Stotine ljudi koračat će stazama preko Veleža, putevima kojima su Bošnjaci Nevesinja tražili spas
Kolona sjećanja za nevine žrtve
U subotu i nedjelju će se održati 15. Marš mira, Put života Mostar-Nevesinje, kojim će se obilježiti 34. godišnjica stradanja Bošnjaka Nevesinja. Nekoliko stotina ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine će koračati preko planine Velež, stazama kojima su 1992. koračale stotine Bošnjaka tražeći spas ispred hordi agresorskih vojnika.
- Naš cilj je da od zaborava sačuvamo ubijene nevine žrtve, da podsjetimo na naše stradanje i da učinimo sve kako bi se saznalo gdje su tijela ubijenih za kojima se i danas traga. Naša obaveza je i da prenesemo istinu mlađim generacijama kako bi zauvijek od zaborava sačuvali one čiji su zadnji koraci bili upravo po vrletima Veleža i nevesinjskih polja, rekao je Sanel Mutilović, komandant Marša i predsjednik UG Progres Nevesinje, koji podsjeća da su Tužilaštvu BiH dostavljeni brojni dokazi o ubijanjima nevinih ljudi Nevesinja, staraca, starica, djece, žena, te da je većina zločinaca i njihovih pomagača dostupna organima gonjenja, ali da su za brojne zločine u Nevesinju i istočnoj Hercegovini osuđeni samo Milko Mučibabić, Krsto Savić i Radivoje Soldo.
Mutilović podsjeća da je napad na Bošnjake Nevesinja počeo 14. juna 1992, treći dan Kurban-bajrama. Tokom juna i jula 1992. na naročito svirep i sistematičan način ubijeno je 305 Bošnjaka i 14 Hrvata. Među ubijenim je bilo i 26 djece. Najmlađa žrtva je imala samo sedam dana, a najstarija 92 godine. Brojne žrtve su pronađene u masovnim grobnicama i jamama, a za više od stotinu se još traga.
- Nevesinjski Bošnjaci su ubijani na različitim mjestima i na različite načine, bez obzira na spol i godine starosti, žene su silovane, mrtva tijela skrnavljena. U mnogim zločinima su učestvovale i komšije, koji i danas šute i ne žele otkriti gdje su sakrivena tijela ubijenih, zaključio je Mutilović.
Bošnjaci Nevesinja koji su izbjegli smrt toga juna 1992. godine danima su se bez vode i hrane probijali preko planine Velež i Podveleškog platoa prema slobodnoj teritoriji Mostara dok su se druge grupe probijale preko planine Crvanj za Bjelimiće, a zatim do Konjica.