Živo blato Rafinerije nafte u Brodu

Rafinerija nafte Brod objavila je finansijski izvještaj za 2026. godinu koji pokazuje kako nepovratno tone u minus od gotovo milijardu maraka. Finansijska kriza tog nekadašnjeg industrijskog giganta počela je prije nekoliko godina, a iz tog živog blata ne može je izvući ni činjenica da su ukupni prihodi u 2025. iznosili značajnih 65 miliona KM.

Obećanja Rusa

Kamate i ogromni finansijski troškovi prošle su se godine popeli na 72 miliona KM. Broj radnika, ipak, ne pada u odnosu na ogromne gubitke, jer je Rafinerija godinu završila s njih 310 - devetero manje nego 2024. Više od sedam godina bez prerađene kapi nafte, brojni alternativni projekti započeti, gubici koji se približavaju milijardi maraka – to je realnost Rafinerije nafte u Brodu.

Nakon eksplozije u krugu Rafinerije 2018. godine, prerada nafte u Brodu potpuno je stala, a kompleks danas, uglavnom, služi kao skladište benzina. Prije tri godine najavljivana je gradnja elektrane na gas unutar Rafinerije, ali taj projekat do danas nije ni započet. Ruski vlasnici više puta su obećavali modernizaciju jedine rafinerije nafte u BiH, no konkretni koraci nikada nisu sprovedeni.

Vlasti Republike Srpske su 2007. brodsku rafineriju, zajedno sa Rafinerijom ulja u Modriči i mrežom pumpi Nestro Petrol, prodale ruskoj kompaniji NjeftegazinKor za 236 miliona maraka. Te kompanije danas su dio Optima grupe, društva za proizvodnju i promet naftom i naftnim derivatima, osnovanom 2008. godine u Banjoj Luci.

Vlasnici Rafinerije planiraju da izgrade postrojenje za reciklažu sekundarnih plastičnih sirovina, kapaciteta 32 tone po danu. Rafinerija je Ministarstvu za prostorno planiranje, građevinarstvo i ekologiju RS-a dostavila zahtjev za prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu reciklažnog postrojenja. Kako pokazuje dostavljena dokumentacija, u proizvodnoj hali će se u dvije linije prerađivati plastične folije i PET ambalaža.

Rafinerija je u prvih šest mjeseci ove godine ostvarila minus nešto veći od 31 milion maraka. Prošlogodišnji revizorski izvještaj naglašava da Rafinerija i dalje zavisi od finansijske podrške svog matičnog društva, ruske kompanije Zarubežnjeft, kako bi mogla nastaviti s radom. NjeftegazinKor je kćerka firma Zarubežnjefta, ruske državne kompanije sa sjedištem u Moskvi.

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović kaže kako se ne vidi nikakva strategija menadžmenta Rafinerije. Nije, dodaje on, poznato šta namjeravaju da urade. Pavlović ističe da je cijela grupacija štura po pitanju informacija koje plasira u javnost, da živi od prodaje goriva, a da se rafinerijom niko ne bavi.

- Obnavljanje proizvodnje zahtijeva velika ulaganja, servisiranje opreme koje se inače radi u rafinerijama svakih osam godina, tzv. kapitalni remont. Imam informaciju da su plaćene sve obaveze Rafinerije prema Poreskoj upravi RS-a, tako da ovo ide nekuda, ali ne znamo kuda, ocijenio je Pavlović.

Ekonomista Svetlana Cenić kaže da je privatizacija Naftne industrije Republike Srpske potpuno neuspješna, te da su se od samog početka tog procesa mogle vidjeti brojne nezakonitosti. Ona je, kako kaže, od prvog dana govorila da je nezakonito bilo to što je ugovor o prodaji Rafinerije nafte Brod potpisivala Vlada RS-a, a ne Direkcija za privatizaciju.

Svetlana Cenić: Privatizacija
je potpuno nespješna

- Zna se ko je bio ovlašten da u ime Vlade potpisuje. Drugo što je bilo sporno je to što nije bilo poznato ko su tri vlasnika NjeftegazinKora koji je ugovorni kupac Rafinerije. Samo smo znali da je 40 odsto u vlasništvu Rusa. Dugovi Rafinerije sada su enormno veći u odnosu na period pre privatizacije, ističe Cenić.

Podsjećanje na Birač

Napominje da se prilikom prodaje Rafinerije Rusima o dugovanjima uopšte nije pregovaralo, nego da su svi dugovi, koje je brodska rafinerija imala, isplaćeni na potpuno netransparentan način, a preduzeće je čisto predato ruskim vlasnicima. Kupac je dobio kao na dlanu preduzeće očišćeno od dugova, a sada je više nego jasno u kakvom se stanju nalazi Rafinerija.

- Ako je to uspešna privatizacija, ja onda postavljam pitanje šta je neuspešna. Rafinerija nikad neće proraditi punim kapacitetom. Na kraju, kao i u slučaju Fabrike glinice Birač, za ove pare koliko je akumulirani gubitak, koliko je dato da se izmire dugovi i Rafinerija da kupcu, mogli su sediti kući i da im se plata dostavlja, dodaje Cenić.