Od kulture nasilja do kulture mira

Mirovna pedagogija - pojam čije značenje svi nekako naslućujemo, ali teško da iko može precizno reći o čemu se tačno radi. Malo bliže određenje ovog pojma dao je nedavno profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Nerzuk Ćurak na forumu koji su zajedno organizovali UNFPA, UNBP i Ambasada Italije u našoj zemlji. U obraćanju nastavnicima i profesorima kazao je:

- Naš zadatak je da kulturu nasilja koja je ukorijenjena transformišemo u kulturu mira, rekao je Ćurak.

Odnos prema studentima

Mirovna pedagogija kao model obrazovanja mladih od prije nekoliko godina u primjeni je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci, što je prvi slučaj u našoj zemlji da je jedna obrazovna ustanova prihvatila ovaj model.

- To je sistem vaspitanja koji kod djece i mladih radi na razvoju cjelokupne ličnosti, koja će u okviru sebe da ima hijerarhijski organizovan sistem vrijednosti, zbog kojih će svojim ponašanjem da radi na razvoju društva, kao i zajednice u kojoj ta osoba živi, rekla je za Oslobođenje profesorica Filozofskog fakulteta u Banjaluci Ivana Zečević.

Prema njenim riječima, mirovna pedagogija, tačnije, njeni pojedini elementi, već sada su sadržani u nastavnim planovima i programima škola, kao i u silabusima na fakultetima. Međutim, to ne znači i da je ovaj model u primjeni.

- Kroz mirovnu pedagogiju studenti ne razvijaju samo sistem znanja na fakultetu. Oni razvijaju vještine, svoj vrijednosni sistem, kao i određena uvjerenja. Međutim, ta uvjerenja mi ne razvijamo samo kroz nastavne sadržaje, mi ih razvijamo kroz naš odnos sa studentima. Za Filozofski fakultet u Banjaluci mogu da kažem da je on i prije ulaska u ovaj projekat bio fakultet koji je nudio jedan malo drugačiji pristup studentu, kao osobi zbog koje fakultet postoji. Odnos prema studentima je nešto što je vrlo važno, rekla bih nešto što je najvažnije u izgradnji zrele ličnosti, istakla je Zečević.

Dodala je kako su i fakulteti, kao i škole, ne samo obrazovne nego i odgojne ustanove. Zbog toga je posebno bitna bila promjena međusobnih odnosa među svima koji borave na fakultetu, a to su profesori i asistenti, administracija, pomoćno osoblje i studenti.

- Ako se studenti na fakultetu ne osjećaju dobrodošlima, ako se ne osjećaju ugodno i sigurno, džaba vam i najbolji silabusi, napomenula je Zečević.

Ono čemu posvećuju posebnu pažnju je razvoj kritičkog mišljenja kod studenata, odnosno da profesori studente uče kako da propituju stvari i kako da misle svojom glavom. Zbog toga su proveli i niz edukacija za profesore kako bi ih osposobili za ovakav način obrazovanja studenata.

- Koliko je bilo teško promijeniti način razmišljanja, praktično promijeniti čitavu ličnost, od osoba koje su profesori već 10 ili 20 godina, koji su čak i u svojevrsnoj čahuri, u tom nekom svom mikrosvijetu i načinu kako dočekuju i ispraćaju generacije? Ono što smo primijetile kolegica Milica Drobac-Pavičević i ja, koje smo vodile ove edukacije za profesore, jeste da je svijest o tome da ima prostora za napredak bilo nešto što je vrlo važno, što pokreće motivaciju. Druga stvar koja je bila jako važna je intervizija, odnosno vršnjačka podrška. Kada su ušli u učionice, jedni drugima su se obraćali, nama su se obraćali sa riječima: “Kako bih mogao ovo ili kako bih mogao ono da radim?”, ispričala nam je Zečević.

Ivana Zečević:
Program je pokrenut 2019. godine

Filozofski fakultet je u proteklom periodu realizovao cijeli niz projekata, kao što je uspostava Centra za cjeloživotno učenje, rad sa stanovništvom u zajednici i slično. Ono na šta su posebno ponosni jesu projekti koje su osmislili i razvili sami studenti, što predstavlja dokaz da je fakultet u njima uspio razviti spremnost za dodatni angažman, za opću korist.

Čišćenje uma

- Jesenje čišćenje uma je događaj osmišljen od naše dvije studentice Gordane Ružić i Danke Stojanović sa Psihologije 2018. godine. Radi se o jednosedmičnom nizu aktivnosti, koje se organizuju početkom oktobra, a koje uključuju predavanja, interaktivne radionice i slično. Ovaj projekat je otvoren i prema zajednici. To je nama bio znak da smo stvorili taj neki osjećaj da je fakultet napravljen zbog studenata i za studente, a ne zbog nas nastavnika. Sedmica svijesti o traumi koja je prvi put održana ove godine je ideja naše tri studentice, koja je nastala upravo iz neke njihove potrebe, jer mi smo područje koje je istorijski traumatizovano i nekako je trauma u našem genetskom kodu. Aktivni su i naši studenti istorije, filozofije, pedagogije, učiteljskog studija i predškolskog vaspitanja, kroz rad sa djecom u lokalnoj zajednici, kroz organizaciju istorijskih događaja i druge aktivnosti, zaključila je Zečević.

Govoreći o efektima ovih promjena, naglasila je kako se oni u punom kapacitetu mogu sagledati tek kroz najmanje jednu deceniju, odnosno kada sadašnja generacija studenata počne dobijati svoju djecu. Od kratkoročnih efekata najvidljivija je povećana proaktivnost studenata.