Od trećeg entiteta važniji je čovjek

Ivan Vidović ranije je predvodio Hrvatsku vitešku stranku, no nakon pritisaka stranku je ugasio. Ipak, Vidović ostaje na političkoj sceni i podrška je strankama koje će na oktobarskim izborima pokušati stati na crtu i HDZ-u, ali i na crtu petorci sa hrvatskim predznakom koja sebe smatra opozicijom HDZ-u BiH.

Izborna je godina, a stranke se već uveliko pozicioniraju. Kada je riječ o strankama sa hrvatskim predznakom, na jednoj strani je HDZBiH, a na drugoj je pet stranaka koje sebe zovu opozicijom HDZ-u BiH. Ima li treće opcije?

- Treća opcija ne samo da postoji nego je danas nužnija nego ikada. Ova takozvana petorka uglavnom je sastavljena od političkih krnjataka HDZ-a, ljudi i struktura koji su godinama bili dio istog sistema, bili na istom koritu, sjedili za istim stolom i koristili iste privilegije, a sada se predstavljaju kao alternativa.

Politička predstava

Građani s pravom pitaju gdje su bili do sada. To je politička predstava koja teško može uvjeriti ozbiljne birače. Treća opcija jeste manja, slabije organizirana i bez moćnih finansijskih resursa, ali je potrebna, jer postoje ljudi kojima su dostojanstvo, integritet i istina važniji od sinekura i funkcija.

Može li saradnja manjih stranaka sa hrvatskim predznakom iz cijele BiH ponuditi alternativu svemu što smo do sada čuli i vidjeli? Kakvi su planovi?

- Može, ali samo ako se prevladaju sujete i sitni interesi. Male stranke jesu važne, jer često nose svježinu i slobodu govora, ali nije dovoljno okupiti nekoliko naziva i lidera bez sadržaja. Potrebni su politička zrelost, odgovornost i spremnost da se radi za opće dobro. Takva saradnja mora ponuditi demografsku obnovu, podršku porodici, nova radna mjesta, borbu protiv korupcije i ravnomjeran razvoj svih krajeva gdje žive Hrvati. Istovremeno, i velike stranke moraju mijenjati modele ponašanja, jer su dosadašnji modeli očito iscrpljeni.

Između Darijane Filipović, Zdenka Lučića i Slavena Kovačevića, koga birate u oktobru?

- Slaven Kovačević nije i neće biti moj politički izbor, jer smatram da ne predstavlja politički odgovor koji traže Hrvati u BiH. Zdenko Lučić je, koliko mi je poznato, životno više vezan za Makarsku i Republiku Hrvatsku nego za Bosnu i Hercegovinu, pa je i ta kandidatura odgovorna onoliko koliko je odgovorna politika petorke koja ga kandidira. Darijana Filipović je mlada i obrazovana žena koja kod dijela javnosti ostavlja dojam da je u sjeni lidera HDZ-a iako to možda nije tako. Kada bih birao između ponuđenih imena, radije bih birao nju, premda smatram da ukupna ponuda nije na nivou trenutka u kojem se nalazimo.

Kako danas žive Hrvati u Bosni i Hercegovini, posebno u onim dijelovima zemlje u kojoj nisu većina niti je lokalna/kantonalna vlast pod palicom HDZ-a?

- U mnogim takvim sredinama Hrvati se više ni ne artikuliraju kao politički narod. Ljudi žive život običnog čovjeka, bore se za posao, školovanje djece, zdravstvenu zaštitu i elementarnu sigurnost. Mnogi su umorni od velikih nacionalnih tema, dok im se kuće prazne i mladi odlaze. Najbolji pokazatelj stanja društva je kako živi Hrvat u Zenici, Kaknju ili Bugojnu, ali i kako živi Bošnjak u Livnu, Tomislav-Gradu ili na prostoru Republike Srpske. To je ogledalo Bosne i Hercegovine. Mislim da može i mora bolje, pravednije i solidarnije.

Kako riješiti pitanje Izbornog zakona BiH? Je li izborna godina zaista vrijeme za tu vrstu dogovora?

- To pitanje može se riješiti za 24 sata ako postoji iskrena politička volja i spremnost da se uvaže realiteti ove zemlje. Kada Bošnjaci shvate da pitanje legitimnog predstavljanja nije problem samo Hrvata, nego problem stabilnosti Bosne i Hercegovine, bit ćemo blizu rješenja. Kada Hrvati shvate da i određena nezadovoljstva Bošnjaka treba saslušati i uvažiti, tada ćemo ozbiljno razgovarati. Do tada slušamo mnogo parola, a malo stvarne želje za dogovorom. Izborna godina jeste teža za dogovor, ali je i test iskrenosti političkih aktera.

Sve češće u javnosti svjedočimo pričama o trećem entitetu. Da li takvi razgovori i teze najviše štete, ipak, nose upravo Hrvatima u BiH? Šta je rješenje?

- Treći entitet je za mnoge postao simbol borbe za ravnopravnost, ali ne mora biti jedino niti konačno rješenje. Federaciju BiH, pa i cijelu Bosnu i Hercegovinu, moguće je urediti i po drugim načelima, uz efikasnije institucije i jasnu zaštitu kolektivnih i individualnih prava.

Oličenje besmisla

Čovjek mora biti u središtu događanja. Zahtjevi Hrvata godinama su jasni – hajdemo ih uvažiti, hajdemo riješiti neuralgične tačke koje se stalno spominju. Kada nestane osjećaj neravnopravnosti, prestat će i priča o trećem entitetu, jer za nju više neće biti političkog razloga.

Podignuta je i potvrđena optužnica zbog nekadašnjeg giganta namjenske industrije Vitezita. S obzirom na to da dolazite iz Viteza, sigurno poznajete mnogo onih koji su tu zarađivali hljeb. Je li sve izgubljeno ili se nešto ipak može uraditi da se proizvodnja pokrene?

- Vitezit je oličenje besmisla ovakve države i načina na koji se odnosimo prema vlastitim resursima. Nemam razloga braniti investitora koji je uplatio novac, ali niko me ne može uvjeriti da je on vrh ledenog brijega sistemske pljačke Vitezita. Uhapšen je investitor, a nisu odgovarali oni koji su godinama donosili sporne odluke, rasprodavali pogone i dopuštali propadanje fabrike. Država prečesto štiti kriminal, a radnici su odavno gurnuti na marginu. Sedam godina traje stečajna trakavica bez rješenja. To je poraz pravosuđa i države. Ipak, uz političku volju, stručan menadžment i ozbiljan plan, Vitezit još može biti obnovljen.