Kiša ublažila sušu, a nema ko loše odluke, poljoprivreda u BiH pred kolapsom

U Bosni i Hercegovini se godišnje baci oko 500.000 tona hrane, što je poražavajuća činjenica pogotovo u uslovima kada se ni ne proizvede dovoljno, a sama proizvodnja postaje sve skuplja. Poljoprivrednici su odavno u škripcu, jer se država oslanja na uvoz, a kada se tome dodaju suša i visoke cijene goriva, onima koji zavise od proizvodnje i prodaje ne preostaje mnogo izbora. Zatvaranje domaćinstava postalo je sve češća odluka.

Cijene rastu

​- Poljoprivredna proizvodnja je desetkovana, pogotovo ona koja se tiče stočne hrane. Kukuruz, silažni kukuruz, sijeno, sve je desetkovano i sada smo došli u situaciju da to sve plaćamo debelo, kaže Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, i dodaje da su cijene goriva i dalje u porastu, što se odražava na jesenju sjetvu, ali i na žetvu koja dolazi.

Napominje kako je sezona iza nas katastrofalna, jedna od težih koje pamti.

- Kako će ljudi to iznijeti do kraja, ne znam, a da bude stvar još gora, u vrijeme proljetne sjetve bilo je obećano 2,5 miliona litara goriva pomoći poljoprivrednicima, što nije ni do dan-danas realizovano. I daj Bože da će biti, podsjeća Bićo.

Kukuruz je ove godine platio najvišu cijenu, međutim, odnos prema domaćim poljoprivrednicima odavno ide na štetu domaće proizvodnje.

- Bilo je čak parcela u Semberiji koje jednostavno ljudi nisu željeli ni da vrše, jer se nije isplatilo ući sa kombajnom. Povrh toga, zadesila nas je energetska kriza koja je dodatno otežala kompletan život stanovništva, a tako i poljoprivrednih proizvođača, govori nam Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske.

Dodaje da enormno visoke cijene nafte povlače za sobom i cijene svih repromaterijala koji ulaze u proces proizvodnje u poljoprivredi, što je dodatni teret proizvođačima.

​Jesenja sjetva samo što nije počela.

​- Malo kiše što smo dobili prije dan-dva omogućilo je da uđemo u parcele i da krenemo sa pripremom zemljišta za sjetvu. Prema prognozama stručnjaka, sjetvena sezona bi mogla da nas košta 20-ak procenata više nego prethodna, upravo zbog značajnog poskupljenja nafte i đubriva, priča Marinković.

Rješenja postoje, o njima se govori deceniju, pa i duže. Čini se uzalud.

Treba redukovati ovaj nenormalan uvoz i zaštititi domaću proizvodnju. Mi imamo jako skupu proizvodnju, tako da nismo konkurentni, ukazuje na bolnu ranu poljoprivrednika Bićo i ponavlja da nema ni plavog dizela ni pomoći koju je država obećala.

Roba koja dolazi izvana dosta je jeftinija i guši domaću proizvodnju. To se ne odražava samo na poljoprivredu već na životni standard, ali i razvoj zemlje.

Stvori i baci

- Naša hrana je naša budućnost, budućnost naše djece, budućnost razvoja države, budućnost u svakom smislu te riječi. I uvijek apelujem na ljude da proizvodimo hranu, ali kažem, često te moje riječi budu apsurdne za nekoga ko sluša, pa kaže: “Čovjek priča da proizvodimo hranu, a mi nju ne možemo prodati”, ističe Marinković i navodi ​kontradiktornost koja nam se dešava, a to je da se u Bosni i Hercegovini godišnje baci oko 500.000 tona hrane, što je zaista poražavajuće u uslovima kada je i ne proizvedemo dovoljno.

Od sagovornika smo saznali da su posljednjih 15 godina ugrožene sve grane poljoprivrede, a paralelno sa njima i potencijal u mladom kadru trenutno zainteresiranom za ovaj vid privrednog razvoja koji je zbog situacije primoran ili da mijenja struku ili da mijenja državu. Jer proizvoditi i ulagati da bi u konačnici bacali, nema ni smisao ni perspektivu.