Elektroprivreda će završiti kao Željezara

Izudin Kešetović, profesor emeritus Univerziteta u Tuzli i ekonomski stručnjak, govori za Oslobođenje o stanju u energetskom sektoru, fiskalnim politikama, obrazovanju te penzionom i zdravstvenom sistemu u Bosni i Hercegovini, upozoravajući na duboke strukturne probleme koji vode ka ekonomskom i društvenom urušavanju.

Neodrživ sistem

Govoreći o stanju u energetici, Kešetović povlači paralelu s nekadašnjim privrednim gigantima te upozorava na neminovni rast cijena koji će pasti na teret građana.

- Elektroprivreda BiH će se ubrzo naći u stanju u kojem se sada nalazi Željezara Zenica. Mislim na onu staru i onu novu. Svi to znaju na svim nivoima vlasti kakvo je stanje u energetskom sektoru, kao i u javnim i privatnim preduzećima koja se bave ovom djelatnosti. Svima je profit bitan. To je logično. Međutim, bitna je cijena. Cijena po definiciji predstavlja rezultat ukupnih odnosa u ponudi i tražnji na tržištu. Prema tome, ovdje se postavlja pitanje da li imamo cijene energenata koje odgovaraju potrošačima. Potrošači su domaćinstva kao fizička lica i preduzeća kao pravna lica. Očito da domaćinstva plaćaju cijenu energenata po tržišnim uslovima. Njihova dohodovna sposobnost je niska, jer je više od 2/3 domaćinstava u zoni siromaštva, ističe Kešetović.

Dodaje da su pravna lica, javna i privatna, prinuđena da teret visokih cijena prenose na domaćinstva, tj. fizička lica.

- Ako su u pitanju cijene robe ili usluga, onda se cijena povećava. To je ono što nas čeka. Čeka nas inflacija troškova. To je porez koji građanin plaća. Teret svega je na građaninu. To je slučaj i sa energentima, kao i sa robama široke potrošnje. Stoga plate, penzije i drugi dohoci ne mogu pratiti realno rast cijena, naglašava Kešetović.

Smatra da se pitanje fiskalnih reformi ne postavlja kao prioritet i do istih, kaže Kešetović, neće doći u kratkom periodu.

- Zašto? Zato što bi se duboko zarilo u postojeći sistem raspodjele dohotka koji je nepravedan. Stoga se reforme odgađaju jer od dažbina koje čine porezi i doprinosi funkcioniše cijeli javni sektor. Taj javni sektor je sam sebi dovoljan. On je neefikasan. Znači, narušen je princip efikasnosti i pravednosti. To odgovara javnom sektoru. Najbolji primjer su zdravstvo i obrazovanje. Od njih je mala korist onima koji plaćaju usluge, kaže Kešetović.

Prema njegovim riječima, dubioze u javnom sektoru se mjere milijardama KM, bilo da se to odnosi na javna preduzeća ili javne ustanove.

- To je neodrživo. Zato nema reformi. Ako bi bilo reformi, onda bismo znali kakva je diploma i koliko ona vrijedi. Znali bismo da li ljekar radi u javnoj ustanovi ili u privatnoj praksi. Znali bismo da li plaćamo realnu cijenu komunalnih usluga. Ovakvo stanje haosa odgovara onima koji se iz javnog novca bogate i koji su naslonjeni na tendere i slične privilegije. Javni novac i javna imovina se pretače u ruke, to jeste račune onih koji imaju privilegije da imaju vlast i moć. Građanina nema, osim kada glasa da sve ostane isto. Građanin ne glasa za sebe. On ne glasa da bi za ono što plaća imao koristi. To nije praksa kod nas. Zato su fiskalne reforme lažne. Lažu narod o visini minimalne penzije i plate. U pozadini svega je nepravedna raspodjela, gdje u siromašnoj državi imamo sve više bogatih i totalno siromašan narod koji bježi iz vlastite države. Narod se spašava od siromaštva odlaskom, jer ovo što je ostalo, živi bogato ili preživljava uz pomoć doznaka onih koji su otjerani iz vlastite države, naglašava naš sagovornik.

Obrazovni sistem profesor opisuje kao sliku stanja ukupnog društva, navodeći da je diploma postala obični bezvrijedni papir, čija je vrijednost novčanice sa mnogo nula za koju ništa ne možete kupiti.

- To se zove inflacija. To je jedan suptilan sistem kriminala i pljačke. Da bi se ovo promijenilo, moraju se uvesti standardi u javnom i privatnom sektoru obrazovanja. Za sada nema promjena sve dok ne uđemo u procese integracija i dok se ovaj sistem sam po sebi ne uruši. To se već dešava. Najbolji primjeri su konkusi za upis na javne i privatne obrazovne ustanove. Na nekim visokoškolskim ustanovama više je nastavnika nego upisanih studenata. Na drugoj strani se štampaju diplome u ustanovama koje nemaju nastavnog osoblja i prostora za nastavu. Ogroman, javni i privatni, novac se troši za nešto što vrijedi nula (0). Sve to poništava inflacija diploma. Zato imamo doktore nauka koji su uznapredovali od električara do akademika. Nažalost, takvi postaju i vlast sa zvanjima dipl. mr. i dr, a u stvari su nepismeni i nemaju znanja. Primjeri su brojni, podvlači Kešetović.

Stranka radnika

Osvrćući se na penzioni i zdravstveni sistem u BiH, Kešetović konstatuje da su oni slika i naličje društva i države. Dodaje da penzioneri i radnici treba da traže vlast koja će obezbijediti pravednu raspodjelu, jer u sadašnjem političkom sistemu sa brojnim političkim strankama penzioneri i radnici to ne mogu postići.

- Stranke su postale vlasništvo jednog lica i priviligovanih skupina (nesposobnih i korumpiranih). Zato bi bilo korisno da se penzioneri i radnici organizuju u svoju stranku, gdje bi svojim glasovima uticali na formiranja vlasti. Sa 100.000 glasova i učešćem na svim nivoima vlasti mogli bi doprinijeti izgradnji pravednog i efikasnog sistema i države. Mogli bi uticati da na pozicije u institucijama dođu pošteni i kompetentni kadrovi, koji bi bili odgovorni onima od kojih su dobili povjerenje. Za sada su penzioneri i radnici na leru. Penzioneri u siromaštvu. Radnici u bježanju iz siromaštva. Gdje nema pravde, nema niti napretka. Na kriminalu i nepravdi se ne mogu graditi društvo i država, zaključuje Kešetović.