Ko će zapjevati, a ko obećati?

Zvanično, predizborna kampanja za opće izbore koji će u Bosni i Hercegovini biti održani 4. oktobra još nije počela. Nezvanično, uveliko traje. Pripreme za osvajanje vlasti počele su još prošle godine i to kroz izjave, prozivke i optužbe. CIK kažnjava, ali to ne sprečava bilo koga da se suzdrži od bombardovanja građana optužbama o onim drugima.

Stari repertoar

Stranačka mašinerija odavno je upaljena, politički protivnici već su ušli u ring, dakle, izborna utakmica odavno se igra.

A kako se igra? I kako će se tek igrati? Hoće li ova kampanja biti najprljavija do sada ili se već toliko toga čulo i vidjelo da malo šta može iznenaditi? Biračima je repertoar odavno poznat. Slijedi li još jedan uobičajeni predizborni maraton i to dosadan?

Na stolu su ponovo ratne teme, nacionalna pitanja i patriotska osjećanja. Glasovi će se, po svemu sudeći, loviti pričama o ugroženosti, podjelama, izdaji, odbrani naroda i države i upozorenjima o tome šta će se desiti ako “oni drugi” dođu na vlast. Sve to začinjeno novim optužbama i aferama.

Ili će, ipak, biti drugačije?

Hoće li predizborni skupovi, televizijska gostovanja i politička obraćanja biti o platama i cijenama, zdravstvu i obrazovanju, odlasku mladih, privredi, javnom novcu? Hoće li se čuti konkretni planovi, rokovi i računice?

Politički programi, za pretpostaviti je, već su napisani. Uskoro će biti objavljeni, uredno složeni i dostupni biračima. Samo što se u predizbornoj kampanji češće čuje ko je protiv koga, nego ko je za šta. O programima se govori deklarativno, o protivnicima konkretno.

- Ono što smo do sada vidjeli, ali i što možemo očekivati, jeste reciklaža obećanja, rekla bih uglavnom praznih, jer se iste stvari obećavaju i po nekoliko izbornih ciklusa i, eto, uz nadu da će na ovom biti ispunjene. Programima se malo ko bavi, jer možemo čuti i opravdanja da ih niko ne čita. Zašto i bi, kada sve dosadašnje kampanje udaraju na sentiment i emocije, a to sa racionalnim pristupom nema previše veze. Umjesto programa, nude se iće, piće, šatori, muzika, zaklinjanje u tradicionalne vrijednosti, kampanja je u zoni duhovnog i religijskog, u hramovima, svetištima, crkvama, manastirima, vjerskim objektima, što upotpunjuje sve paradokse sekularne države. Dakle, neinventivna je kao nikad do sada, slična kao jaje jajetu, gdje se stiče utisak da se bira prvi glas na opštenarodnom veselju, nikako ljudi koji bi trebalo da nam ponude bolji životni standard i sigurniju budućnost, rekla je politička analitičarka Tanja Topić za naš list.

Prema mišljenju političkog analitičara Velizara Antića, očekuje nas kampanja kakve smo imali priliku da vidimo i do sada, ništa ni čistija ni prljavija.

- Mislim da će se, pre svega, sve partije takmičiti u tome da pokažu i dokažu kako su njihovi politički protivnici korumpirani, nesposobni i kako nisu dovoljno čvrsti u odbrani nacionalnih interesa. Dakle, biće jedna velika trka u pokazivanju mišića i dokazivanju ko je veći patriota, a ko izdajnik. Politički programi su odavno postali istorija, a stranke, naročito one na vlasti, postale su klasične interesne organizacije koje članstvo šire, ne na osnovu ideologije i programa za koje se zalažu, već na osnovu obećanja i ispunjavanja sebičnih pojedinačnih interesa. Tako glasovi naroda idu onima koji su im dali ili obećali posao koji nisu zaslužili svojim kompetencijama, već članskom knjižicom, kaže Antić.

Razočarani birači

Političke programe i planove za naredne četiri godine, dodaje naš sagovornik, čak i kada ih stranke napišu i predstave u javnosti, većina građana i ne pročita.

- Jedan od razloga je i veliko razočarenje koje smo imali u prethodnih tridesetak godina sa raznim programima i obećanjima u predizbornim kampanjama, koja se nisu realizovala kada su te stranke došle na vlast. Dakle, narod je više puta prevaren predizbornim obećanjima i sada, prosto, više i ne veruje u njih, zaključuje Antić.