Zelena ogrlica Takla Makan

Davno, u starim vremenima, prije možda više od pet hiljada godina, iz Kine je potekla mreža dugih trgovačkih karavanskih puteva koji su otkrivali nova tržišta prema zapadu. To je uslovilo razmjenu trgovačkih dobara i znanja i iznjedrilo sveopšti napredak, a pojavom svilene tkanine, svijet je dobio svoju najčuveniju i najznačajniju putnu komunikaciju – Put svile!

Kada dobro razmislimo, Put svile nije niti stvarni put, niti jedinstvena ruta. Doticao sam ga i putovao nekim njegovim dionicama u raznim zemljama Azije - u Mongoliji, Indiji i Kashmiru, Pakistanu i Afganistanu, Uzbekistanu i Iranu, Siriji i Jordanu, na Sinaju i Mezopotamiji, u Turskoj i Grčkoj… ali sam ga sretao i u Kazahstanu i Rusiji, u Tajlandu i Vijetnamu, sve do Bagdada, Sane, Amana, Damaska i Kaira. I još dalje, sve do zemalja Magreba i još, još dalje…

Radi se o golemoj mreži prastarih historijskih puteva, koji su otkrivali nove krajeve, civilizacije i svjetove što su odvažni i uporni kineski trgovci koristili više od 1.550 godina, od kada je kineska kraljevska dinastija Han otvorila trgovinu 130. godine prije nove ere, pa sve do 1453. godine nove ere, kada je moćno Otomansko carstvo prekinulo trgovačke veze sa neprijateljski raspoloženim Zapadom.

PUT PUN OPASNOSTI: Geografi su precizno izračunali da se Put svile protezao 6.437 kilometara. Pri tome prolazio je preko nekih od najzanimljivijih krajeva na svijetu, uključujući i brojne pustinje, visoke planinske lance i riječne tokove. Pošto nijedna vlada, u tim starim vremenima, nije posebno brinula o održavanju, karavanski putevi su bili u veoma lošem stanju. Uz to, organizovane pljačke i razbojnički prepadi bili su uobičajeni i svaki trgovački karavan pratili su brojni rizici. Kako bi se zaštitili, trgovci su se udruživali u karavane s devama ili drugim tovarnim životinjama, a njima bi se priključivali i vjerski misionari, mistici i putopisci, poput legendarnog marokanskog putnika i istraživača Ibn Battuta i Korčulana Marka Pola. S vremenom su se duž puta izgradila prenoćišta i karavan-saraji za smještaj i odmor trgovaca. Tako je jedan dugi i tegobni karavanski trgovački put oblikovao historiju Evroazije.

BISERI PUSTINJE: Rijetke oaze predstavljale su božanski dar na tegobnom trgovačkom karavanskom putu

Putem svile putovalo je obilje najrazličitije robe. Trgovci su nosili svilu iz Kine u Evropu, gdje je odijevala kraljevske porodice i bogate pokrovitelje. Ostala omiljena roba iz Azije uključivala je žad i drugo drago kamenje, porcelan, čaj i začine, zlato, srebro, bisere, koralje, ćilibar, staklo, cinober, kozmetiku, opijate, papir, zlatovezene svilene ćilime i tanane vunene i svilene tkanine čudesnih boja. U zamjenu, na Istok su pristizali konji, bijeli robovi, stakleno posuđe, tekstil i industrijska roba...

Bila su to tegobna i po život opasna putovanja koja su trajala nedjeljama, pa i mjesecima. Tako su se kroz Takla Makan, opasnu pustinju u Srednjoj Aziji, angažovali lokalna pratnja i vodiči. Pustinja se najvećim dijelom prostire u Tarimskoj zavali, između gorja Kven Luna na jugu, Tian Shana na sjeveru i Pamira na zapadu, kao da je zauzela busiju iz koje vrebaju nebrojene opasnosti. Na neki čudan način proteže se do pustinje Karakorum (Kara-Kum i Gara Gum), što u prijevodu znači Crni pijesak, i pustinje Kizilkum, smještene između rijeka Amu Darja i Sir Darja. Kizlikum u prijevodu znači Crveni pijesak i najvećim djelom zapljuskuje jugoistočni Uzbekistan.

Za vrijeme svojih boravaka na Tibetu upoznao sam se sa putopisnim djelima legendarnog kineskog budističkog monaha i prevodiltelja Faxiana, poznatog kao Fa-Hien ili Fa-Hsien i Sehi, koji je 414. godine, kao isposnik, putovao pješice iz Kine u Indiju i tom prilikom obilazio sva sveta budistička mjesta u centralnoj, jugoistočnoj i južnoj Aziji da bi usput prikupljao najznačajnije svete mantre i budističke tekstove. U svom dnevniku on piše i o mučnim i negostoljubivim izazovima najteže dionice Puta svile - strašne pustinje Takla Makan, čije ime najjasnije govori o njenoj užasavajućoj prirodi. Smatra se, naime, da je ime Takla Makan izvedeno iz lokalnog ujgurskog jezika, u kojem znači - možete ući, ali iz nje ne možete izaći. Međutim, još jedno uvjerljivo objašnjenje je da dolazi od Turki taqlar makana, što znači - mjesto ruina!

Evo šta je o njoj zapisao Fa-Hsien: “Pustinjom su vladali nebrojeni zli duhovi i užareni vjetrovi, koji su nanosili smrt svakome ko bi ih sreo. Iznad pustinje nije bilo ptica, dok na tlu nije bilo životinja. Gledalo se što dalje na sve strane ne bi li se moglo preći staza, ali se nije moglo birati. Samo su osušene kosti mrtvih trgovačkih karavana služile kao putokazi…”

VELIKI ZELENI ZID: Minulih stoljeća, kako vidimo, pustinja Takla Makan je bila simbol ekstremne negostoljubive prirode, ali i organizovanih razbojničkih bandi, koje su predstavljale strah i trepet trgovačkim karavanima. Okružena najvišim planinskim lancima na svijetu, gotovo potpuno lišena padavina i vegetacije, o njoj su se pripovijedale fantastične priče o pustinjskim vjetrovima i klimatskim nepogodama, koje vladaju njenim užasavajućim prostranstvima. Međutim, posljednjih pedesetak godina, pred očima svijeta, tamo se dešava pravo čudo.

OČIMA ILUSTRATORA: Bila su to tegobna i po život opasna putovanja koja su trajala nedjeljama, pa i mjesecima

Implementacijom programa Veliki zeleni zid (Great Green Mur), Kina je započela jedinstveni projekat pošumljavanja, stvaranja živog zida od drveća, pustinjskog grmlja i trave. Pažljivo odabrane biljne vrste sijane su u pojasevima oko puteva, rijeka i rubnih pustinjskih predjela, formirajući zaštitnu prirodnu zelenu mrežu, čemu se ovih dana divi cijeli svijet. Satelitski snimci iz kasnih 1990-ih godina prikazuju Takla Makan kao prostranu blijedu beživotnu mrlju na mapi. Najnovije slike, međutim, otkrivaju duge tamnozelene trake koje prate rubove pustinje i šire se. Iz zraka djeluju kao smaragdne ogrlice.

Pustinja Takla Makan se nalazi u sjeverozapadnoj Kini, u autonomnoj regiji Xinjiang Uygur, muslimanske manjine koja govori staroturskim jezikom. Kulturne tradicije i običaji ujgurskih zajednica duboko su isprepletene i prilagođene životu na rubovima jedne od najopakijih pustinja na svijetu. Po veličini se može mjeriti sa Poljskom. Proteže se na površini većoj od 337.000 km² i sastoji se od pomičnih pješčanih dina, od kojih neke dosežu i preko 200 metara visine. Sastavni je dio Tarimskog bazena, dugog 1.000 i širokog 400 kilometara. U ovom beživotnom carstvu, svaka pješčana dina šapuće priče o umornim trgovačkim karavanima koji su se kretali Putem svile, povezujući historiju i civilizacije Istoka i Zapada.

Minulih epoha, ispod njenog žeženog pijeska ostali su zaboravljeni tragovi mnogih prastarih mitskih kultura i budističkih svetišta, za čijim ostacima posljednjih godina tragaju brojne arheološke ekspedicije, koje sam sretao putujući zemljama Centralne Azije. Tokom 1980. godine, zatekao sam se u Samarkandu (Uzbekistan), kada je u pustinji otkriven niz savršeno očuvanih mumija. Činilo se da nisu kineskog porijekla, jer su imale evropske tjelesne karakteristike. Arheolozi su stoga pretpostavili da su radi o stanovnicima neke drevne civilizacije podignute na raskršću između Kine i Evrope. Najstarija otkrivena mumija žene iz bronzanog doba, stara najmanje 4.000 godina, nazvana je Beauty of Loulan (Ljepota Loulana).

KAKO OBUZDATI ŠIRENJE PUSTINJE: Zbog izuzetno negostoljubivog geografskog položaja i klimatoloških odlika, decenijama se smatralo da je stalno širenje putinje Takla Makan nemoguće obuzdati i ukrotiti. Pa ipak, to nije zaustavilo uporne i kreativne Kineze u njihovim fantastičnim planovima. I evo, nakon skoro pet decenija, kako izvještava znanstveni portal Live Science, program Tri sjevera, poznat kao Veliki zeleni zid Kine, već dobrano pokazuje svoje bujno zeleno lice. Zelenilo oko Takla Makana počelo je potiskivati pješčanu pustoš. I ne samo to, zeleno rastinje ponaša se kao golema spužva koja upija otrovni ugljen-dioksid. A Kinezi su upravo to željeli!

TRAGOM PUTA SVILE: Iznad pustinje Takla Makan nije bilo ptica, dok na tlu nije bilo životinja

Sve je počelo 1978. godine. Kineske vlasti su pokrenule gigantski znanstveni program ekološkog inženjerstva nazvan “Great Green Mur”. Cilj je bio boriti se protiv širenja pustinje, što je ugrožavalo poljoprivredu, infrastrukturu i zdravlje lokalnog stanovništva. Takla Makan i druge velikekineske pustinje (kao što je Gobi), od sredine prošlog stoljeća šire se na račun poljoprivrednog zemljišta zahvaljujući pješčanim olujama, koje raznose tlo i talože pijesak, uzrokujući degradaciju zemljišta i dezertifikaciju. U posljednjih 40 godina zemljište je zbog erozije i degradacije izgubilo jednu trećinu obradivih površina. Uprkos tome što je najtoplija (temperature ljeti su iznad 40C) i najsušnija pustinja u Kini, Takla Makan ima izuzetno niske zimske temperature; najniža je minus 32 Celzijusa zabilježena u februaru 2008, kada je pustinja bila čak prekrivena sniježnim prekrivačem od 3,8 cm.

Stručnjaci su dugo vremena na pustinje gledali kao na negostoljubiva područja, u kojima dominiraju ekstremne vrućine i mali biodiverzitet. Međutim, naučnici su počeli da revidiraju ovo gledište kada su analizirali nedavne podatke o klimatskim promjenama. Učenjaci su istraživali kako su u posljednjih nekoliko decenija kineske ekološke politike promijenile ravnotežu ugljika u regiji. Naučni časopis Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) je objavio studiju u kojoj su istraživači sa Univerziteta Kalifornija detaljno analizirali položaj pustinje okružene visokim planinama, koje blokiraju ulazak vlage u Takla Makan. Kao posljedica toga, lokacija se pretvorila u ogromno pjesčano more koje se širi. Upravo zbog toga je 1978. godine kineska Vlada pokrenula Program Tri sjevera, čiji je cilj zaustaviti napredovanje dezertifikacije i smanjiti pješčane oluje uz pomoć pošumljavanja rubnih dijelova pustinje. Od tada su ekološki timovi Kine zasadili više od 66 milijardi stabala u regionu.

Istraživači su 25 godina sistematski analizirali vegetacijske zapise oko Takla Makana. Na osnovu njih ustanovili su značajnu promjenu u ponašanju ugljika u regionu. Nakon decenija upornog pošumljavanja, područje oko pustinje počelo je apsorbovati više ugljičnog dioksida (CO₂) nego što ga se oslobađalo. Drugim riječima, zelene površine su počele funkcionisati kao tihi “usisivač” ugljika. Nova vegetacija upija CO₂ tokom fotosinteze i skladišti ga u biomasi i u tlu. Pošumljavanje je, dakle, direktno promijenilo lokalni atmosferski balans, a količina padavina tokom vlažne sezone - od jula do septembra – povećala se 2,5 puta. Uz to, i zeleni tepih oko pustinje se povećao za više od 25 posto!

FANTASTIČNI REZULTATI: Ipak, jedan od najvidljivijih efekata pošumljavanja je stabilizacija pješčanih dina i značajno smanjenje neugodnih pustinjskih oluja - broj olujnih dana sa 150 smanjio se čak na 50 godišnje. Zelena ogrlica duga 4.500 kilometara oko pustinje Takla Makan obuzdala je eroziju i zaustavila proces širenja pustinjskog pijeska na plodna poljoprivredna područja. Pošumljavanje je takođe uticalo na lokalnu mikroklimu. Prosječna godišnja količina padavina porasla je sa 53,6 mm na 110 mm. Novozasađene šume doprinose zadržavanju vode, smanjuju isparavanje i ublažavaju ekstremne temperaturne fluktuacije. To, zauzvrat, stvara bolje životne uslove ne samo za biljke, već i za životinje i ljude.

KAKAV PRIZOR: Zelena ogrlica obuzdava i oplemenjuje najnegostoljubiviju pustinju Kine

Sa više od četiri decenije strpljive implementacije, kineski Projekat Veliki zeleni zid, predstavlja jedan od najambicioznijih ostvarenih projekata ekološkog inženjerstva u historiji Kine. Zahvaljujući tome u svijetu se bude slične inicijative, kao što je projekat Veliki afrički zeleni zid, kojim se planira obnoviti stotinu miliona hektara u Sahelu. Još ambiciozniji plan, usvojen na sjednici Svjetskog ekonomskog foruma u januaru 2020. godine, pošumljavanje milijardu stabala širom svijeta do 2030. godine, već pokazuje prve rezultate. Zahvaljujući tome, svjetske korporacije i vlade su se obavezale da će zasaditi, obnoviti i sačuvati milione hektara zemlje širom svijeta.

Koliko god da je važno zasaditi drveće, jednako je važno održavanje svake pošumljene parcele. Održavanje osjetljivih sadnica tokom prvih godina zahtijeva čvrstu i organizovanu infrastrukturu i pažljivo praćenje rasta zasada, kako bi se postigli željeni efekti. Kinezi su zadivili svijet, dokazavši da su u tome više nego dosljedni.

AKADEMIK AHMED BOSNIĆ/ AUTOR!!!

Kinez/