Dezinformacije o zdravlju i dugovječnosti

“Znaš”, rekao je, “ima taj neki doktor, eno živi preko sto godina i priča kako to. Sad živi u Hrvatskoj. Kaže da od nas farmacetuske tvrtke skrivaju prirodne lijekove koji produžavaju život.”

Skoro svaki penzioner ikad. Pročitali su nešto na telefonu i vjeruju u to, jer se boje smrti i ne odlazi im se, kao ni nikome od nas. Osim što je osamdesetogodišnjak koji mi je ovo rekao profesor, radio je u prestižnoj instituciji, bavi se vrlo kompleksnom fizikom i za većinu nas je genij. Razumije stvari koje mi ne razumijemo. I čita mnogo, zna dosta o filozofiji, istoriji…

Sve se svodi na strahove

Problem je što nas formalno obrazovanje ne štiti od dezinformacija. Ni naši hobiji. Ni načitanost. Sve se svodi na naše strahove – strah od smrti, od bola. I kada dođemo do toga, u nama se ne pale nikakve crvene lampice da je nešto dezinformacija, potencijalno povezana s prodajom nekog šarlatanskog lijeka, nego mi čitamo dalje, želimo da vjerujemo u to da imamo još vremena i da se smrt može odgoditi, da se može postiči metuzalemska, natprirodna dugovječnost. Otkloniti bol koja smeta… ako ništa drugo.

Dezinformacije o zdravlju, o dugovječnosti i o tome kako farmaceutska industrija i vlade kriju neke lijekove od nas, jer smo im ovakvi profitabilniji, ne žele nas zdrave, nego u konstantnom stanju neke bolesti i tegobe su najčešće dezinformacije koje pogađaju starije ljude, ali i sve ostale. I ne samo da podrivaju povjerenje u lijekove i terapije koje su testirane u kliničkim uslovima nego podrivaju i povjerenje u vladu, što je naročito jednostavno onda kada ste svjesni korupcije koja vlada u administraciji i državnim institucijama, svjedočite redirekciji budžetskih sredstava u neke mutne projekte i tendere i sve drugo što vam može pasti na pamet.

Crna rupa za ovakve dezinformacije su svakako oglasi. Recimo, vi možete čitati i neki portal koji ima sasvim ok informacije, ali koji, da bi se finansijski održao, koristi oglase. Bilo da su to oglasi koje njihovom marketingu neko plati, a nad čime i imaju neku kontrolu, mogu odbiti, bilo da su to Google oglasi ili oglašavanje trećih portala koji, zapravo, samo nude dezinformacije i vi nemate kontrolu nad sadržajem koji korisnici vide.

Često ti sadržaji izgledaju kao vijesti ili intervjui, recimo, sa stručnjacima, a ti stručnjaci nemaju pojma da su njihove slike preuzete. Služe se i glasovima koji su generisani pomoću umjetne inteligencije, a koristeći autoritete, stvaraju lažni osjeća kredibilnosti. Tu su i slike bolesti i slike melema i tinktura koji navodno liječe k’o rukom odnijeto.

Najčešće su to oglasi i sadržaji o hemoroidima, raku, bolovima, parazitima kao uzroku svih postojećih bolesti, izraslinama, kurjim očima, čukljevima, visokom pritisku i sličnim boljkama i tegobama koje kad-tad pogode svakog od nas, a osobe treće životne dobi to imaju kao svakodnevicu. I normalno je da će kliknuti na takve sadržaje, jer su oni i plaćeni tako da targetiraju osobe 65+.

Neki od ovih savjeta su bezazleni i čak dobri – jedite borovnice, losos, vježbajte… ali neki mogu biti izuzetno opasni. Neki savjetuju pseudonauku manifestiranja i sličnih new age duhovnih doktrina te pseudopsihologije, jer se ljudi bolje osjećaju kada misle da su produhovljeni. A neki prosto skriveno prodaju neki proizvod.

Pri tome, starije osobe često ne razlikuju pravi članak i dezinformativni, manipulativni sadržaj, čime postaju žrtve predatorskog ponašanja. Sljedeći korak je da im se nude razni šarlatanski pripravci i usađuje Pavlovljev refleks na farmaceutsku industriju i vlade.

Jedan od ključnih problema jeste način na koji se zdravstvene dezinformacije predstavljaju. One rijetko djeluju kao otvorene laži; naprotiv, često su upakovane u formu ličnih svjedočanstava, navodnih stručnih mišljenja ili “otkrivenih istina” koje su, kako se tvrdi, skrivene od javnosti. Takvi narativi ciljaju na emocije, posebno strah od bolesti i želju za brzim rješenjem. Starije osobe, koje se češće suočavaju s hroničnim stanjima i terapijama, prirodno su sklonije traženju dodatnih informacija, što ih čini podložnijim ovakvim porukama. Takvi sadržaji se često nude sa naslovima “Ako imate preko 60, morate ovo znati” ili slično.

Dezinformacije kao pravilo

Digitalni algoritmi dodatno komplikuju situaciju kreirajući eho komore dezinformacija i manipulacija. Stariji korisnici često nesvjesno oblikuju vlastiti informacijski prostor kroz interakcije poput komentarisanja ili klikanja na sadržaj koji izaziva sažaljenje ili zabrinutost. Kao rezultat, platforme im sve češće prikazuju slične objave, čime se stvara zatvoren krug u kojem se iste poruke ponavljaju i učvršćuju. U takvom okruženju dezinformacije ne djeluju kao izuzetak, nego kao pravilo. Dešava se i da greškom kliknu na sadržaje ili se pretplate na neki YouTube kanal jer se žele riješiti nekog prozorčića koji im je izašao na ekranu.

Jasno je da ni farmaceutska industrija ni vlade nisu bez mrlja i da su besprijekorni, tu je bilo i ima mnogo skandala, što znamo, što ne znamo. Ali ovakvi sadržaji politički polariziraju i ojačavaju nepovjerenje u institucije. Jedini način odbrane je prosto ne klikati na takve sadržaje, jer će ih algoritam još više nuditi. Znati razumno prepoznati o kojoj je zamci riječ i nasmijati se. Ili prepoznati da nam neko želi uvaliti neki pripravak koji nije klinički testiran.