti izraelskih umjetnika. Štrajkovi, ostavke, debate, prijetnje tužbama, niz raznoraznih presedana, prosvjedi... Dan uoči otvaranja Bijenala za publiku i javnost, u petak, 8. ovog mjeseca, na propalestinskim prosvjedima u Veneciji, prema procjeni talijanskih medija, okupilo se oko 2.000 ljudi, koji su se bunili protiv sudjelovanja Izraela na Bijenalu. U znak prosvjeda zbog sudjelovanja Izraela na Bijenalu, pismo Alijanse Art not Genocide (Anga) upućeno Bijenalu, sa zahtjevom isključenja Izraela, potpisuje 200 sudionika manifestacije.
Po Veneciji susrećete ljude u majicama s natpisom “Death in Venice”, a poruke s istim tekstom polijepljene su po ogradama brojnih venecijanskih mostića. Palestinci, čiju državu Italija ne priznaje, nemaju vlastiti paviljon, ali su predstavljeni izložbom posvećenoj Gazi u Palazzo Mora naslovljenoj sa “Gaza – bez riječi – pogledajte izložbu”.
Prvog dana pretpremijere za novinare i stručnjake, u četvrtak, 7. ovog mjeseca, samo da se uđe u Giardine čeka se najmanje sat vremena. Venecija je sada centar svjetskog arta. Beskrajna rijeka ljudi šparta Giardinima kroz 30-ak nacionalnih paviljona. Kafići prepuni, svi relaksirani. Jedini signali napetosti: policija ispred paviljona Rusije i Izraela. Izraelski paviljon je relociran u Arsenale, jer se prostor u Giardinima - kako se navodi u pisanoj obavijesti - renovira.
Ruski paviljon s izložbom “The tree is rooted in the sky” (engl. Stablo je ukorijenjeno u nebu) ispunjen posjetiteljima. Dominiraju instalacije od umjetnog cvijeća, za nastup se uvježbava glazbenik koji svira na tradicijskim instrumentima... Kasnije tijekom dana: oko 40 prosvjednika s ružičastim fantomkama, predvođeni ruskom aktivističkom grupom Pussy Riot i ukrajinskom feminističkom organizacijom Femen, okupljaju se ispred Ruskog paviljona, pale baklje, uzvikuju parole protiv sudjelovanja Rusije na Bijenalu, ulazak u paviljon sprečava policija, incident traje oko 30 minuta.
Predsjednik Bijenala Pietrangelo Buttafuoco poručuje: “Kad bi Bijenale počeo birati ne djela nego pripadnost, ne vizije nego putovnice, prestao bi biti ono što je oduvijek bio: mjesto gdje se svijet spaja, a još više kada se svijet raspada.” Jedna od najprestižnijih kulturnih institucija u svijetu, osnovana 1895, Bijenale u Veneciji se u svojem najnovijem izdanju suočava s dosad neviđenim situacijama.
Bijenale je u fokusu medija od momenta najave organizatora da dopuštaju povratak Rusije na izložbu, prvi put nakon početka rata u Ukrajini 2022. Međunarodni žiri podnosi kolektivnu ostavku samo 10-ak dana prije službenog otvaranja. Kao razlog naveli su da “u obrani ljudskih prava” neće razmatrati radove iz zemalja čiji se lideri suočavaju s optužbama pred Međunarodnim kaznenim sudom, što se odnosi - iako ih direktno ne spominju - jedino na Rusiju i Izrael.
Mogućnost da se onemogući ravnopravno razmatranje radova dviju nacija producira kritike. Izrael je službeno prisutan u Veneciji s radom kipara Belu-Simona Fainarua, koji je zaprijetio pravnim postupkom protiv Bijenala, tvrdeći da bi ga odluka o izuzimanju određenih zemalja iz konkurencije za nagrade diskriminirala na nacionalnoj i rasnoj osnovi. “Ja sam umjetnik i treba me ocjenjivati isključivo po kvaliteti i poruci moje umjetnosti”, poručio je. Vjeruje u dijalog. Ne podržava kulturne bojkote.
U paviljonu Izraela u Arsenalu, koji također osigurava policija, predstavlja se instalacijom pod nazivom “Ruža ništavila”, u čijem je središtu veliki vodeni bazen, koji se napaja po sistemu kap po kap. “Umjetnički rad ne može se svesti na politiku i postupke države s kojom je umjetnik povezan”, rekao je medijima Fainaru.
Na prethodnom Bijenalu 2024, umjetnica Ruth Patir zatvorila je izraelski paviljon za javnost na dan otvaranja, uz poruku da će ga otvoriti tek nakon primirja u Gazi. Nakon ostavke žirija, Bijenale donosi odluku da ove godine o dobitnicima bijenalske nagrade Zlatni lav prvi put odlučuje publika s kupljenim ulaznicama, uključujući i glasanje za Rusiju i za Izrael. Pobjednici će biti proglašeni tek u finišu, na zatvaranju manifestacije 22. 11. 2026. Na ovu odluku reagira Europska komisija s najavom suspenzije više od dva milijuna eura financiranja Bijenala do 2028: smatraju to nužnim korakom u zaštiti europskih vrijednosti i sankcija, oštro osuđujući odluku o ponovnom otvaranju Ruskog paviljona. U pismu Bijenalu navodi se da povlačenje mora uslijediti u roku od 30 dana.
Talijanska premijerka Giorgia Meloni izjavljuje da njezina vlada ne dijeli odluku o sudjelovanju Rusije, no naglašava da priznaje autonomiju Bijenala. Potpredsjednik talijanske vlade Matteo Salvini, pak, nazvao je prijetnje EU “vulgarnom ucjenom” prema “jednoj od najznačajnijih i najslobodnijih kulturnih institucija u svijetu”. Predsjednik Bijenala Buttafuoco ustrajava na stavu da manifestacija ostane “otvorena za sve”. “Nikoga ne isključujem”, rekao je za list La Repubblica. “Rusija, Iran i Izrael sudjelovat će. Ukrajina i Bjelorusija sudjelovat će. Svi.” Ističe da Bijenale mora biti “vrt mira” i prostor za dijalog, a ne sudnica.
Zaklada Bijenala uzvraća argumentima o odbacivanju cenzure i činjenicom da Italija održava diplomatske odnose sa Rusijom. Više od 20 zemalja službeno prosvjeduje protiv sudjelovanja Rusije, među ostalim, Hrvatska, Njemačka, Francuska, Nizozemska, Švedska, Belgija i dr. Dan uoči bijenalskog otvorenja, 27 nacionalnih paviljona ostaju zatvoreni u znak solidarnosti, bojkotira se ceremonija ili potpisuje prosvjedno pismo.
Glazba se nastavlja
Ove godine na službenom popisu je 100 zemalja sudionica, uključujući Tanzaniju i Sejšele, koji su dodani. Islamska Republika Iran ne sudjeluje. Pvi put na Venecijanskom bijenalu je sedam zemalja: Gvineja, Ekvatorijalna Gvineja, Nauru, Katar, Sijera Leone, Somalija i Vijetnam. Glavnu izložbu Bijenala pod nazivom “In Minor Kays” (engl. U molskim ključevima) osmislila je umjetnička direktorica kamerunskog podrijetla Koyo Kouoh (1967 – 2025), koja je iznenada preminula od posljedica kancera.
Kouoh je prva afrička žena kustosica ove čuvene izložbe. Svoj projekt je kompletno razradila. Bijenale odlučuje prvi put realizirati izložbu posthumno, s 110 pozvanih umjetnika. “Molovi odbacuju orkestralnu bombastičnost i vojničke marševe, te oživljavaju u tihim tonovima, dubokim frekvencijama, zujanju i utjehi poezije”, napisala je Kouoh u uvodnom tekstu. “Iako se ti zvuci često gube u uznemirujućoj kakofoniji današnjeg kaosa koji potresa svijet, glazba se nastavlja”, ističe kustosica.
Središnja izložba uključuje pet glavnih tema: Svetilišta, počast umjetnicima, mjesta sjećanja i kontemplacije, Procesije, Škola, kao umjetnički ekosustav zajedničkog učenja, koji nastoji djelovati izvan tržišnih sila, Odmor/Oaza, prostori za predah, Performansi, tijelo kao nositelj sjećanja i otpora. Impresivna scenografija središnje izložbe koju dizajnira Wolff Architects iz Cape Towna obilježena je indigo bojom, dok se u vizualnom identitetu koristi “komorebi” (japanski termin za efekte svjetla filtrirane kroz lišće).
Metaforičan naziv “In Minor Keys” tematski se aktivira i u nacionalnim paviljonima, gdje se tumači na bezbroj načina. Mol (od lat. mollis, mekan) je niži, utišani tonalitet, ali i melankolija, usporavanje, blues, utjeha, nada... sve do beskrajnog mola vode u Veneciji, kako kažu pjesnici. Zastupljeno je sve, od tradicionalnih medija do ambijentalnih instalacija.
Službeni nacionalni paviljoni financiraju se iz državnih proračuna. Otuda konstatacija da su nacionalni paviljoni sredstvo diplomatske tzv. meke moći, demonstracija prestiža i državnog interesa. U glavnom prostoru Giardinima smješteni su stvarni paviljoni u vlasništvu država. Ostale zemlje izlažu u unajmljenim prostorima, koji se samo nazivaju paviljonima, a locirani su diljem Venecije. Sve novonastale države na teritoriju ex-Jugoslavije predstavljaju se na Bijenalu u unajmljenim prostorima, samo je Srbija u Giardinima u paviljonu nekadašnje Jugoslavije.
Službeni predstavnik Srbije je akademski slikar Predrag Đaković (1964), koji živi i radi u Pragu. Peđa, kako ga se titulira na naslovnici kataloga izložbe, autor je projekta pod nazivom “Od Golgote do vaskrsa”. Radi se o instalaciji koja opisuje svijet s više od 17.000 povijesnih fotografija, zemljopisnih mapa, isječaka iz novina i dr, a ovim opsežnim mozaikom, kako se navodi, doprinosi “međunarodnom dijalogu o sjećanju, identitetu i savjesti”. Poseban dio instalacije su stotine starih kofera, poslagani od poda do stropa, koji vizualno gotovo doslovno ponavljaju izgled Spomenika žrtvama holokausta i ustaškog režima podignut 2022. u Zagrebu. Već viđeno u Veneciji. Talijanski umjetnik Fabio Mauri (1926 – 2009) je prvi koji je teme egzila i prisilnog egzodusa umjetnički artikulirao u formi zida od starih kofera različitih dimenzija, visokog 4 metra, a ovaj svoj rad pod nazivom “The Western or Wailing Wall” izložio je na Bijenalu u Veneciji 1993.
Imenovanje Đakovića za službenog srpskog predstavnika na Bijenalu izazvalo je kritike u Srbiji. Peticiju kojom se traži poništavanje odluke potpisalo je 600 ljudi, proces imenovanja nazivaju “neprofesionalnim i netransparentnim”. Tamošnji vodeći likovni kritičari tvrde da za Peđu “nikad čuli”. Zavrzlama i oko službene predstavnice Hrvatske Dubravke Lošić (1964). Hrvatski paviljon u renesansnoj Palazzo Zorzi, venecijanskom sjedištu UNESCO-a (gdje se na Bijenalu 2024. predstavila Bosna i Hercegovina), svečano je otvoren u petak, 8. ovog mjeseca. Samo par sati ranije, na glavnom zagrebačkom Trgu bana Jelačića, performer Siniša Labrović predstavlja snimke slika Zagrepčanina Stipana Tadića (1986), koji živi i radi u New Yorku, a koje su pod nazivom “Između Stvarnosti i Introspekcije” trebale biti, kako je rekao, izložene u Veneciji. “Ovime će Hrvatska prvi put u povijesti biti zemlja s dva paviljona na Bijenalu, jednim u Veneciji i drugim u Zagrebu”, izjavio je Labrović novinarima.
Iz Ministarstva kulture i medija RH su ranije objasnili da je odluka o imenovanju povjerenika izložbe u Veneciji različita od prijedloga Povjerenstva za odabir, jer je projekt koji je ovo savjetodavno tijelo predložilo (izložba Tadića) bio opterećen sukobom interesa jedne od članica tog Povjerenstva.
Drvena džamija
Instalacija Dubravke Lošić u Veneciji pod nazivom “Potaknuta strahom i ljepotom” (engl. Compelled by Fright and Beauty) je svojevrsni rezime 40-godišnje profesionalne karijere ove umjetnice, ujedno i izlazak na međunarodnu scenu u velikom stilu, uz snažnu institucionalnu podršku. Sloveniju na Bijenalu predstavlja četveročlana Nonument Grupa. Na izložbi u Arsenalu donose zvuk džamije koje više nema. “Soundtrack for an Invisible House” rezultat je istraživanja nestalih arhitektonskih lokaliteta, u ovom konkretnom slučaju to je drvena džamija, koju je austrougarska vojska izgradila 1917. za Bošnjake, muslimanske vjernike, vojnike na Soški fronti, porušene 1920-ih i otkrivene 2025. arheološkim iskopavanjima.
Predstavnik Bosne i Hercegovine na Bijenalu je multimedijski umjetnik Mladen Bundalo (1986. Prijedor, BiH), koji živi i radi u Bruxellesu. Projekt “Domus Diasporica” u Palazzo Malipiero uključuje film, fotografiju, crtež, prostorno-specifičnu instalaciju, problematizira pojam doma kao višeznačnu kategoriju. Drastičan podatak otkriven u kontekstu izložbe ureže se u pamćenje: prema procjenama, oko 50 posto rođenih u BiH ne živi u toj zemlji.
U kruzingu po Bijenalu, ono što odmah upada u oči je nevjerojatno veliko zanimanje za Austrijski paviljon u Giardinima. Provokativni, po nekima i brutalno uznemirujući performans koreografkinje Florentine Holzinger “Seaworld Venice”, magnetski privlači posjetitelje. Čeka se u dugim redovima. Paviljon SAD-a, u kojem izlaže daroviti samouki kipar Alma Allen (1970), impresionira jednostavnošću koja je uvijek monumentalna. Nezaobilazan je predstavnik Kosova na Bijenalu, slikar Brilant Milazimi (Gjilan, 1994). U Crkvi Santa Maria del Pianto iz 17. stoljeća izlaže platno dugo 17 metara, naslovljeno s “Tvrdi zubi” (engl. Hard Teeth). Metafora mentalnog i fizičkog čekanja. Sumira sve neizvjesnosti, ali i nade našeg vremena.
