Sjećanja na budućnost
KAKVE TAJNE KRIJE TIBET: Naš suradnik Ahmed Bosnić je odgovor na mnoge enigme prošlosti tražio u bibliotekama Nebeske zemlje
Oni koji su pratili boginju Inanu, bili su bića koja ne znaju šta je hrana, ne znaju šta je piće, ne jedu i ne piju ništa
Zapis na asirskoj glinenoj pločici
Znanstvenici iz raznih krajeva svijeta, paleontolozi, antropolozi, arheolozi, egzobiolozi, čak i najpoznatiji konstruktori kosmičkih brodova i astronomi, inženjeri i tehničari, historičari i lingvisti, već godinama i decenijama proučavaju prastara narodna predanja, sage i legende, drevne zapise i kronike, svete knjige i epove, hramove i grobove, pokušavajući što dublje da proniknu u daleku prošlost, kako bi što logičnije i tačnije objasnili događaje što su ostali u izblijedjelim sjećanjima, metaforičnim stihovima, zagonetnim bilješkama, otisnuti u zemlju i kamen.
Pred njima se tako našao težak, odgovoran, ali i uzbudljiv zadatak: pronaći ključ od vrata najstarije čovjekove prošlosti i zaviriti u vrijeme i prostore satkane od zagonetnih događaja koje je teško sagledati i rekonstruirati.
ZNANOST DATIRA PROŠLOST: Sjećam se da me je na Međunarodnom skupu drevnih astronauta, održanom u Novom Vinodolskom (Hrvatska), Erich von Däniken, u razgovoru za sarajevski Svijet, ubjeđivao kako zvanična historiografija nije spremna da prizna zablude kada je u pitanju daleka prošlost i da uporno obmanjuje svijet lažnim predstavama naše prošlosti. Iako je to bilo prije više od četrdeset godina, situacija se ništa nije promijenila. No, što se više udaljavamo od prošlosti, lucidno zaključuje ruski istraživač i pisac Aleksandar Gorbovski u svojoj knjizi “Potraga za nestalim civilizacijama”, to sve više o njoj saznajemo. Čovječanstvo pokreće historiju unaprijed i sve dublje proniče u davno prohujale milenije. U tome mu pomažu dometi drugih znanstvenih grana.
Kao dobar primjer primjene složenih znanosti u historiji i arheologiji može da posluži radiougljenična metoda određivanja starosti organskih ostataka. Prema količini C14-izotopa ugljenika, sadržanog u organskim ostacima - uglju, kostima, kamenu i slično, moguće je utvrditi vrijeme kada su ti ostaci još bili živi organizmi. Drugi metod zasnovan je na aminokiselinama.
Koristeći ove metode, pred nama su se iz mraka prohujalih milenija pojavili nepoznati narodi, države, civilizacije... I što više istražujemo, time se historija civiliziranog čovjeka sve više pomjera u prošlost. Već nekoliko generacija istraživača i arheologa, u pauzama čestih ratnih sukoba na području plodne Mezopotamije, raskopavaju područje gdje su nekada živjeli Sumerci. Ali, do naših dana, smatraju mnogi, otkriven je samo mali broj gradova, koji su nekada blistali na ovoj teritoriji. Ostali još uvijek leže zatrpani, već više milenija. Kakve će se tajne otkriti i pred kakvim će se zagonetkama naći istraživači kada glinene biblioteke i tekstovi tih gradova ponovo ugledaju svjetlost dana? Kojim je sve znanjem ovladalo čovječanstvo do trenutka katastrofalnog historijskog potopa? Za kamena oruđa čovjek je znao još prije više od pola miliona godina. Daleko u prošlost zadire i čovjekovo otkriće vatre.
Ali, neka otkrića ukazuju da upoznavanje vatre i kamenih oruđa nisu najviša znanja kojima je čovjek ovladao u vremenu koje je prethodilo katastrofi. Neka otkrića dozvoljavaju da se sa mnogo razloga pretpostavi da su prije posljednje katastrofe i kataklizmi prije nje, na našoj planeti postojale civilizacije na visokom nivou znanja. Ta otkrića i nalazi u velikoj su mjeri proturječni s već stvorenim predstavama o vremenu i karakteru razvitka čovječanstva. Kakve zablude!
ZBUNJUJUĆA OTKRIĆA: Još u šesnaestom stoljeću, u Peruu, duboko u rudnicima srebra, Španjolci su pronašli čudan predmet - gvozdeni ekser dugačak 18 centimetara, za koji se vjeruje da je star nekoliko desetina milenija. To je aktueliziralo mnoga slična apsurdna otkrića. Postoji cijeli niz izvještaja o sličnim nalazima širom naše planete. I svi se odnose na period u kome, po našim ustaljenim važećim pojmovima, kako ističe i Aleksandar Gorbovski, ne samo da nije postojao civilizirani čovjek nego čak ni njegov daleki predak!
Godine 1889, u nevelikom mjestu Nampa, u Idahu (SAD), otkriven je vješto oblikovan glineni kipić čovjekove figure. Izvađen je iz bušotine na dubini većoj od 91 metar (Wright, 1912, str. 266-267). Američki institut za geološka mjerenja, koji je vršio analizu tla, došao je do zaključka da je sloj gline u kojoj je nađena figura “vjerojatno iz formacije Glenns Ferry, koja pripada skupini gornjeg Idaha, za koju se općenito smatra da potiče iz pleistocena”, koji pripada vremenu starom dva miliona godina. Nije poznato jesu li drugi hominidi, izuzev Homo sapiensa, stvarali umjetnička djela nalik figurici iz Nampe. Prema tome, dokaz upućuje da su u Sjevernoj Americi, prije otprilike dva miliona godina, živjeli ljudi savremenog tipa, koji su imali potrebu da se umjetnički iskazuju! Sa ovakvim i sličnim dokazima mora se postupati veoma pažljivo, ali ako oni budu i ubuduće potvrđivani, onda će imati veoma važan značaj za historijske znanosti.
U Australiji je, u ugljenim naslagama, otkriven meteorit sa tragovima obrade. On je bio nađen u tercijernim slojevima, što bi značilo da su ga prije trideset miliona godina dotakle nečije razumne ruke. Većina historičara svijeta više je nego skeptična prema sličnim otkrićima i izvještajima. Očigledno je zbog toga da se mora pričekati dok slični nalazi ne budu otkriveni i u uslovima takozvanog čistog eksperimenta, što praktično znači u uslovima koji isključuju svaku pretpostavku i netačnost.
Slična uzdržanost i opreznost, smatra Aleksandar Gorbovski, potrebna je ne samo zbog toga što su u znanosti poznati brojni brzopleti zaključci, greške, pa čak i falsifikati, već i zbog toga što postoji i takva činjenica koja se naziva inercijom ljudskog mišljenja. Od određenih predrasuda o pojmovima, nisu uvijek oslobođeni čak ni najveći umovi čovječanstva. Jednom su, tako, genijalnog fizičara Alberta Einsteina (1879-1955) pitali vjeruje li da će u idućim stoljećima ljudima poći za rukom da ovladaju energijom atomskog jezgra.
- O, to je apsolutno isključeno!, odgovorio je čuveni znastvenik bez trunke kolebanja.
Međutim, kako je poznato, desetak godina kasnije eksplodirala je prva atomska bomba!
U drevnim historijskim spisima, govori se u nekim zapisima zvanim “Drevne kronike”, da su čuvari prastarih znanja, egipatski žreci u Saisu, gradiću u gornjem toku Delte, vodili kronike tokom čak 36.525 godina! Jednako tako, Diogen Laertski (Diogen iz Laertesa), rimski historičar i jedan od pouzdanih biografa starogrčkih filozofa, koji je živio u trećem stoljeću našeg vremena i bio suvremenik rimskog cara Aleksandera Severusa, tvrdio je da egipatski žreci, u svojim hramovima, čuvaju zapise i kronike iz 48.863. godine prije Aleksandra Makedonskog!
FANTASTIČNA SAZNANJA: Naravno, kada bismo kojim slučajem otkrili sve te zapise i drevne kronike, a mnogi istraživači nagovještavaju da se oni možda nalaze skriveni ispod piramida, bio bi to ubjedljiv dokaz da su i drevne civilizacije, prije ko zna koliko milenija, raspolagale fantastičnim znanjima, možda i većim od naših današnjih. To bi bio pravi ključ, kojim bi se mogle dešifrovati i najstarije arheološke misterije, kojih nije malo. Možda bismo tako otkrili odgovore...
Ko su bila bića za koja se na sumerskim i starim asirskim glinenim pločicama s klinastim pismom kaže: “Oni koji su pratili boginju Inanu, bili su bića koja ne znaju šta je hrana, ne znaju šta je piće, ne jedu i ne piju ništa.”
Nisu li to bili roboti?
Da li su narodi drevnih kultura upotrebljavali i koristili naprave slične današnjim televizorima, radioprijemnicima i superprodornim teleskopima?
Sveta knjiga Maya “Popol Vuh” (Knjiga zajednice), koja potiče iz autohtonog plemena Quiche, što je pripadalo civilizaciji Maya, govori o nastanku svijeta i ove kultne civilizacije koja je naseljavala važna područja Centralne Amerike. U jednom dijelu ona doslovno opisuje pripadnike fascinantne civilizacije: “...Poznavali su sve što postoji na svijetu. Kada su željeli, mogli su da sagledaju čitavo nebo od vrha do dna, uključujući i unutrašnjost Zemlje. Oni su vidjeli čak i stvari potpuno skrivene u tmini. Mogli su da vide čitav svijet, čak i ne pokušavajući da se pokrenu sa mjesta: vidjeli su ga jednostavno sa mjesta gdje su se nalazili. Njihova mudrost bila je nedokučiva...”
Mnoge drevne legende, sage i mitovi, kao i staroindijski tekstovi pisani na sanskritu, tvrde da su bogovi koristili neobične nebeske letjelice, koje su mogle da se kreću po zemlji, da rone kroz okeanske dubine, da munjevito promiču kroz zračne prostore, da lebde i da se, prema potrebama - dematerijaliziraju! Kakve su to bile letjelice, od čega su pravljene i šta ih je pokretalo?!... Kako objasniti, poreći ili dokazati, da su u drevnoj Indiji postojale statue, koje su, prema zapisima i legendama, mogle da šetaju, izvršavaju naređenja, igraju ili pjevaju?!...
U drevnoj knjizi “Surya Sinddhanta”, jednom od nekoliko hinduističkih tekstova vezanih za astronomiju, nalazi se zbunjujući tačan proračun prečnika planete Zemlje i njene udaljenosti od Mjeseca. Istovremeno, “Vede”, najstarije svete staroindijske knjige i najstariji hinduistički sveti tekstovi, sadrže zaista jedan čudan pasus koji govori o tri zemlje - koje se nalaze jedna u drugoj. Mnogo stoljeća kasnije ustanovljeno je da naša planeta uistinu ima tri sloja: jezgro, omotač i tanku koru!
Prastari stanovnici azijskog kontinenta izvanredno su poznavali i tajne svemira. To potvrđuju i “Vede”, koje su sasvim određene u pogledu života na drugim planetama, a Teng Mu, učenjak iz vremena dinastije Sung, koja je vladala Kinom od 960. do 1279. godine, vrlo logično sumira mišljenja kineskih filozofa o univerzalnosti života: “Koliko bi bilo nerazumno pretpostaviti da osim Zemlje i neba, koje mi možemo vidjeti, ne postoji ni jedno drugo nebo i ni jedna druga Zemlja!...”
Otkud drevnim filozofima i prastarim sveštenicima fantastično znanje iz astronomije i šta ih je navelo da diskutuju o mogućnosti postojanja u svemiru drugih planeta i svjetova, koji su nastanjeni razumnim bićima?!...
U Bibliji se na nekoliko mjesta pominju serafine, glinene keramičke statue i mumificirane glave, ispod čijih se jezika navodno nalaze “tanke zlatne pločice s magijskim formulama”.
NEBROJENE TAJNE: Te neobične glave mogle su, navodno, da govore i da satima drže propovijedi, a prema jednom predanju, znameniti babilonski kralj Nabukodonosor (akad. Nabû-kudurri-uṣur), koji je živio između 630. i 561. godine prije nove ere, tim glavama je postavljao pitanja i one su na njih davale uvijek tačan odgovor, a često su ga i savjetovale kada i u kakvim okolnostima da se odluči za neki ratni pohod, s koje strane bi bilo najefikasnije da napadne neprijatelja i kako najbrže da izvojevuje pobjedu!...
Nisu li to bile preteče današnje satelitske i kompjuterske tehnike? Kako objasniti jedan stari zapis Maharshi Bharadvaje, drevnog mudraca, povezan s istoimenom stočarskom grupom među ranim vedskim narodom, koji je prije nekoliko milenija zapisao na sanskritu:
“...Naprava što se svojom snagom kreće kao ptica, bilo na Zemlji, bilo u vodi ili u zraku, zove se - vimana...
...koja se može kretati nebom, od mjesta do mjesta...
...od zemlje do zemlje, od svijeta do svijeta...
...prozvaše je vimanom sveštenici znanosti...
...Tajna građenja letećih naprava...
...koje se ne lome, ne mogu se rastaviti, ne pale se...
...i ne mogu se uništiti...
...Tajna zaustavljanja letećih naprava.
...Tajna stvaranja letećih naprava nevidljivima.
...Tajna prisluškivanja zvukova i razgovora u neprijateljskim letećim napravama.
...Tajna dobivanja slike iz unutrašnjosti neprijateljskih letećih naprava.
...Tajna utvrđivanja smjera leta neprijateljskih letećih naprava.
...Tajna onesvještavanja bića u neprijateljskim letećim napravama i uništavanja neprijateljskih naprava...”
U daljnjem tekstu se navodi 31 dio od kojih su napravljene vimane, zatim se opisuju drevni piloti, njihova ishrana, a onda još nešto što nas dodatno zbunjuje - navodi se 16 vrsta različitih kovina, koje se upotrebljavaju za izgradnju letećih mašina, a ono što nas ostavlja bez riječi jeste da od svih tih pomenutih kovina danas poznajemo samo - tri!
Kako, dakle, sve to objasniti?
