Narod je izabrao: Je li vrijeme je za smjene dugogodišnjih lidera?

Narod je izabrao - bilo glasovima ili apstinencijom. Na vrata je ponovo ušla SDA. Glasači su lideru stranke Bakiru Izetbegoviću jasno pokazali da jesu za stranku, ali ne i za njega. SNSD je ubjedljivo najomiljeniji u Republici Srpskoj, a njegov lider Milorad Dodik sa trona ne silazi decenijama. Sada je u procesu instaliranja sina Igora, koji je osvojio više od 20 hiljada glasova za NSRS. Lider HDZ-a BiH Dragan Čović poručio je da je došlo vrijeme da naprave generacijski iskorak. No, Čović i dalje stoluje. Ranije su se pojavljivale informacije da se sprema da prepusti kormilo. DF je podbacio, a lider ove stranke Željko Komšić poručio je da je “očigledno da njihova priča i ideja jednakosti građana nije nešto što narod u BiH prihvata”. Lider SDP-a Nermin Nikšić ranije je najavio političko penzionisanje, a ostaje da se vidi da li će to zaista i uraditi. Očekuje se i Kongres ove stranke za nekoliko mjeseci.

Sebična narav

U međuvremenu, liderka Naše stranke Sabina Ćudić poručila je: “Odgovornost nije i ne smije biti na biračima, već na nama. Na meni”. Lider Naroda i pravde Elmedin Konaković kazao je da su ljudi imali zamjerke na trojku, te da je NiP platio najveću cijenu. A odgovornost za izborne rezultate zasad je jedini i u potpunosti preuzeo Pero Previšić, koji je podnio ostavku na mjesto lidera Čapljinske neovisne stranke. Kaže da poštuje odluku naroda.

Prof. dr. Asim Mujkić sa Fakulteta političkih nauka UNSA kaže da u decenijama naše demokratske tranzicije nikada izborni rezultati, osim u iznimnim slučajevima, nisu partijske vrhuške naveli da se propitaju, analiziraju, možda rekonstruiraju.

- U većini slučajeva, partijska rukovodstva su poraz djetinjasto i nezrelo pripisivala vanjskim faktorima, zavjerama, podvalama. Uvijek je, baš kao kod djece, bio kriv neko drugi. Kad podrobnije pogledamo, teško je očekivati neki objektivni racionalni pristup kod većine domaćih političkih subjekata, jer su premreženi racionalnošću pretežno subjektivne, dakle sebične naravi. Obično je riječ o interesima koji ne dolaze iz sfere političkog, nego su protkani često sučeljenim klanovskim, pa i rođačkim i ortačkim povezanostima. Za napor sagledavanja svoje uloge, grešaka, potreban je stanovit intelektualni napor i privrženost osnovnim moralnim principima, za što, u društvu poprilično niske političke kulture, zaista nema potrebe. Još čovjek ispadne blesav kad tako nešto javno uradi, kaže prof. dr. Mujkić.

Smatra da je davno bilo vrijeme za odlazak vođa.

- Međutim, čini mi se da kod nas imamo suprotan proces, gdje vođe čak prerastaju svoje partije i postaju općim simbolima moći koja se poistovjećuje s cijelim etničkim narodom. On postaje doslovno otjelovljenje svog naroda. To jasno vidimo u slavodobitnim nastupima Dodika poslije ovih izbora. On to ne može prikriti, poručuje naš sagovornik.

Dugogodišnji borac za ljudska prava i članica SDP-a BiH Besima Borić ističe da su ovi su izbori pokazali da je došlo vrijeme za smjene dugogodišnjih lidera stranaka.

- Rekla bih, nikad kao sad. Neki su od njih već to shvatili, pa se nisu ni kandidirali za izbore, a nekima je moć tako draga i slatka da još ne razumiju poruke koje im šalju glasači i birači. Nažalost, u BiH je malo primjera kao što je Pero Previšić, kaže Borić.

Ističe da dugogodišnji lideri zapravo i ne žele promjene.

- Njima savršeno odgovara i ovaj sistem koji ne funkcionira i ovakva podjela u državi, jer uvijek imaju gotovu priču kao da bi oni mijenjali nešto, ali, eto, to nikako ne može u BiH! I tako se održavaju godinama, ističe Borić.

Ne očekuje da ovi lideri naprave prave analize i suoče se sa onim šta je dobro, a šta je bilo pogrešno - ne samo u kampanji nego u ukupnom djelovanju - i ostaće na običnim izvještajima i informacijama, baveći se više brojevima i procentima, bježeći od suštine.

- I zato su potrebni novi i kvalitetniji, zaključuje.

Banjolučki profesor, komunikolog i doktor kulturoloških nauka Mladen Bubonjić ističe da još njegujemo kult vođe.

- To je i zbog historijskog, transgeneracijskog nasljeđa i još smo pod tim šinjelom. I dobrim dijelom i sami lideri su u ovakvom političkom habitusu osnivači tih stranaka. Dakle, malo njih - iako ih ima - su četvrta-peta-šesta generacija kao što je to slučaj u etabliranim demokratijama, gdje ima, prije svega, unutarstranačke demokratičnosti i gdje može da se raspravlja o liderima, kaže Bubonjić, dodajući da daleko od toga da primjera nema, poput SDS-a, ali i načina na koji su nastali PDP u nestanku, odnosno Pokret Sigurna Srpska.

Bezidejni nasljednici

Kaže da sa druge strane vidimo višegodišnje, višedecenijske lidere u najjačim strankama.

- Prije svega, mislim na HDZ, SNSD, SDA - iako je u SDA isto bilo promjena, u SDP-u takođe, ali ponovo imamo jasno profilisane lidere i to su najčešće ne samo ljudi s najviše iskustva nego i biološki u godinama. Teško se odriču toga, zato što se politika u ovoj zemlji ne percipira jednako kao politika u etabliranim društvima, kaže naš sagovornik.

Ističe da svjedočimo i podmlađivanju stranaka, ali da nema novih ideja i programa, nego je riječ o služenju starim političkim kastama koje su tu godinama i decenijama.