Predsjedava Zborom i šuti o genocidu i Mladiću

Zoran Stevanović, predsjedavajući slovenačkog parlamenta, Državnog zbora Slovenije, nedavno je ugostio Nenada Stevandića, predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske.

Neformalno druženje

Ovaj susret je sporan po nekoliko osnova. Prvi je uobičajena međudržavna praksa da se neki novoizabrani zvaničnik sastaje sa zvaničnikom druge države istog ranga. Državni predsjednik sa državnim predsjednikom, premijer sa premijerom... Kršenje ovog nepisanog pravila gotovo po pravilu nosi i političku poruku, koja obično znači zaokret u odnosima.

Dakle, prema tom nepisanom pravilu, Stevanović je prvi susret, svejedno da li u Sloveniji ili u Bosni i Hercegovini, trebao imati sa rukovodstvom Parlamentarne skupštine BiH, Zastupničkog ili Doma naroda, ili sa svih šest članova oba kolegija zajedno. Tek nakon toga se mogao susretati s kim god želi.

Druga sporna stvar, koja se nadovezuje na spomenutu, jeste politika koju vodi Stevandić. On je, ne treba ni podsjećati, dosljedni zagovornik secesionističke politike Milorada Dodika. Vrijeđanje i omalovažavanje države BiH, pozivi na otcjepljenje RS-a su dio uobičajene Stevandićeve retorike. Stevanovićev izbor da svoj prvi susret sa nekim od zvaničnika iz BiH ima upravo sa Stevandićem može se iščitati i kao podrška Stevandićevoj, ili još preciznije, Dodikovoj politici.

Uostalom, koliko je ovaj susret bio nepriličan, ilustruje podatak da je zbog njega reagovala i predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar. Ona je u svojoj reakciji uputila žestoke kritike na račun Stevanovića i njegove odluke da se sastane sa Stevandićem.

Međutim, sam Stevanović u sastanku ne vidi ništa sporno. Iz njegovog kabineta nam je poručeno kako nije došlo do zaokreta u slovenačkoj politici.

- Predsjednik Državnog zbora Republike Slovenije Zoran Stevanović već je javno pojasnio da je susret s Nenadom Stevandićem bio neformalnog karaktera i namijenjen razmjeni mišljenja i stavova. Predsjednik naglašava da takvi susreti sami po sebi ne predstavljaju promjenu niti bilo kakvo odstupanje od zvaničnih stavova Republike Slovenije. Riječ je o obliku neposrednog dijaloga koji može doprinijeti boljem međusobnom razumijevanju, ali ne predstavlja legitimizaciju politike bilo kojeg pojedinačnog entiteta. Republika Slovenija ostaje čvrsta zagovornica suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, poručeno nam je iz Stevanovićevog kabineta.

S obzirom na to da Stevandić otvoreno podržava ratne zločince, što je potvrdio i svojim prisustvom na sahrani krvnika Ratka Mladića, te da negira činjenicu da je u Srebrenici počinjen genocid, zatražili smo od Stevanovića da se izjasni o ova dva pitanja, koja mogu poslužiti i kao lakmus-papir za buduće odnose sa BiH. Konkretno, pitali smo Stevanovića za stav - da li je Mladić ratni zločinac i da li je u Srebrenici počinjen genocid. Simptomatično je da, nakon samo jednog neformalnog druženja sa Stevandićem, Stevanović nije želio odgovoriti na ova pitanja.

Također, nije želio komentarisati vlastitu najavu da se namjerava sastati i sa predstavnicima ruske Dume i to u jeku rata u Ukrajini, kada Evropska komisija skoro svakodnevno razmatra mogućnosti dodatnog sankcionisanja Rusije.

Kao Dodik

Kada već spominjemo Dodika, zanimljivo je da je Stevanović na poziciju došao slično kao i Baja iz Bakinaca 1997. Kao što je poznato, zahvaljujući pritisku međunarodne zajednice, Dodik je za premijera RS-a prvi put izabran u trenutku kada je imao samo dva zastupnika u NSRS-u. Uz SDPBiH, SNSD je u tom trenutku bio najslabija stranka u RS-u.

Stevanovića, doduše, nije pogurala međunarodna zajednica, ali jeste stranka Janeza Janše SDS i još nekoliko manjih stranaka. Naime, za kandidaturu za predsjedavajućeg slovenačkog parlamenta potrebno je najmanje 10 potpisa. Stevanovićeva stranka Resni.ca ima ih upola manje. No, potpise za njegovu kandidaturu dali su po tri zastupnika SDS-a i NSI-ja, tako da je uspio prikupiti 11 potpisa. Prilikom glasanja, osim tri spomenute stranke, za njegovo imenovanje su glasali i Demokrati, tako da je dobio 48 od potrebnih 46 glasova. Tako je stranka koja, uz partiju Levica-Vesna, ima najmanje zastupnika u Državnom zboru, dobila mjesto predsjedavajućeg.