Psihologija dala odgovor o ženama koje ne farbaju sijedu kosu, možda se neće svidjeti onima koje to rade
Psihologija nas uči da svakodnevni izbori često otkrivaju dublje vrijednosti. Za mnoge žene odluka da ne farbaju sijedu kosu nije znak odustajanja, već svjesna odluka o tome šta im je najvažnije.
Psihologija kaže da žene koje ne farbaju sijedu kosu ne odustaju, možda biraju autentičnost umjesto odobravanja.
Decenijama je sijeda kosa nosila društvenu poruku. Mnoge žene, pa i muškarci, naučeni su da je vide kao nešto što treba sakriti, popraviti ili preokrenuti. Čitave industrije su izgrađene oko ideje da starenje treba ostati nevidljivo. Ipak, sve veći broj odraslih donosi drugačiji izbor. Oni odlažu boju za kosu i dozvoljavaju svojoj prirodnoj sijedoj kosi da raste. Nekim ljudima ovo može izgledati iznenađujuće. Drugi mogu pretpostaviti da je to znak da nekome više nije stalo do njihovog izgleda.
Ali psihologija sugeriše nešto sasvim drugačije. Za mnoge ljude, odluka ima malo veze s lijenošću ili predajom. Umjesto toga, često odražava promjenu prioriteta, identiteta i samoprihvatanja.
Rastući trend
Jedno od najjačih objašnjenja dolazi iz teorije samoodređenja, koju su razvili psiholozi Edward Deci i Richard Ryan. Teorija sugeriše da ljudi psihološki napreduju kada su ispunjene tri potrebe:
Autonomija je ovdje posebno važna, kako ističe Američko psihološko udruženje.
Autonomija znači donošenje odluka na osnovu ličnih vrijednosti, a ne vanjskog pritiska. Za mnoge odrasle, odluka da ne farbaju sijedu kosu postaje čin lične akcije. Umjesto da pitaju: "Šta će ljudi misliti?", počinju pitati: "Šta se meni čini ispravnim?" Odluka se prebacuje sa društvenih očekivanja na lične preferencije.
Drugo objašnjenje dolazi iz teorije samokoncepta, povezane sa psihologom Carlom Rogersom. Teorija sugeriše da se psihološko blagostanje poboljšava kada postoji usklađenost između toga ko su ljudi i kako se predstavljaju svijetu. Rogers je to nazvao kongruencijom. Kada vanjski izgled odgovara unutrašnjem identitetu, ljudi često doživljavaju veću autentičnost.
Za neke pojedince, stalno održavanje mlađeg izgleda na kraju stvara emocionalnu iscrpljenost. Dopuštanje pojave sijede kose može postati način smanjenja te napetosti. Osoba više ne upravlja s dvije verzije sebe. Ona se jednostavno predstavlja onakvom kakva jeste.
Teorija socioemocionalne selektivnosti
Jedna od najutvrđenijih teorija u psihologiji starenja je teorija socioemocionalne selektivnosti, koju je razvila psihologinja Laura Carstensen. Teorija objašnjava da kako ljudi stare, često mijenjaju svoje prioritete, prenosi Science Direct.
Umjesto da jure za vanjskom potvrdom, počinju se fokusirati na emocionalno značajna iskustva. Energija postaje vrijednija. Vrijeme se čini dragocjenijim. Mnogi ljudi prestaju ulagati u aktivnosti koje više ne smatraju lično korisnim. Zbog toga neki odrasli mogu iznenada odlučiti da prestanu farbati kosu nakon decenija koje su to radili. To nije pobuna. To je repriorizacija.
Teorija socijalnog poređenja
Psiholog Leon Festinger razvio je Teoriju socijalnog poređenja, koja objašnjava da se ljudi prirodno porede s drugima. Izgled je jedno od najjačih područja gdje se dešavaju poređenja.
Društvene mreže su pojačale ovu tendenciju. Ljudi su stalno izloženi pažljivo odabranim slikama ljepote. Slavne ličnosti, influenseri i uređene fotografije mogu stvoriti nerealna očekivanja o starenju. Moderni primjeri su svuda. Mnoge javne ličnosti su otvoreno prihvatile svoju prirodnu sijedu kosu, pomažući u normalizaciji odluke. Ova vidljivost može smanjiti društveni pritisak i ohrabriti druge da donose odluke koje su u skladu s njihovim vlastitim vrijednostima. Istovremeno, poređenja i dalje mogu učiniti tranziciju emocionalno izazovnom.
Istraživanje autentičnosti
Psiholozi sve više proučavaju teoriju autentičnosti, koja se odnosi na ponašanje na načine koji odražavaju nečije prave vrijednosti i identitet. Istraživanja su više puta povezala autentičnost s većim zadovoljstvom životom i emocionalnim blagostanjem. Autentičnost ne znači odbacivanje rutina ljepote. To jednostavno znači da ti izbori dolaze iz lične želje, a ne iz straha.
Neki ljudi istinski uživaju u farbanju kose. Drugi istinski uživaju u održavanju njene prirodne boje. Obje odluke mogu biti psihološki zdrave. Razlika leži u motivaciji. Pitanje postaje: "Radim li ovo zato što želim ili zato što se osjećam obaveznim?"
