Petar Dolić kiparski superstar gostuje u Čapljini, donosi remek-djela

Vrhunska izložba istinskog superstara: kipar Petar Dolić (Travnik, Bosna i Hercegovina, 1975.) predstavlja se samostalnom izložbom u Umjetničkoj galeriji Hrvatskog kulturnog središta Založbe kralja Tomislava u Čapljini. Izložba se svečano otvara u subotu 19. ovog mjeseca u 20 sati i ostaje otvorena do 17. listopada.

Riječ je o drugoj samostalnoj izložbi ovog umjetnika u Bosni i Hercegovini, nakon što je prošle godine premijerno pokazao svoje radove u rodnom Travniku.

Likovna poslastica

Travničanin Petar Dolić odrastao je u Gospiću, već više od 25 godina živi i radi u Zagrebu. Svojom autentičnom umjetnošću i snažnom osobnošću na najbolji način povezuje ova tri grada i dvije države, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Genijalan kipar ogromnog talenta, ekstra-imaginacije i rijetko viđene umjetničke snage. Od samog starta senzacionalna pojava na suvremenoj sceni domaćeg arta. Zvijezda u meteorskom usponu, sve blistavijeg sjaja.

Diplomira kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Šime Vulasa, uvijek u nevjerojatnoj formi i akciji. Izlaže na više od 80 samostalnih i preko 90 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Najširoj javnosti poznat i prepoznat po mnogim skulpturama u javnom prostoru. Dobitnik brojnih prestižnih nagrada i priznanja. Među ostalim, Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu, I. nagrade na Trijenalu hrvatskog akvarela, I. nagrade za “Spomenik pobjede - Oluja ‘95” u Kninu, spomenik “Pomorcu i pomorstvu” u Rijeci, Nagrade Galerije Forum Zagreb, I. nagrade za Spomenik poginuloj djeci u Domovinskom ratu Slavonski Brod i dr.

Djela mu se nalaze u stalnim muzejskim postavima i privatnim kolekcijama diljem svijeta. Što se može vidjeti na izložbi u Čapljini? Čudesan miks, budi sva čula, aktivira znatiželju i emocije. U postavu su 34 Dolićeva rada nastala u razdoblju od 2011. do 2026. godine. Od najnovijih tu su tri reljefa velikih dimenzija izvedena u drvu lipe i kolorirana, koje je kipar izradio u počast rijekama čapljinskog kraja: “Hommage rijeci Neretvi”, “Hommage rijeci Bregavi” i “Hommage rijeci Trebižat”.

Pokazana su i skulpturalna tonda u papirmaršeu (kaširani papir; op.a.) iz ciklusa “More” (2024), a vjerojatno najatraktivniji segment izložbe koji obara s nogu su skulpturalni ansambli, radovi iz ciklusa “Potopljeni antički gradovi”: “Potopljena antička luka”, “Zadar prije Zadra” i “Atlantida” datirani 2017.-2018, izvedeni u tehnici brušenog stakla, kao i šest skulptura od brušenog silikatno-kvarcnog stakla inspiriranih morem i rijekama, nastalih 2024. i 2026.

Čapljinska izložba donosi i sliko-reljefe iz ciklusa “Ziđe naše staro” iz 2025. te 15 radova sliko-reljefa iz ciklusa “Mostovi” koje Dolić stvara 2011. godine. Najnovije ostvarenje ovog velikog kipara u području javne plastike, brončana “Sveta vrata” iz nacionalnog Svetišta sv. Josipa u Karlovcu, realizirana početkom ove godine, dočarano je posjetiteljima izložbe u Čapljini pomoću radova zagrebačkog umjetničkog fotografa Gorana Vranića.

“Posebna povlastica i svježa likovna poslastica”, ističe autorica kataloga i postava izložbe Biserka Rauter Plančić, opisujući početak jesenske sezone u čapljinskoj Umjetničkoj galeriji Založbe kralja Tomislava. Poentira da je riječ o “izboru umjetničke građe iz višestruko plodnoga petnaestogodišnjeg stvaralačkog razdoblja kipara Petra Dolića, doslovno i značenjski sjajnog umjetnika recentnog hrvatskog kiparskog umijeća.” “Ovom izložbom, vjerujemo, i publika će dobiti mnogo”, navodi kustosica Rauter Plančić, iskusna povjesničarka umjetnosti i nekadašnja dugogodišnja ravnateljica Moderne galerije u Zagrebu (danas Nacionalni muzej moderne umjetnosti).

Rauter Plančić, u nadahnutom tekstu u katalogu izložbe, Dolićev umjetnički put prati od prvih radova. Dolića naziva “kreativcem modernističke tradicije posebnoga kova”, podsjeća da je “pozornost znalaca iz likovnog kruga pridobio već 1999, nakon vrlo uspješnog završetka kiparskog studija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti”.

“Hvalospjevi kritičara upućeni njegovu umjetničkom radu nisu ga mimoišli niti tijekom proteklih desetljeća, pa je Ive Šimat Banov, najistaknutiji kritičar i teoretičar kiparskog stvaralaštva u nas, u svojoj antologiji novijeg hrvatskog kiparstva, objavljenoj 2013, istaknuo da je Dolić ‘među najdosljednijim nastavljačima bogata naslijeđa hrvatskog kiparstva u drvu (Ružić, Kantoci) i da se... u njegovim djelima očituju jednostavnost, primarnost, grubost obrade, otvorene i sirove boje, kombinacije teških i lakih graditeljskih i skulptorskih elemenata, obrađenih i nađenih oblika’.”

Povjesničarka umjetnosti pritom naglašava da se iznimno darovit, radišan i posvećen svojoj kiparskoj vokaciji Dolić, s nepunih 25 godina, počeo ne samo javljati na natječaje za javne spomenike, nego i osvajati prve nagrade za svoje natječajne modele, što je značilo i izvedbu spomenika. U ovom kontekstu, ističe kako je 1999. u Zagrebu za Dječji park kod Boćarskog doma izveo u obojanom drvu više metara široku i visoku skulpturu “Brod na suhom”, a za župnu crkvu sv. Jeronima reljef “Posljednja večera” saliven u mjedi (mesing; op. a).

Godine 2001. za Zagrebački velesajam i njegov nekad uređeni parkovni okoliš “u kojem bijahu otprije postavljeni odljevi djela Meštrovića, Augustinčića, Radauša, Sikirice i drugih značajnih kipara, Dolić je izradio i postavio svoju prvu kamenu skulpturu ‘Podmornice’, godine 2003. u mostarskoj gradskoj četvrti Radoč, uz prometnicu prema Vrelu, postavio je svoj kameni kip ‘Svetog Ivana Krstitelja’”.

Kustosica Rauter Plančić podsjeća na prvoklasna Dolićeva ostvarenja, među ostalim na brončanu portretnu bistu Ante Starčevića postavljenu u njegovom rodnom Velikom Žitniku (2006.) i brončanu figuru fra Didaka Buntića u mjestu Gradnići u BiH. Paralelno, navodi dalje, kipar Dolić kleše i niz monumentalnih kamenih “Portala hrvatske povijesti”, koji su kao spomenici svim poginulima za Hrvatsku postavljeni u Perušiću, Širokoj Kuli, Svetom Roku, Lovincu, te u Labinu u Istri, u sklopu pretižnog Mediteranskog kiparskog simpozija, umjetničke udruge koja više od pet desetljeća okuplja u Labinu i obližnjoj Dubrovi najistaknutije kipare iz Hrvatske i svijeta.

Posebno akcentira Dolićeva “Vrata za bolju budućnost”, koja kleše u spomen na poginule hrvatske branitelje, monumentalno djelo visine 270 cm postavljeno 2015. u Parku hrvatskih branitelja Domovinskog rata, u srednjovjekovnoj jezgri grada Labina. Povjesničarka umjetnosti također posebno ističe dva monumentalna ostvarenja Petra Dolića u javnom prostoru koja su potaknula posebnu pažnju struke, hrvatskih medija i najšireg kruga ljudi: “Spomenik pobjede – Oluja ‘95” u Kninu, saliven u silumin leguri aluminija (2011), nagrađen Nagradom elitne Galerije Forum u Zagrebu, i “Spomenik pomorcima i pomorstvu” u Rijeci (2014), koji je Dolić isklesao u omiškom dolit kamenu.

Ukazuje i na veliki interes kulturne javnosti u BiH, koji je kipar potaknuo spomenikom “Tvrtkov biljeg”, monolitnoj skulpturi od 20 tona, isklesanoj u kamenu i postavljenoj u Prozoru u Rami 2017. Rauter Plančić zaključuje da je Dolić “ne samo permanentni nego i pod sretnom zvijezdom stasali umjetnik – eksperimentator, stoga i vrsni kipar u doista širokom dijapazonu klasičnih i novovjekih tvoriva”.

Na ovom fascinantnom profesionalnom putovanju izložba “Modeliranje svjetlom” u Muzeju antičkog stakla u Zadru 2019. ima ključno mjesto, a dio ove raskošne nezaboravne izložbe može se vidjeti i na aktualnoj izložbi u Čapljini. Radi se o ciklusu “Potopljeni antički gradovi”, s mnogobrojnim skulpturicama izvedenim u staklu, u čijoj obradi kipar prakticira sasvim novu tehniku, senzacionalnu i za ovaj specijalizirani svjetski poznati zadarski Muzej. Riječ je o brušenju stakla, hladnoj obradi stakla s pravim kiparskim štihom. Fora je u tome da ohlađenu staklenu masu umjetnik obrađuje kiparskim tehnikama, a brušenjem i klesanjem kreira apstraktne forme za koje inspiraciju uglavnom pronalazi u prirodi.

Petar Dolić je spoj hrabrosti, intuicije, mašte i odvažnosti. Uz sve to, ima i odličan smisao za humor, što je odlika samo inteligentnih ljudi. Stvaralaštvo ovog umjetnika poznaju fanovi arta, čitatelji subotnjeg dodatka Oslobođenja Pogledi. Našem listu dao je dva ekskluzivna intervjua, povod su bile fenomenalne izložbe “Amblemi ramskog zavičaja – U spomen ramskim gastarbajterima” u Zagrebu i spomenuta izložba “Modeliranje svjetlom” u Muzeju antičkog stakla u Zadru.

Neposredno uoči izložbe u Čapljini, blic razgovor u Zagrebu samo za čitatelje Oslobođenja. Ovaj veliki kipar je prošle godine u Travniku imao samostalnu izložbu skulptura “Plava voda”. I u Čapljini sada izlaže puno radova vezanih uz temu vode, rijeka, mora, kako zašto? “Rođen sam u Travniku, odrastao sam u Gospiću, tako da sam uvijek bio okružen rijekama i vodama, uvijek tražim inspiraciju u prirodi”, kaže Dolić.

O radovima u staklu izvedenim u vlastitoj tehnici brušenja, koje će se također moći vidjeti u čapljinskom postavu, kaže: “Evo, već skoro 18 godina, skoro smo punoljetni što se tiče bavljenja radovima u staklu. Shvatio sam da je modeliranje u staklu najbliže crtanju akvarela. Ako ne pogodiš odmah iz prve, nije dobro, treba napraviti više komada, onda se odlučiš za jedan.”

Sliko-reljefi “Ziđe naše staro” isto u čapljinskom postavu su, otkriva, novi ciklus koji je počeo prošle godine i pokazao prije dva mjeseca na izložbi u Karlovcu. Za istu izložbu napravio je i radove u počast četiri rijeke Karlovca, sada u Čapljini nastavlja s radovima u čast rijekama čapljinskog kraja Neretvi, Bregavi i Trebižat. Komentirajući odabir radova za čapljinsku izložbu kaže: za retrospektivu bi bilo stvarno prerano.

Uz vodu

Miks u Čapljini uključuje i nekoliko velikih reljefa koje je izlagao u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, radove u staklu premijerno pokazane u Muzeju antičkog stakla u Zadru... “Stalno se vrtim oko vode, ili preko vode, s ciklusom Mostovi, nedavno sam u Karlovcu radio ‘Sveta vrata’ isto o temi vode, tako da sve je u znaku vode.” Poete kažu da je voda vrijeme, što kaže kipar Dolić? “Žao mi je što gubimo tu vodu, uopće nisam ni razmišljao o vodi na način koliko je dragocjena, važna. Odrastao sam u Gospiću i sad me stvarno srce zaboli, takvo bogatstvo, nevjerojatno”, iskreno će, misleći na aktualnu dramu oko ilegalnog odlaganja otrovnog otpada u rodnom gradu. “Nikad se ne možeš opustiti kao kad sjedneš uz vodu, znanstveno je dokazano da postoje joni koji djeluju relaksirajuće na ljude kad borave pored vode”, dodaje.

Šaltamo se na teme arta. Dolić je na glasu kao kipar jake volje i nježne ruke, velemajstor, nema materijala u kojem nije stvarao i uvijek briljirao. Poznat je po radu u tzv. klasičnim kiparskim materijalima, virtuoz u stvarno klasičnom pristupu, kleše i modelira u drvu, kamenu, staklu, pa sve do obrade gline, sadre, bronce i papirmaršea. Koji materijal najviše preferira? – pitam. “Ja sam takav lik da volim raditi u jednom materijalu, sad trenutno recimo volim raditi u staklu. Onda skužim da ne volim raditi u samo jednom materijalu i jedan format da se ne bih slučajno ponavljao.”

Biti budan, to je sve, kaže Hamlet, i kipar Dolić govori o važnosti budnosti: “Jer ako si stalno u istom formatu, istom materijalu, čovjek se za čas počne ponavljati, nije budan. Čim promijeniš format i materijal, onda je svaki put kao da nešto radiš ispočetka.” Pa konstatira: “Dovede se čovjek na rub, a mislim da treba hodati po tom rubu jer ta mala, pod navodnicima, nesigurnost daje pomake u tome da vidiš to što radiš iz nekog drugog kuta. Bilo bi stvarno dosadno da cijeli život radim u jednom materijalu, ne bih želio takav kiparski život.” Skulptura u javnom prostoru? “Najbitnije je da čovjek kad radi takvu skulpturu vidi prostor, zaboravi sve što je ikad prije radio, i napravi nešto najbolje za taj prostor”, sugerira.