Zakonsko nepravo

Prilično nezapaženo prolazi nam pored očiju pravosudna perverzija u vidu jedne presude iz građanskog (parničnog) sudskog postupka. Riječ je o nedavnoj presudi Višeg privrednog suda u Banjaluci (od 12. 5. 2026. godine) u parničnom sporu između BHRT-a i RTRS-a. Nakon što sam je pročitao, naum su mi pale misli njemačkog pravnog filozofa Gustava Radbrucha o zakonskom nepravu i nadzakonskom pravu, o njegovoj teoriji, poznatoj kao Radbruchova formula, prema kojoj zakoni postaju zakonsko nepravo kada u tolikoj mjeri gaze pravdu i tako postaju nepodnošljivi da se ne smiju primjenjivati, već nad njima mora da trijumfuje nadzakonsko pravo, odnosno moral i pravda. Presuda Višeg privrednog suda u Banjaluci o kojoj je ovdje riječ pokazuje, nažalost, trijumf zakonskog i iz njega izvedenog pravosudnog neprava nad nadzakonskim pravom. Tom presudom obavezan je BHRT da RTRS-u plati 7.391.250 KM po osnovu korištenja fiksnih radioveza, sa zateznim kamatama od 15. 2. 2015. do 9. 2. 2024. godine (što znači još sedam miliona).

Nije stvar u tome što BHRT mora sada da plati toliki iznos novca RTRS-u, jer bi ono što slijedi u nastavku jednako vrijedilo i da RTRS to mora da plati BHRT-u. Umjesto toga, važni su “razlozi” zbog kojih je Viši privredni sud tako odlučio u žalbenom postupku, s obzirom na to da je Okružni privredni sud u Banjaluci kao prvostepeni sud svojom presudom od 21. 1. 2026. godine odbio taj tužbeni zahtjev RTRS-a. Poenta je u tome da, kako stoji u presudi Višeg privrednog suda od 12. 5. 2026. godine (str. 9), na suđenju pred prvostepenim sudom nije formalno izveden dokaz u vidu Protokola iz 2012. godine (Protokol broj 101-1217/12 kojeg pod tim brojem navodi prvostepeni sud u svojoj presudi), pri čemu Viši privredni sud u tom dijelu svoje presude naglašava da se Protokol kao dokaz nalazi u sudskom spisu, a tim Protokolom su BHRT i RTRS ugovorili besplatno međusobno korištenje fiksnih radioveza. Dakle, samo zato što taj dokaz nije formalno pročitan na suđenju, iako se nesporno nalazi u sudskom spisu, Viši privredni sud je preinačio presudu prvostepenog suda i obavezao BHRT na plaćanje višemilionskog iznosa RTRS-u.

Ovo je dokaz formalizma i perverzije ovdašnjeg zakonodavstva i pravosuđa, trijumfa onog zakonskog neprava nad nadzakonskim pravom, koja svoj temelj ima u perverznom Zakonu o parničnom postupku (ZPP). Tim zakonom je istina, i kada se kao u ovom slučaju zatiče u sudskom spisu, istjerana iz sudnice i presude, ako nije formalizovana.

Koliko je taj zakon zlo, kao i sudska praksa koja počiva na njemu, pokazuje i ovaj mogući slučaj. Naime, prema ovakvoj presudi Višeg privrednog suda sutra može biti slučaj u kojem su nekom čovjeku nasiljem nekoga polomljene noge i taj oštećeni ima krivičnu presudu u svoju korist, kojom je utvrđeno ko mu je i kako polomio noge. Taj oštećeni zatim u parnici traži naknadu štete od onoga ko mu je prouzrokovao štetu i u sudski spis uloži kao dokaz pravosnažnu osuđujuću krivičnu presudu. Dakle, u sudskom spisu se nesporno nalazi taj dokaz, kao i onaj Protokol između BHRT-a i RTRS-a, ali zbog toga što formalno nije pročitan, po ovakvoj praksi Višeg privrednog suda, koja je iznuđena jednako naopakom odlukom Vrhovnog suda Republike Srpske na koju se poziva Viši privredni sud u svojoj presudi, oštećeni ne bi dobio naknadu štete.

I kada se protiv ovakve neustavne presude, kojom se povređuje ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, izjavi revizija Vrhovnom sudu Republike Srpske, on na svojoj i strani neistine ima izopačeni ZPP, jer taj zakon, znaju to dobro poznavaoci ove materije, dozvoljava višem sudu da preispituje i preinači nižestepenu presudu na osnovu novih dokaza, ali to nisu niti mogu biti, jer to ne dozvoljava taj zakon, oni dokazi koji, bez obzira na to što se nalaze u sudskom spisu, nisu formalno izvedeni na suđenju pred nižestepenim sudom. Drugim riječima, zli ZPP ne dozvoljava da se u postupku pred žalbenim sudom pročita taj dokaz iz spisa zato što nije pročitan na suđenju pred nižestepenim sudom.

Bio je ovo jedan od brojnih primjera koji dokazuje trijumf sile i nepravde ovdašnjih pervertiranih zakona i pravosuđa. On je ujedno i neoborivi dokaz da se depervertizacija pravosuđa ne može izvesti bez radikalne borbe protiv naopakih zakona, njihovim što hitnijim ukidanjem i donošenjem umjesto njih novih pravednih zakona. Samo time biće uništeni temelji koji sada omogućuju pravosuđu da bude izopačeno i da nam na sve to još govori kako ono svoj posao radi po zakonu.