Charles Spencer protiv Charlesa III

Charles Edward Maurice Spencer, 9. grof Spencer (1964), koji je od 1975. do 1992. nosio i titulu vikonta od Althorpa, britanski je plemić, povjesničar, autor i novinar. Ne vjerujem da bismo ikada čuli za njega da nije mlađi brat Diane, princeze od Walesa, i ujak budućeg britanskog kralja Williama, princa od Walesa, i princa Harryja, vojvode od Sussexa.

Kod roditelja Spencer se, pored Diane (1961), rodilo četvero djece: lady Sarah Spencer (1955), koja je postala lady Sarah McCorquodale, lady Jane Spencer (1957), koja je kasnije stekla prezime Fellowes, brat John Spencer (1960), koji je umro nekoliko sati nakog rođenja, i Charles Spencer, najmlađe dijete i jedini Dianin brat, koji je poslije postao 9. grof u Spencerovih.

Ukradeni primjerci

Obje strane obitelji Spencer su njegovale dugotrajne bliske veze sa kraljevskom familijom. Autor nije propustio navesti da je njegov otac Edward Spencer svojevremeno bio u “sentimentalnoj vezi sa budućom kraljicom Elizabeth II”, kojoj je stao na put lord Mountbatten, tetak princa Philipa, budućeg Elizabethinog muža. Ali - informacija je neprovjerljiva.

A brat je istakao: “Obitelj Spencer je tradicionalno pripadala whigovcima: poštivali su Krunu, ali se nisu bojali pozvati njene nositelje na odgovornost kako bi se zaštitili širi politički i društveni interesi” (izraz whig se odnosi na pripadnike liberalne i ustavne političke stranke, koja je nastala u Engleskoj u XVII stoljeću. Naziv su prihvatili protivnici kraljevskog apsolutizma i osnovali Whig Party, koja se suprotstavljala torijevcima, tj. konzervativnoj stranci).

Dianin brat Charles je kršten u Westminsterskoj opatiji, a kraljica Elizabetha II mu je bila kuma. Njegov otac Edward John Spencer, 8. grof u Spencerovih, bio je pobočnik kralja Georgea VI od 1950. do 1952. i nakon kraljeve smrti nastavio istu dužnost za kraljicu Elizabethu II od 1952. do 1954. Za predanu službu Kruni, Kraljica mu je dodijelila odlikovanje Kraljevskog viktorijanskog reda.

Njegove obje bake lady Cynthia Spencer i Ruth Roche, barunica Fermoy, bile su dvorske dame kraljice Elizabethe II. Njegov šogor Robert Fellowes bio je privatni tajnik kraljice Elizabeth II od 1986. do 1999. U knjizi Charles Spencer navodi objašnjenje: “U britanskim kraljevskim familijama privatni tajnik je najznačajniji savjetnik i šef Kraljičinog kabineta.”

Zanimljivo je da Charles Spencer ima sedmero djece sa tri gospođe. Kćerki lady Charlotte Spencer (2012) je nadio i ime Diana, u čast nekadašnje princeze od Wallesa, njegove tragično stradale sestre.

Grof Spencer je napisao barem deset knjiga. Pisanjem se počeo baviti 1998, kad je objavio “Althorp, storiju o jednoj engleskoj kući” i koju je upotpunio 2012. “Impresijama o Althorpu”: obje su posvećene povijesnom obiteljskom imanju. 1999. je objavio knjigu “The Spencer Family”. Pet godina poslije je izašla njegova knjiga, ubrzo postala bestseler, “Blenheim: Bitka za Europu”, o čuvenoj bici u kojoj je pobijedio vojvoda Marlborough. 2007. je objavio knjigu o princu Rupertu, amblematičnom liku engleskog građanskog rata. Sedam godina poslije je izašao njegov tekst “Ubojice kralja”, povijesna istraga o ljudima koji su se usuduli osuditi i smaknuti kralja Charlesa Prvog. Tema njegove naredne knjige je spektakularni bijeg kralja Charlesa Drugog nakon poraza 1651. Prije šest godina je objavio knjigu “Bijeli brod”, povijesni prikaz tragičnog potonuća broda 1120. godine, i posljedicā na europsku historiju. “Vrlo privatna škola” (2024) je njegov drugi bestseler: dirljivi i hvaljeni memoari o traumi proživljenoj u internatu, kojeg je pohađao u djetinjstvu. 22. septembra ove godine širom svijeta istovremeno je objavljena njegova knjiga “Diana, moja sestra, labuđi pjev”. To je intimni portret starije sestre u kojem se sjeća pojedinosti i doživljaja iz djetinjstva i mladosti, i danā iz vremena tragedije. Bratove optužbe su zapalile Englesku.

Nekoliko dana prije izlaska, četiri primjerka knjige su ukradena u Nizozemskoj, što je omogućilo objavu nekoliko kontroverznih isječaka. I prije nego se pojavila, britanski tabloid Daily Mail je razotkrio nagaznu minu: telefonski razgovor Dianinog brata sa razvedenim Dianinim mužem princom Charlesom, današnjim kraljem, kojeg su vodili netom nakon Dianine smrti. Razgovarali su o Dianinoj sahrani. Grof Spencer se usprotivio da prinčevi William i Harry koračaju za sandukom majke, smatrajući da su premladi. Bio je uvjeren da im Diana nikada ne bi priuštila takvu muku.

Princ od Walesa je Charlesu Spenceru rekao: “Budite mirni! Brzo ćemo je zaboraviti!”… “Djelovao je kao da je lud od sreće, kao da je dobio na lotu.” Zaprepašten, Spencer mu je spustio slušalicu.

Grof Spencer u knjizi ne štedi današnjeg kralja. Opisao je euforiju koju je onda namirisao: princ od Walesa ju je osjetio nakon što je doznao za smrt Lady Diane, kao da je odahnuo. Događaj mu je mogao donijeti slobodu da oženi ženu koju je volio, Camillu Parker Bowles.

Buckinghamska palača je reagirala na dijelove koji su objavljeni prije nego je knjiga izašla. I što se iznimno rijetko dešava, budući da kraljevski moto glasi “Nikada se ne žaliti i nikada ništa ne objašnjavati”, Palača je izdala priopćenje: “Njegovo Visočanstvo je svjesno da bratska bol može pomutiti razum, utjecati na prosuđivanje i izmijeniti sjećanja.” Charles Spencer je knjigu posvetio svima koji su izgubili brata ili sestru.

Priopćenje Palače je u suprotnosti sa pretenzijama Dianinog brata, a podsjetilo je na priopćenje kraljice Elizabeth II, povodom izjave Harryja i Meghan o rasističkim stavovima članova kraljevske obitelji: “Neka sjećanja mogu biti različita.”

Činjenica da je Palača tako promptno reagirala je znak da ih je knjiga Charlesa Spencera razbjesnila. Brat se na BBC-ju branio da se odlično sjeća svega, da je jako pozoran na razgovore koje je vodio i da je u knjizi sve istina. Odgovorio je: “Ne budite se baš svaki dan i otkrijete da vas je kralj pokušao prikazati kao osobu čija su sjećanja nepouzdana.”

Nikad zakopane sjekire su opet počele sijevati: “S vašom familijom je uvijek isti problem, zaboga, nemaš nikakav osjećaj dužnosti”, bijesno je izjavio kralj.

Zanimljivo je da o dužnosti govori isti lik koji je 2005. oženio ljubavnicu Camillu Parker Bowles, s kojom je bio, uljudno rečeno, u vezi sve vrijeme udavaranja jedva punoljetnoj Diani Spencer, mada je Camilla i onda bila udata. Kralj je isti lik, koji je 1989, kad je još bio uredno oženjen Dianom, na telefon ćućorio sa Camillom, izgovorivši da želi “živjeti u njenim gaćama i da bi volio biti njen tampon, da bi sve vrijeme, permanentno, bio s njom”. Uprkos, generalno govoreći, kratkom pamćenju, škandal nazvan TamponGate, teško da je iko smetnuo s uma. Izbio je neposredno nakon službenog priopćenja da se Charles i Diana razilaze. Integralno transkribovani tekst ovog telefonskog razgovora princa Charlesa i Camille Parker Bowles 1993. su objavili britanski mediji. Palača nije uzvratila udarac.

Knjiga Dianinog brata ima 428 strane. Autor želi razjasniti istinu o svojoj sestri. “Diana je imala izuzetnu karizmu, ali joj za razliku od neke prvorazredne glumice ili neke pop pjevačice, nikada nije bilo potrebno promovirati neki proizvod da bi ostala u središtu svih pozornosti. Udajom je postala članica kraljevske familije, imala je jedinstven status i moć, predodređene da traju do njenog posljednjeg daha. To ju je pretvorilo u drugačiji proizvod: medijski. Njeno vjenčanje su na TV ekranima pratile stotine milijuna ljudi. A to je bio samo početak. Na naslovnici časopisa People u Americi je osvanula 45 puta do kraja života. Njenu sahranu 1997. su gledale 2,5 milijarde stanovnika Zemlje.”

Kao u govoru na njenoj sahrani, ispričao je ko je Diana i odakle dolazi: kćerka engleske aristokracije koja se udala za princa prestolonasljednika, nadmašila sve očekivano, postala svjetska ikona i “udahnula britanskoj kraljevskoj familiji glamur kojeg nije imala”.

Brat navodi da je Diana osjećala da je u očima roditelja bila razočarenje, jer su očajnički željeli sina. Mada - kraljica je čestitala rođenje Diane, naravno ne sluteći da će jednog dana Diana postati njena snaha, centralni izvor problema i zauvijek pomutiti kraljevski sjaj.

Brat je duga poglavlja posvetio vremenu sretnog odrastanja na selu, njegovateljicama, baštovanima, najprije u Park House i poslije u veličanstvenom Althorpu, sa sestrom i njihovim dvjema starijim sestrama. Spencerovi su oduvijek naročito bliski Dvoru, a kad se Diana udala, brat je imao samo 17 godina i nije mogao dokučiti koliko će to vjenčanje sve njih izbaciti iz cipela. Ma koliko Dvor držao do dužnosti i etikecije.

Vjenčanje 29. jula 1981. je na televiziji pratilo 750 milijuna gledatelja. To je bio samo početak njene nezapamćene slave. Brat je zabilježio da je Diana kasnije priznala da je “to bio najnesretniji dan u njenom životu”. Diana je bila zabrinuta i nekoliko mjeseci prije vjenčanja, kad ju je princ Charles potpuno zanemario na proslavi rođendana princa Andrewa. “Odrasla je sa jasnim ciljem: udati se iz ljubavi. Bila je uvjerena da je to najvažnije, da bi izbjegla razvod koji je pogodio njene roditelje i da bi se posvetila djeci, koju je žarko željela.” Razgovarala je sa svojim ocem i povjerila mu da se ne može udati za čovjeka koji ju ne voli. Očito da ljubavi nije bilo ni na pomolu. Zatečen i zbunjen, otac je odgovorio da ne može odustati od tako značajnog angažmana.

Cijela knjiga je prepletena gorčinom koju je izazvala kraljevska familija. Brat je i žalostan što često nije razumio i nije znao pomoći sestri, koja je patila od poremećaja u ishrani, bulimije, i nerijetko bila opsjednuta samoubojstvom. Prema njegovim riječima, Diana je imala AHDH (neurorazvojni poremećaj koji utječe na sposobnost fokusiranja, kontrolu impulsa i razinu aktivnosti): patila je od osjećaja odbacivanja. To podrazumijeva snažnu emocionalnu bol pri suočavanju sa kritikom drugih, što je pojačavalo njenu bolnu reakciju na muževe primjedbe. “Samo ljubav prema djeci je spriječila Dianu da poduzme krajnji korak”, navodeći da se nekoliko puta odvezla do Beach Heada, litice na jugu Engleske, sa namjerom da stavi tačku na svoje dane.

Diana, koju je cijeli svijet obožavao, sanjao da je vidi izbliza, i paparazzi proganjali, bila je sama, izolirana i usamljena: nije imala razumijevanje ni podršku ni kraljevske familije ni obitelji Spencer. Brat Charles je uvjerenja da su paparazzi koštali Dianu života.

Autor u knjizi potanko opisuje Dianinu sahranu. Kaže da ljudi i danas vrlo često imaju potrebu da mu prenesu gdje su se nalazili kad su saznali za Dianinu smrtnu automobilsku nesreću. Opisao je svaki detalj kako je sročio govor za sahranu i otvorio bolnu prošlost svoje sestre: nije siguran da je svojevremeno to trebalo tako uraditi. I danas ga proganja zvuk dugih koraka iza lijesa, topot konjskih kopita i vojničkih čizama na ulici i oko njega, i silnih emocija okupljenog mnoštva. I život i smrt princeze Diane su bez daljnjeg obilježili epohu.

Pri kraju knjige brat opisuje kako je Nelson Mandela, novembra 2002. došao posjetiti Dianin grob, na otoku, na obiteljskom imanju u Althorpu, izjavio: “Znate, bila je velika, velika gospođa, Vaša sestra.”

Autor navodi da je napisao knjigu da se konačno izbjegnu izmišljotine i poluistine, i da je to njegov dug sestri. “Približavajući se 30. godišnjici njene smrti, našao sam se suočen da moram odbiti brojna snimanja i pojavljivanja u dokumentarnim filmovima o Diani, između ostalog i nećaka, Dianinog biografa, Andrewa Mortona, i savjetnika za komunikacije Tonyja Blaira Alastaira Campbella, odlučio sam: Radije nego da poslužim kao statista u produkciji koja će slijediti neuravnotežene scheme, sa scenarijem kojeg diktira televizijski producent kojeg nikada neću ni sresti, ili TV kanalu kojeg nikada ne gledam, ispričaću stvari kako ih se sjećam, saopćiti ih jednom zauvijek.” “Naravno da Diana nije bila savršena. Ali jasno uočavam da je izvjestan broj aspekata njene ličnosti, koji su doveli Dianu do kratkog spoja sa njenom okolinom, sa mnom i sa ostatkom naše najbliže familije, u puno navrata – proizašao iz iznimnih pritisaka koje je podnosila godinama svoje slave. Ti pritisci su bili nepodnošljivi i ja se divim kako se ona suočavala s njima. U datim okolnostima uopće nije mogla bolje učiniti.”

U ovom polemičkom tekstu, “Diana, moja sestra, labuđi pjev”, brat se bavi odnosima Diane sa medijima i uspostavlja paralelu sa aktualnim iskustvom Dianinog mlađeg sina, Harryja, u braku sa američkom glumicom Meghan Markle. U dugom intervjuu kojeg je dodijelio BBC-ju izjavio je: “Mislim da bi bilo neophodno izvući pouke iz Dianinog primjera.”

Objava knjige je otvorila pitanje da li je Charles Spencer zaista morao sada izdati ovu knjigu, 29. godina od smrti sestre, ili mu je trebao novac. Ako želi istinu, mnogi sarkastično pitaju zašto je toliko dugo čekao.

Pristalice monarhije zamjeraju aristokrati Spenceru teško provjerive optužbe, posebno zato što je malo vjerojatno da će imenovane osobe ikada javno govoriti u svoju obranu. U intervjuima za promociju knjige novinari su pitali da li je razmišljao koliko boli i nelagode bi knjiga mogla prouzročiti njegovim nećacima Williamu i Harryju, prema kojima je u knjizi izrazio suosjećajnost, ako nije i sažaljenje. Autor navodi da su obojica pravovremeno bila informirana i da u knjizi nije napisano ništa što bi ih moglo iznenaditi.

U jednom dijelu knjige, brat Charles prenosi da mu je početkom devedesetih, u restoranu San Lorenzo, Diana na ručku najavila da se namjerava razvesti od Charlesa, jer je zaljubljena u svog slugu. “Onda pretpostavljam da vi nemate nikakve šanse.” Iako ga autor nije imenovao, mediji su poslije objelodanili da je vjerojatno bila riječ o Michaelu Fawcettu, bivšem Charlesovom sobaru. “To nije igralo ulogu: kraj braka i njenih snova je jedino bilo važno.” Šta li o ovoj situaciji mogu misliti William i Harry?

Harry i dokumentarac

Kralj Charles (1948) je na prijestolu od 2022, što je dugo i teško iščekivao. U prilog mu ne ide opis scene kad je aprila 1992. umro Dianin otac, a princ Charles, prije kremacije, Dianinom bratu izjavio kako je “on nevjerojatan sretnik, ima samo 30 godina i postao je veliki nasljednik: Ja imam 43 i zapošljavam 50 osoba - lice mu se zajapurilo - a roditelji me i dalje tretiraju kao da sam dijete”…

Njemu blagonakloni samilosno primjećuju da je nedugo nakon što je zasjeo na prijestol saznao da boluje od karcinoma, nekako u slično vrijeme je i žena princa Williama otkrila da i ona boluje od iste bolesti, kralj teško da mirno preživljava škandale sa bratom Andrewom u aferi Epstein… a na jedvite jade je tek bio sastavio mozaik spokoja, nakon tobogana istina i laži sa Camillom, nakon što je sin Harry objavio knjigu “Zamjenik”, u kojoj je frontalno napao brata Williama i Camillu. U knjizi Charlesa Spencera meta su kralj i monarhija i stvar jeste dramatična. Kralj u priopćenju za javnost nije proturječio Dianinom bratu. Činjenica da je Dvor reagirao je neoboriv znak krajnje nezavidne situacije u kojoj se kralj zatekao.

Povodom ove knjige neki insajderi navode da nisu zaboravili riječi Charlesa Spencera iz 1998: “Ostvarivanje dobiti na račun sestre (brata) je toliko nisko, da je nezamislivo. Nikada neću profitirati na svojoj sestri.”

Charles Spencer jeste u poziciji moći. Stručnjaci u Velikoj Britaniji navode da je autor za ovu knjigu unovčio avans od oko milijun eura. Ako knjiga bude bestseler u SAD-u i Kanadi, kako se očekuje, Spencer će moći zaraditi deset puta više. Navode i da je Spencer familijariziran sa ovakvim situacijama, budući da je zaradio mnogo novaca na račun uspomene na svoju sestru. Na porodičnom imanju Althorp je od 1998. do 2013. održana velika izložba o Diani, kad je zarada iznosila više od 29 milijuna eura.

Osveta se najbolje servira hladna. A grof Spencer je očigledno vrlo strpljiv.

Ali neko će možda reći da Diana nije samo business. Sljedeće godine je tužnih 30 godina od njene tragične smrti. Šuška se da će Harry, vojvoda od Sussexa (za kojeg se kaže da je “najviše Spencer od svih Windsora”), tim povodom snimiti dokumentarni film u svojoj produkciji, koju vodi skupa sa Meghan, a kojeg bi distribuirao Netflix. Daily Mail je u septembru naveo da je to i razlog Harryjevog povratka u domovinu. Prvo vrijeme je proveo u familiji Charlesa Spencera u Althorpu. A ujak jednako ponavlja: “Biću uvijek ovdje i zaštitiću moje nećake Williama i Harryja”.

Knjiga se završava riječima: “Bez njenog božanskog osjećaja za one kojima su naša ljubav i pažnja tako očajnički potrebni, kako bismo znali da nije opasno dotaknuti gubavca ili zagrliti oboljelog od side, ili shvatiti da nevinim civilima mine – ta odvratna pošast – raznose noge?”