Provozali smo se turističkim vozom kroz kanjon Une i doživjeli nezaboravno iskustvo

Prethodnog vikenda počeo je saobraćati turistički voz na relaciji Bihać - Bosanska Krupa, u sklopu projekta koji su Željeznice Federacije BiH sa Vladom USK-a najavljivale cijelo proljeće. Nakon promotivne ture u kojoj su se provozali predstavnici vlasti, sljedećeg dana u 17 sati pridružili smo se običnoj raji na turističkom putovanju kanjonom Une.

Zabava je počela

Da ne bude zabune, u pitanju je obični voz i vikend-linija koja će povezivati dva grada s najvećim turističkim potencijalom u Krajini. Voz je ovom linijom redovito saobraćao prije desetak godina. Kako nije bilo dovoljno putnika, a gradovi su bili nejaki da sufinansiraju troškove, linija je ukinuta. U međuvremenu su odrasle nove generacije u Krajini koje nikada nisu putovale vozom, pa su se uz one brojne koji pate od nostalgije za starim vremenima, provozale da vide i to čudo.

Vlada USK-a odriješila je kesu da se ova lijepa priča ostvari, a ŽFBiH, pored turističkih linija za Vareš i Jablanicu, i sa ovom u Krajini nastoji da oživi saobraćaj zaboravljenim tračnicama.

Ruho nije novo, ni tračnice, ni vagoni. Pred polazak jedna putnica maramicama čisti prozor potamnio od prašine.

- Ovo je trebalo sve oprati, ovako je barem malo čišće da mogu šta i vidjeti, reče nam.

U tom se začula pištaljka i krenuli smo. Nakon malo ubrzanja vagoni pođoše snažno da se tresu, a tračnice glasno da škripe. Zbog dvadesetak cestovnih prelaza preko pruge, mašinovođa je konstantno svirao, upozoravajući vozila duž kanjona. Putnici u našem kupeu glasno se smijaše cijeloj situaciji, a i sami sebi. Možda jer se nisu vozili odavno pa su zaboravili, možda zbog prevelikog reklamiranja turističkog voza, dojam je bio daleko od onoga što su očekivali. Ali, definitivno je bilo zabavno i to u avanturističkom smislu.

Svaka čast Željeznicama na odrađenom velikom poslu osposobljavanja zapuštene pruge i vjerujemo, dok se to malo uhoda, da će biti i manje škripe. Ali, istini za volju, polovina prozora na kupeima ili se ne može otvoriti ili se mora konstantno držati da se ne zatvori. Tako smo nastojali ljetnu vrućinu, gužvu i sparinu razbijati propuhom. Sretnici na sjedećim mjestima vrlo brzo su počeli da zavide onima koji su visili na prozorima.

Mašinovođa svira, a raja sa prozora maše svima uz put. Stanovnici uz prugu još sa najvećim oduševljenjem mašu putnicima, sretni što je nakon desetak godina njihovom dolinom opet počela da grmi lokomotiva. Ušavši u prvi od desetak tunela, upadosmo u mrak, a jedna djevojka iznenađeno se oglasi i poskoči u strahu.

- Grdne rane, to se rodilo uz prugu, a nije ni znala kako je voziti se niti proći kroz tunel, pođe da je opravdava njen otac.

Zaista je bilo šteta lišiti mlade ovog iskustva. Osim tunela, putovanje su krasili prizori kanjona, visokih golih stijena, smaragdnozelene Une i njenih zapjenušanih kaskada. Obalno područje, od zadnjeg puta kako smo ga vidjeli, uređeno je poput apoteke. Travnjaci, čempresi, vikendice, plaže, privatni rezorti i sve što se osmisliti može dobrim parama. Malo i previše intervencija na prirodi.

- Idemo i sljedeće sedmice, kada će se linija produžiti do Bosanske Otoke. Tražili smo da nam daju vagone bez krova, ali kažu kako ne smiju da ne bi koga udarila struja. Ma, daj ovamo, napravićemo mi i povariti pokrov i tende, da to bude spektakl, priča putnik Safet Fatkić, kovač iz Gate.

Dupla tura

Stigavši na stanicu u Krupu, putnici su dobili pet-deset minuta da nabave karte za nazad.

- Šteta što nisu htjeli u Bihaću da nam odmah prodaju povratne, brate, požališe se dečki u trku se razletjevši da traže sličice po čaršiji.

Drugi po karte, treći po hladna pića i dok su se vratili u vagone, na svim mjestima zatekoše potpuno druge putnike. Bijahu to oni koji su jutarnjom linijom stigli u Bosansku Krupu, pa se vraćaju nakon što su u njoj lijepo uživali cijeli dan, kako se i treba planirati ova tura. U povratku smo svi poravnili na pod, razmišljajući o tome kako je i samo za provozati se puno pametnije ići jutarnjom linijom. Bilo nas je mašallah, samo po vozovima u Indiji bude više svijeta. Ali, dok se raja ne zasiti, pa još kad izbori prođu, nadati se da će turistički voz, ipak, ostati u Bihaću na duže.