Salkičević-Dizdarević: Podrška 14 stranaka Bećiroviću pokazuje snagu zajedničkih ciljeva

Svjedoci smo da se sjednice Doma naroda često ne održavaju zbog nedostatka kvoruma i političkih blokada, pa tako ono što Predstavnički dom uradi, ostane na čekanju. Da li je Bosna i Hercegovina ušla u fazu institucionalne paralize i da li je uopće moguće išta uraditi prije oktobra?

- Ne bih rekla da je BiH u potpunoj institucionalnoj paralizi, jer institucije postoje, Predstavnički dom radi i mnoge odluke se donose. Međutim, sasvim sigurno jesmo u ozbiljnoj institucionalnoj blokadi koja već duže vrijeme usporava ili potpuno zaustavlja procese koji su važni za građane.

Očekivanja građana

To se najbolje vidi kroz činjenicu da Predstavnički dom PSBiH usvaja zakone, zaključke i inicijative, a da onda veliki dio toga mjesecima ili godinama ostaje blokiran u Domu naroda. Imali smo više primjera u kojima su zakoni važni za život građana prošli Predstavnički dom, ali su potom mjesecima čekali i čekaju i dan-danas. To se odnosi i na zakone koji se tiču evropskog puta BiH, ekonomije, socijalnih mjera. Primjer za to je i pitanje ukidanja ili smanjenja akciza na gorivo ili izmjene i dopune Zakona o PDV-u. Predstavnički dom je u više navrata pokazao spremnost da podrži rješenja koja bi olakšala život građanima, ali su onda uslijedile blokade i prebacivanje odgovornosti. Ne mislim da treba unaprijed reći da se do oktobra više ništa ne može uraditi. To bi značilo da prihvatamo blokadu kao normalno stanje, a građani od nas očekuju upravo suprotno. Moguće je uraditi mnogo toga ukoliko postoji minimum političke volje. Ne smijemo pristati na to da blokada postane normalno stanje, jer onda šaljemo poruku da se država ne bavi problemima ljudi. A to nije prihvatljivo.

U više navrata ste kritikovali politizaciju pitanja ukidanja akciza na gorivo i poručili da je riječ o državnoj nadležnosti. Koriste li se ekonomske teme svjesno za političke sukobe i šta treba da se desi da građani kazne one koje nije briga za egzistenciju stanovnika ove države?

- Nažalost, u BiH se ekonomske teme prečesto koriste kao sredstvo za političke sukobe. Umjesto da razgovaramo o tome kako pomoći građanima, kako sačuvati radna mjesta i zaštititi domaću privredu, često gledamo međusobna optuživanja i pokušaje da se odgovornost prebaci na nekog drugog. Pitanje akciza na gorivo je jedan od najboljih primjera za to. Više puta sam govorila da su akcize državna nadležnost i da se mogu mijenjati samo na državnom nivou. Zato niko nema pravo da građanima govori da problem ne može biti riješen zato što je za njega navodno nadležan neko drugi. Kada cijene goriva rastu, to ne pogađa samo vozače. Poskupljuju prevoz, hrana, građevinski materijal i gotovo sve ono što građani svakodnevno kupuju. Zbog toga je potpuno opravdano da građani očekuju da institucije reaguju. Ali, akcize nisu jedina tema na kojoj se politika pokušava sakriti iza izgovora. Vidjeli smo koliko problema mogu izazvati evropske mjere koje se odnose na uvoz čelika, dodatne carine ili nova pravila za izvoz. U takvim situacijama država mora reagovati brzo i organizovano, jer iza svakog problema u izvozu ne stoje samo brojevi, nego hiljade radnih mjesta i egzistencija čitavih porodica.

Salkičević-Dizdarević: Blokade nisu normalno stanje

Budući da je 14 stranaka podržalo kandidaturu Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH, ostaje li trojka višegodišnji projekat, uz mogućnost širenja partnerstva?

- Činjenica da je kandidaturu Denisa Bećirovića podržalo 14 političkih stranaka govori da postoji širok prostor za saradnju političkih snaga koje BiH vide kao demokratsku, evropsku i funkcionalnu državu. To nije podrška jednoj osobi samo zbog imena ili stranke iz koje dolazi. To je podrška ideji da je moguće okupiti različite političke aktere oko nekoliko važnih principa: zaštite države, evropskog puta, ekonomskog razvoja i borbe protiv blokada. Mislim da građani danas manje gledaju kako se neko partnerstvo zove, a mnogo više da li ono donosi rezultat. Građanima nije najvažnije da li postoji trojka, četvorka ili neki drugi format. Građanima je važno da postoji većina koja može donositi odluke, da postoji politička stabilnost i da neko konačno preuzme odgovornost. Zbog toga mislim da svako partnerstvo ima smisla samo ako donosi konkretne rezultate.

Ako Agencija za lijekove BiH nabavi pametne lijekove koji trebaju mnogim građanima ove zemlje, a oni se ne uvrste na liste, poput one Fonda solidarnosti FBiH, šta smo napravili?

- Onda nismo završili posao. Tada smo napravili samo prvi korak. Građanima nije dovoljno da čuju da lijek postoji. Građanima je važno da do tog lijeka mogu stvarno doći. Danas u BiH imamo situaciju da mnogi pacijenti i njihove porodice znaju da postoji terapija koja može pomoći, ali je ne mogu dobiti, jer nije na listi ili je preskupa. To je posebno vidljivo kod onkoloških pacijenata, osoba sa rijetkim bolestima i djece kojoj su potrebne savremene terapije.

Jasni rokovi

Često se dešava da Agencija za lijekove odobri lijek, ali da onda prođu mjeseci ili godine prije nego što on bude dostupan kroz sistem. Na taj način stvaramo nejednakost. Oni koji imaju novac mogu doći do terapije. Oni koji nemaju, ostaju bez mogućnosti liječenja. Građani s pravom postavljaju pitanje: šta znači da lijek postoji ako ga ne možemo dobiti? Zbog toga mislim da institucije moraju imati jasne rokove i jasnu proceduru. Kada se novi lijek odobri, mora postojati obaveza da se u razumnom roku procijeni i uvrsti na listu ako za njega postoji medicinska potreba.

Vlast, u kojoj je i SDPBiH, hvali se boljim životnim standardom građana. Koliko je on bolji ako primanja kontinuirano rastu samo zaposlenima u javnom sektoru?

- Tačno je da su posljednjih godina povećana primanja u određenim dijelovima javnog sektora, ali mislim da je važno reći da se poboljšanje životnog standarda ne može posmatrati samo kroz jednu mjeru ili jednu kategoriju zaposlenih.

Istina je da građani i dalje osjećaju posljedice rasta cijena hrane, goriva, režija i osnovnih životnih troškova. Međutim, jednako je tačno da su, naprimjer, u FBiH u proteklom periodu donesene određene mjere koje su značajno popravile položaj velikog broja građana. Povećane su penzije, uvedeno je redovno usklađivanje i danas penzioneri imaju veća primanja nego prije nekoliko godina. Povećane su invalidnine i naknade za RVI, kao i naknade za tuđu njegu i pomoć, što je posebno važno za osobe sa invaliditetom i njihove porodice.