Trideset godina potrage za najdražima: Zločinci ubili skoro sve muške Musiće u Hadžićima

Mujo Musić bio je vrijedan i radišan mladić, mladić širokog osmijeha, krupnih očiju, vedrog duha i dobra srca. Hadžićani su ga voljeli zbog njegove vesele naravi, otvorenosti i širokogrudnosti. Pomagao je svima u potrebi. Volio je fudbal i djeci iz komšiluka je često kupovao i poklanjao dresove. Čuvao je slabije, a u njegovom društvu uživali su svi, bez obzira na godine, religijsku ili društvenu pripadnost. Ove godine, u julu, napunio bi 64 godine. No, umjesto rođendanskog slavlja, bol u duši članova porodice i nada da će njegovi posmrtni ostaci konačno biti pronađeni. Jer, prošle su 34 godine otkad je odveden iz rodnog sela Musići, nadomak Hadžića.

Decenije tuge

Za njegovim posmrtnim ostacima već više od tri desetljeća traga sestra Ferida Nišić. Osim kostiju brata Muje, traži i posmrtne ostatke devet članova porodice Musić, te četvero komšija. Tog 20. maja 1992. desetine pripadnika Vojne policije VRS-a, vojnici i policajci napali su selo, a u porodičnu kuću Musića bacili su bombu. Ubijeni su Feridin i Mujin otac Alija, amidža Derviš i rođak Fadil, a 14 mještana je uhapšeno i prisilno odvedeno. Odvedeni su u zgradu Osnovne škole u Hadžićima, a potom i u zloglasnu garažu nadomak zgrade Općine. Nekoliko zarobljenika poslije je prebačeno u KSC Hadžići. Drugi su odvedeni u kasarnu “Slaviša Vajner Čiča” u Lukavici. Među njima bio je i tridesetogodišnji Mujo.

Ferida je za napad na selo Musiće saznala u Pazariću, mjestu u koje je pukom srećom uspjela - pod mecima, prijetnjama i paljbom - izbjeći iz napadnutih dijelova Hadžića. Sa sinom od 14 godina, sestrom, rodicom i njenom porodicom.

- Tog 21. maja 1992. sa sestrom sam hodala ulicom u Pazariću i primijetila da su me dvije-tri osobe iz komšiluka svjesno izbjegle. Ugledam jednu djevojku i upitam je zna li šta se dešava. Ona mi kaže: “Bio je napad na Musiće, ubili su dva starija čovjeka i rođaka”. Odgovorila sam joj: “Pa, reci mi ko je, je li moj babo?”. Ona mi je tada rekla da jeste, da su njega ubili..., prisjeća se Ferida u razgovoru za naš list.

Gotovo svi muški članovi porodice Musić su likvidirani. Preživjela su samo dvojica. Bol i tugu Ferida je pretvorila u borbu. Kao generalna sekretarka Udruženja za traženje nestalih i zarobljenih Hadžići već 26 godina marljivo prikuplja podatke i arhivira svaku informaciju. Tokom ročišta optuženima za ratne zločine u Hadžićima saznavala je i brojne bolne činjenice. O maltretiranju zatočenih. Gašenju cigareta na licu njenog brata. Udarcima i kricima... Ferida je svakodnevno u kontaktu sa komšijama i preživjelim žrtvama, članovima porodica koje i dalje tragaju za najmilijima. Kaže da joj je tako lakše, jer odustati ne može. Želja joj je da za života ukopa brata.

A Hadžićani još tragaju za posmrtnim ostacima 73 osobe. Među njima je i grupa od 46 osoba koje su odvedene u nepoznato iz kasarne “Slaviša Vajner Čiča” u Lukavici krajem juna 1992. Njihova imena bila su na spisku. Na spisku je bio i Feridin brat Mujo. Lokacije grobnica i danas se kriju. Svjedoka je sve manje, godine prolaze, a porodice preživljavaju agoniju. Ferida sa komšijama, sa kojima dijeli bol, odlazi na ročišta na kojima bi mogla saznati bilo kakvu informaciju. Danas su članice/ovi Udruženja u Podgorici. U svojstvu oštećenih, svjedoka oštećenih, svjedoka, ali i kao podrška porodicama žrtava, pred Višim sudom u Podgorici prate ročište u postupku koji se vodi protiv Zorana Gašovića.

Suđenje traje

Gašoviću se na teret stavlja da je od maja do decembra 1992. na području Hadžića, kršeći međunarodno pravo, vršio i pomagao u vršenju ubistava, porobljavanja, prinudnog preseljavanja, mučenja, silovanja, proganjanja, zatvaranja nesrpskog stanovništva, civila. Uhapšen je u decembru 2023. Optužnica je podignuta u junu sljedeće godine, a potvrđena u septembru 2025.

Ferida ne traži osvetu. Traži istinu i pravdu. Smatra da svi koji su počinili zločine trebaju biti adekvatno kažnjeni.

- Pravda koja je moguća na ovom svijetu jeste da svi zločinci odgovaraju za svoja djela, da budu procesuirani i kažnjeni, kaže nam Ferida.

Nada da će pronaći posmrtne ostatke brata i dalje tinja u njenom srcu. Nada da će mladić vedrog duha pronaći konačni smiraj za njena života. Njihova majka to nije dočekala, a Ferida smatra da njena djeca ne trebaju nositi teret prošlosti na svojim plećima.