Drug Raif je bio naš posljednji revolucionar

Antifašistički krugovi i udruženja u Bosni i Hercegovini i regiji pamte ga i opisuju kao jednog od posljednjih velikih simbola i stubova izvornog jugoslavenskog antifašizma, diplomate i državnika.

Rođen 9. decembra 1926. godine u Fojnici, Dizdarević je već u ranoj mladosti stupio u Narodnooslobodilački pokret. Kao sedamnaestogodišnjak 1943. godine odlazi u partizane, gdje se aktivno bori protiv fašističkih okupatora. Okosnica njegovog životnog i političkog djelovanja je bio antifašizam i borba za ravnopravnost naroda u Bosni i Hercegovini. Životni intervju radio je sa glavnom urednicom Oslobođenja Vildanom Selimbegović, koji ćemo objaviti u nastavcima.

O šestorici braće

- U porodici je bio prema buljuku nas djece strog, pravičan i brižan otac. Majka je bila duša porodice. Prosto je nevjerovatno koliko je ona u svemu značila i na sve stizala, koliko je svojom majčinskom brigom, požrtvovanjem i nadarena bistrinom ta nježna žena unosila svjetla u naš život. Živjeli smo skromno - očeva plata je bila jedini prihod za sve potrebe tako brojne porodice. Starija braća, kako su stasala, nastojala su da olakšaju taj teret, koristeći svaku mogućnost za samoizdržavanje, odricanjima i nerijetko podnoseći teškoće oskudica. Sve mogućnosti oca i majke bile su usredsrijeđene na naš odgoj i obrazovanje. Željeli su i zajedno se žrtvovali da se školujemo. Kako smo pristizali za srednje škole i zanate, preselili smo u Sarajevo, početkom 1938, sa majkom, otac nije mogao napustiti posao u Fojnici i koristio je sve mogućnosti da bar na koji dan dođe do nas, pričao je Raif Dizdarević.

Govorio je i o tome kako su svi otišli u partizane.

- Kako sam već rekao da smo se u porodici, kako je ko odrastao, priključivali antifašističkom i antirežimskom pokretu, tako je bilo i u ratu - kako je ko odrastao za pušku, odlazio je u partizane. Brat Hasan, stariji od mene, nije imao mogućnost izlaska, jer nije bilo u blizini partizanskih jedinica, a pošto se normalno nije odazivao pozivu u domobrane, uhapšen je i prinudno raspoređen u neku domobransku jedinicu. Iskoristio je prvu priliku i prebjegao u partizane. Poslije ove vijesti došla je tužna, da je poginuo u borbi, kasnije je došla potvrda te vijesti, a po završetku rata smo dobili zvanični dokument o pogibiji i posmrtnu spomen-povelju. Ja sam otišao kao šesnaestogodišnjak u partizane, u ljeto 1943. godine. A najmlađi brat Faik kao petnaestogodišnjak 1944. Tako je svih nas sedam braće učestvovalo u NOB-u, što je svakako rijetkost kad je riječ o broju i porijeklu. A kad se tome doda da su četvorica starije braće prije rata aktivno djelovala u antifašističkom pokretu i bili članovi KPJ ili SKOJ-a, onda bi se moglo reći da je to skoro jedinstven primjer. Od nas sedam, četvorica su bili prvoborci - Zijo, Rešad, Nijaz, Nusret, a, nažalost, trojica su izgubila živote - Zijo, Nusret i Hasan, dio je razgovora sa drugom Raifom.

A od Raifa Dizdarevića danas se opraštaju svi, podsjećajući na njegove ideale i ideje od kojih nije odustao do kraja života.

- Otišao je jedan od posljednjih velikih svjedoka i učesnika vremena antifašističke borbe i generacije koja je gradila novu zemlju. Otišao je čovjek koji je cijeli svoj život posvetio boljitku svoje zajednice i svoje domovine. Otišao je diplomata i državnik, antifašista i čovjek izuzetne političke i životne mudrosti, napisao je Nijaz Skenderagić, potpredsjednik SABNOR-a BiH.

- U vremenu kada se tako lako zaboravljaju ljudi i vrijednosti, Raif Dizdarević je do posljednjih dana ostao vjeran ideji da se društvo može i mora graditi na slobodi, miru, suživotu i međusobnom poštovanju, poručio je Skenderagić, jedan od najbližih Dizdarevićevih prijatelja.

Diplomatsku karijeru u SFR Jugoslaviji Raif Dizdarević počeo je 1951. godine, obnašajući različite dužnosti u ambasadama u Bugarskoj, Sovjetskom savezu i Čehoslovačkoj. Obavljao je neke od najvažnijih državničkih funkcija u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji. Bio je predsjednik Predsjedništva SRBiH od 1978. do 1982, te predsjednik Skupštine SFRJ od 1982. do 1983. godine. Na poziciji saveznog sekretara za inostrane poslove SFRJ nalazio se od 15. maja 1984. do 30. decembra 1987. godine, nakon čega postaje član Predsjedništva SFRJ. Funkciju predsjednika Predsjedništva SFRJ obavljao je od 15. maja 1988. do 15. maja 1989, preuzevši tu dužnost nakon ostavke Hamdije Pozderca.

Od 1992. do 1995. godine ostao je u Bosni i Hercegovini i odbio više ponuda iz inostranstva (od državnika sa kojima je sarađivao i iz sistema UN-a) da bude evakuisan i angažovan u inostranstvu. U okviru ograničenih mogućnosti angažovao se za podršku i pomoć u odbrani Bosne i Hercegovine. U proteklim godinama objavio je knjigu “Od smrti Tita do smrti Jugoslavije” (Svjedočenja), koja je doživjela dva bosanska izdanja, zatim italijansko, češko i englesko. U 2006. godini objavio je knjigu “Vrijeme koje se pamti”, a 2012. “Put u raspad”. Godine 2018. objavio je knjigu Sudbonosni podvig Jugoslavije. Podsjećanje na istorijsko NE staljinizmu – događaj koji je opredijelio budućnost Jugoslavije.

- Otišao je posljednji iz plejade velikana, revolucionara, državnika, političara, antifašista, ljudi koji su BiH vratili državnost nakon 480 godina i koji su je u slobodi, od zaostale poljoprivredne zemlje, zemlje nepismenih, razvili u zemlju srednje razvijenu, sa jakom privredom, optimizmom... Radi se o čovjeku koji je do posljednjeg daha bio i inspiracija i učitelj svima nama koji jesmo na tragu borbe protiv fašizma razvijajući antifašističku tradiciju, rekao je predsjednik SABNOR-a BiH Sead Đulić.

Predsjednik SABNOR-a KS-a Mirsad Ćatić Čuperak govori da je antifašizam bio utkan u temelje njegove porodice i da je Raif samo nastavio tim stopama.

Prvi među vrijednima

- Jugoslavija, koja je iz rata izašla kao pobjednička antifašistička sila, iznjedrila je mnogo vrijednih kadrova koji su vodili njenu politiku. I u tom moru vrijednih kadrova Raif Dizdarević je jedan od rijetkih na jugoslovenskim prostorima, a u BiH sigurno i jedini, koji je obnašao toliko značajnih funkcija. Kroz temelje svih tih njegovih funkcija od ministra vanjskih poslova, predsjednika skupštine pa do predsjednika Predsjedništva Jugoslavije, provijavao je njegov istrajni antifašizam, podsjeća Ćatić.

I kao takvog ćemo ga pamtiti. Kao iskrenog antifašistu, koji je do kraja života bio odan ideji zajedništva, bratskim odnosima i zajedničkoj borbi svih građana BiH.