Otkriveni su novi tragovi safarija, 230 Italijana među 500 snajperista?

Tri decenije poslije ponovo su otvorena pitanja o morbidnom ratnom “sportu”. O strancima koji su se penjali na brda i plaćali da pucaju na građane Sarajeva. O ratnom safariju u kojem je lovina - čovjek. Ko su bili ti ljudi? Ko im je omogućio da pucaju? Ko ih je dovodio? Koliko je istine o lovu na ljude ostalo zakopano?!

Put do Sarajeva

Na ova pitanja odgovore traži i italijanski novinar Ezio Gavazzeni koji je, nakon što je ove godine objavio knjigu “Vikend-snajperisti”, rekao da je od ukupno 500 identifikovanih snajperista, njih 230 iz Italije. Gavazzenijeva istraživanja dovela su i do pokretanja istrage u Italiji.

- Veliki broj zapadnjaka plaćao je veoma velike svote novca da bi išao pucati na civile u Sarajevu. Iznosi su bili uporedivi sa cijenom stana danas, dakle, 200 hiljada eura za vikend. Uspio sam identifikovati neke od njih, imena sam proslijedio tužilaštvu koje ih poziva, pa ćemo vidjeti kako će se istraga razvijati. To je bila organizacija sa sjedištem u Londonu i Bruxellesu, koja je imala kontakte u Italiji preko jedne zaštitarske kompanije, kaže Gavazzeni.

U knjizi se nalaze svjedočanstva pouzdanih izvora, pratilaca i svjedoka koji nikada ranije nisu saslušani, a koja oslikavaju cjelokupan fenomen - od njegove organizacije do same realizacije.

Nije bilo lako. Vrijeme dodatno otežava potragu za istinom: svjedoci umiru, stare, pamćenja blijede. A ako su u sve zaista bile uključene i obavještajne i paraobavještajne službe, put do istine još je teži. S tim se susreo i Gavazzeni, koji u knjizi piše: “ Niko ne želi razgovarati. Svi i dalje šute, a kada ih pitam, uplašeni su. Nazvao bih to čistim terorom. Neki poriču očigledne okolnosti, odriču se uspostavljenih prijateljstava samo da bi izbjegli odgovore na moja pitanja. Jedna žena, koju neću imenovati, poriče da je upoznala i provodila vrijeme sa svojom prijateljicom s kojom je dvije godine, svaki dan, bila u istom razredu večernje škole”.

Gavazzeni vodi čitatelja kroz vlastitu istragu - od provincijskih barova i automehaničarskih radionica do tragova koje je pronalazio na društvenim mrežama. Identiteti većine protagonista ostaju skriveni, jer je pravosudni postupak još u ranoj fazi.

Ponekad bi se trag pojavio sasvim neočekivano, u kratkoj poruci: “Ćao, vidio sam da istražuješ Sarajevo. Godine 1995. sam imao djevojku Njemicu. Rekla mi je da su neki prijatelji njenog oca lovci, koji su platili da idu u Sarajevo na ta putovanja. Sretno s istragom”.

Sreće i volje bi trebalo i bh. pravosuđu, jer Tužilaštvo Bosne i Hercegovine još nije donijelo odluku o podizanju optužnice.

- Ovu istragu bi trebala voditi tužiteljica Marijana Čobović, ali je ne vodi. Prema mojim saznanjima, ona je bliska srpskim nacionalistima i radikalnim srpskim političarima. Dakle, radi se o ometanju slučaja u kojem su potencijalni osumnjičeni Srbi iz borbenih jedinica Vojske Republike Srpske. Ona ih ne želi krivično goniti, stoji u odgovorima Edina Subašića, bivšeg obavještajca Armije RBiH, u knjizi.

Tekst Oslobođenja iz 1995. o Sarajevo safariju

Krajem 1993. godine, prepričava Subašić, “dobili smo informaciju od Službe vojne bezbjednosti da je ispitivanje jednog zarobljenika dalo neke informacije o strancima prisutnim na sarajevskom bojištu, koje bi nam mogle biti od interesa za analizu neprijatelja, i oni su nam ih predali”.

- On i drugi dobrovoljci iz Beograda prevezeni su oko grada. Rekao je da je tokom vožnje autobusom, koja je trajala cijelu noć od Beograda do Pala, primijetio da je u jednom trenutku pet stranaca ušlo u autobus, u pratnji vojnih policajaca ili specijalne vojne policije, nije siguran, koji su izgleda imali poseban status u dobrovoljnoj grupi, svjedoči Subašić.

Dodaje i druge zanimljive detalje koje zatvorenik otkriva svojim ispitivačima.

- Mladi vojnik je započeo razgovor s ovim ljudima. Bio je znatiželjan, jer ih je odmah zamijenio za plaćene vojnike koji su došli boriti se za novac. Ali, ljudi su odgovorili da oni zapravo nisu ništa plaćeni i da su oni ti koji su platili da se bore u Bosni, navodi se u knjizi.

Subašić dodaje da je analizirao informacije koliko je to bilo moguće i napisao sažetak: U ratnim okvirima, ovo nije bilo mnogo značajno, u poređenju sa desetinama redovnih snajperista u redovima Vojske Republike Srpske, stranih plaćenika i vikend-snajperista, oni su bili samo još nekoliko snajperista koji su svakodnevno pucali na grad. Nije to bila specijalna snaga sposobna preokrenuti ravnotežu moći ili na nju utjecati, ali je bila vrijedna pažnje, jer je sarajevsko ratište učinila mjestom za specifičan hobi”.

U knjizi se prenosi svjedočenje Francuza, koji tvrdi da je za Italiju prijave prikupljala agencija sa sjedištem u Milanu; agencija sa kontaktima sa drugim evropskim agencijama, pa čak i američkim... ugovornim izvođačima radova, tjelohraniteljima ili sigurnosnim agencijama općenito.

Kriminalna mreža

- Iza svega je stajao i balkanski ili ruski organizirani kriminal. Glavno sjedište, koje je u početku davalo zeleno svjetlo, bilo je u Belgiji. Zatim su Italijani, zajedno sa nama, izvornim govornicima francuskog, počeli direktno upravljati ovim stvarima. To jeste, kada smo naučili “igru”, počeli smo samostalno upravljati sobom, ali nikada bez zaobilaženja organiziranog kriminala, koji je imao pravo na dio prihoda i bio je spreman ucjenjivati ili prijetiti “strijelcima” ako ne plate ili zakasne s plaćanjem, posvjedočio je Francuz.

Odluka o prihvaćanju i razmatranju prijedloga rezolucije o Sarajevo safariju odgođena je za decembar nakon burne rasprave na sjednici Odbora za pravna pitanja i ljudska prava u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope.