Srba Nema Sa Dodikom

Besposlica je majka svakog zla. A ima li besposlenijih svatova od razmaženih kćerki i organizacionih sinova? Njihova je bespolica bezobalna i na nakovnju te dokolice oni iz sata u sat kuju parole i maksime, teorije i programe. Ali, avaj: talenta nemaju taman koliko imaju svega ostaloga, pa im se iskovano gvožđe lomi čim njime zamahnu kroz vazduh. Kakvi majstori, takav i majstorluk. Teško je takvim duhovima: misle da su široki kao svemir, a ne vide da je prečnik njihovog kruga manji nego prva decimala broja “pi”.

Ne valja o njima pisati, jer se njima zapravo nema šta reći. Ali, ponekad je drskost sa kojom nastupaju nepodnošljiva. Tako se ovih dana na društvenim mrežama praćaknula kćerka bivšeg predsjednika Republike Srpske kojoj je tata pozajmio štap kojim dokona heroina razdvaja srpsko žito od srpskog kukolja. Ništa novo pod suncem, ništa novo ni u Bakincima. Sa jedne strane je antički heroj, sa druge vjekovni neprijatelj. I tako iz ciklusa u ciklus.

Vanserijski neduhovita, beskrajno licemjerna i jedva pismena - velika se kćerka dosjetila “alternativnih prevoda” skraćenice ćaćine stranke. Prvi prijevod na donjobakinački glasi “Samo Nemoj Srpsku Dirati”, a onaj na gornjobakinački - “Sarajevo Neće Srbinu Diktirati”. Time je naša uzorna plemkinja iscrtala dva politička vektora koja dvadeset godina mamuza njen goropadni otac iz kampanje u kampanju. Pošto dični otac ne umije da dobije nijednu konkretnu bitku, najbolje je sa tavana skidati stare: brigu o Republici Srpskoj i mržnju prema Sarajevu.

Ko bi i zašto uopšte dirao Republiku Srpsku? Ko bi je poništavao? Ko bi je preoravao? Zašto bi bilo ko činio bilo šta Republici Srpskoj pored SNSD-a? Gori neprijatelj Republici Srpskoj ne treba; goreg neprijatelja ona i nema. Nema te sarajevsko-sećijaško-džematske koalicije koja bi Republiku Srpsku kvalitetnije opljačkala, opustošila i ponizila. Nije Dodikov meki jaran Bakir razbucao sedam osmina javnog sektora; nisu miljačanske ublehe prodale sve što se moglo prodati, no je to uradio bezlični baja koji će kleknuti pred svakog cara da mu ne diraju krunu i bisage.

Dati Republiku Srpsku Dodikovom SNSD-u na čuvanje isto je što i povjeriti stado ovaca gladnim kurjacima. Njima je Republika Srpska dobra onoliko koliko od nje mogu da uzmu i da otmu. Matematika je neumoljiva: što je Republika Srpska slabija i ugroženija, to je porodica bivšeg predsjednika bogatija, raspjevanija i bahatija. Čim Dodik krene da se kune u Srbe i u srpstvo, nekoliko miliona maraka će poginuti bez predumišljaja.

“Samo Nemoj Srpsku Dirati, ovde će narod svoje birati.” Prvo: otkud ekavica usred Lijevča? Drugo: neće narod ništa birati, jer se naroda ništa ne pita. Treće: Majakovski je zbog glagolskih rima potezao kuburu. Snažna pjesnička slika: ako nekome dođe u san da slučajno dirne Srpsku, ustaće miloradi, gorice i igori da je brane. Lijepo. Prihvatam. Ali: ko će Srpsku da brani kad na nju krenu isti ti miloradi, iste te gorice i isti ti igori? Ko će te skakavce istrijebiti?

Gdje je Herkules, tu mora biti i Meduza. S Amerikancima su stvari koliko-toliko dogovorene, herr Schmidt odlazi, Evropa nije dovoljno snažan neprijatelj, pa je iz magaze izvučen stari krvnik: političko Sarajevo. Koje, kako veli dična tangenta koja nikada nije dodirnula kružnicu, nikad Srbinu neće diktirati. A i zašto bi kad mu dvije decenije diktira bivši švercer koji je u međuvremenu postao i bivši predsjednik? Kome je potrebna sarajevska polka pored lijevčanske rumbe?

Kakva bezočna kamuflaža: gledajte šta nam spremaju oni u Sarajevu da ne biste vidjeli šta mi radimo sa vašim džepovima. Samo u takvom amaterskom pozorištu Dodik može biti junak, Stevandić načelo, a Radovan Kovačević Srbin. Srbinu vaistinu neće diktirati Sarajevo. Neće ni Bruxelles, neće ni Washington, neće ni Berlin. Srbinu će diktirati kum, brat, sestrić, vozač i sekretarica. Diktiraće mu oni što su od Republike Srpske napravili porodično gazdinstvo sa ograničenom odgovornošću. Kakva veličanstvena pobjeda nacionalne slobode!