HNK nam ne da dozvolu za vjetropark

Elektroprivreda BiH i Ministarstvo privrede SBK-a ozvaničili su početak projekta izgradnje vjetroparka na Vlašiću. Ovo je još jedan u nizu projekata na putu zelene tranzicije kojim naša zemlja korača. Harun Gadžo, izvršni direktor za kapitalne investicije Elektroprivrede BiH, rođen je u Srebrenici, diplomirao je na Pravnom fakultetu, a magistrirao na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Za Oslobođenje govori o ovom, ali i drugim projektima.

Šta nam možete reći o planovima EPBiH i detaljima projekta na Vlašiću?

- Elektroprivreda razvija ovaj projekt već desetak godina. Sada smo u njegovoj zrelijoj fazi, upravo sad u SBK-u naša ekipa podnosi revidirani zahtjev za urbanističku saglasnost. Radi se o projektu 50 megavata instalisane snage, to je devet agregata.

Saglasnosti

Zaključili smo ugovor za koncesije sa kantonalnim Ministarstvom, proglašen je federalni, javni interes, kao i za eksproprijaciju na nivou grada Travnika, te planiramo načine priključenja na visokonaponsku mrežu. Moram naglasiti da se projekat finansira kreditnim sredstvima Evropske investicione banke i Njemačke razvojne banke, a dobio je i grant sredstva EU od 40 miliona eura. Finansijska konstrukcija je zatvorena, slijedi realizacija.

Na koji način prikupljena energija ide u sistem EPBiH?

- Putem visokonaponske mreže Elektroprenosa, a po završetku elaborata biće jasnije hoće li to biti napon 110 ili 220 i gdje ćemo se priključivati. Ali, konzumenti bi upravo bili korisnici Elektroprivrede BiH.

Možete nam slikovito opisati obim, koje veličine nekog grada ili općine ovaj projekat bi mogao snabdijevati?

- Prosječan konzum, domaćinstvo u BiH, troši od 3,5 do 5 hiljada kilovatsati godišnje. Na prvu kalkulaciju možda trideset pet hiljada prosječnih domaćinstava ovaj projekat sa Vlašića mogao bi da snabdijeva.

Gdje još imate u zamahu projekte na obnovljivim izvorima energije?

- Drugi vjetropark je Bitovnja u Konjicu, što je također u fazi ishodovanja urbanističke saglasnosti. Ali, tu imamo administrativne prepreke, nadležno kantonalno ministarstvo kao da ne želi da nam izda saglasnosti iako je u prostornom planu taj projekat. On je još duplo veći od projekta na Vlašiću, ide do 99 megavata instalisane snage i na približnom nivou realizacije, isti su finansijeri, KFW i EIB, a također radimo na elabortima za priključak.

Koje projekte još razvija EPBiH?

- Mi de facto u razvoju imamo 30 projekata, u toku su četiri tendera, koji su značajni za javnost, jer se radi o solarnim elektranama. Najveća od njih je od 50 megavata na devastiranom i rekultivisanom rudarskom zemljištu u Bugojnu. Radi se o rudniku mrkog uglja Gračanica, tu je tender skoro završen i čeka se uvođenje izvođača radova koji su trebali biti tu u prvom kvartalu. I tu smo imali imovinskopravnih problema sa državnom imovinom i sve to duže traje. Paralelno smo završili finansijsku konstrukciju projekta Solar portfolio, koji obuhvata osam elektrana i targetuju se lokacije koje je potrebno privoditi namjeni, nakon što su rudnički potpuno iskorištene. Naprimjer, rudnik Đurđevik od 8 megavata, rudnik Breza 15,5 megavata i treći projekt od 5 megavata koji je ispod našeg vjetroparka Podveležje u Mostaru.

Koje su isplativije, vjetro ili solarne elektrane u našim okolnostima?

- Suštinski, najisplativije su hidroelektrane. Ali, odgovor na vaše pitanje, za EPBiH je vjetar mnogo isplativiji. Kao prvo, ima veću proizvodnu snagu i malo je veća moć upravljanja tim obnovljivim izvorom energije. Postoji problem u energetici kod balansiranja neupravljivih izvora energije. Sam vjetar je prilično neupravljiv, solar pogotovo, jer on ima svoje dnevne peakove. U isto vrijeme, svima je ista proizvodnja. Ipak, solarnih elektrana ima priličan broj na tržištu BiH, EPBiH radi otkup te energije od proizvođača, ali naš fokus više privlači vjetar.

Harun Gadžo: Uz vjetar, moramo se okrenuti hidroprojektima

Realizacijom planova u doglednoj budućnosti, koliko učešće EPBiH očekuje iz obnovljivih izvora?

- U strateškom planu dekarbonizacije, što ste već spominjali kao zelenu agendu, EPBiH bi do 2030. godine trebao imati minimalno 30 posto učešća iz obnovljivih izvora energije, uključujući i hidropotencijal koji nam je trenutno na 20 posto. Ako realizujemo sve započeto, imali bismo čak i 40 posto. Ultimativni plan do 2050. je da se u potpunosti iziđe iz proizvodnje u termoelektranama, ali to su već dugoročnije obaveze.

Odbijenice

U ovom investicionom ciklusu završili smo gradnju solarne elektrane u Goraždu, zatim vjetropark Podveležje i oni su u funkciji. Svi drugi projekti manje-više su zaustavljani zbog neriješenih pitanja - od državne imovine, pretvorbe zemljišta, po dvije godine čekamo neke dokumente, zatim pravobranilaštva, ročišta, žalbi, vrlo je komplikovano.

Hoćemo li sa obnovljivim izvorima podmiriti domaće tržište, te da li EPBiH ponovo može biti izvoznik struje?

- EPBiH ima dovoljno kapaciteta da proizvodi, u teoriji, ali imamo problematiku produktivnosti rudnika i termoelektrana, te nedostatak uglja. Zbog toga moramo kupovati električnu energiju, ali to činimo od naših proizvođača, nije to uvozna energija, mada ima i berzanske robe. Trenutno je u fokusu problem što EPBiH više nije izvoznik energije. To se preokrenulo 2022. godine usljed nepovoljne hidrološke situacije, koja ima ogroman uticaj na uspjeh EP. Hidroproizvodnja nam je do tada peglala nedostatke termoproizvodnje. Termoelektrane su tradicionalno učestvovale sa 80 posto, a trenutno sa 60 posto učestvuju u ukupnoj proizvodnji. Sad smo se, usljed nedostatka uglja, našli u potrebi da moramo kupovati. Vjetroparkovi i solarne elektrane, svi zajedno, nisu dovoljni i imaćemo poteškoće do 2050. ako se obustavi termoproizvodnja, tako da u miks moraju ići hidroprojekti da bismo održali nivo proizvodnje.

Kada je nedavno teški snijeg polomio dalekovode i Bihać ostao nekoliko dana bez struje, mnogi su pomislili da su nam ipak potrebni protočni MHE za lokalnu samoodrživost, a znate koliko su samo Bišćani bili protiv hidroprojekata? Sazrijeva li mišljenje javnosti u pogledu nužnosti energetskih projekata?

- EPBiH ima planove i identifikacije lokacija za takve projekte, međutim, lokalne politike se protive. Bihać je tipičan primjer, išli smo i lani prema njima, ali su nas odbijali, donosili su i deklaracije protivljenja izgradnji. Slično je i u drugim pogodnim lokacijama po BiH, gdje se na svu našu argumentaciju o zaštiti okoliša od plavljenja, uz sve pozitivne efekte MHE, na naše formalne zahtjeve odgovaralo negativno. Primjer su Goražde i Ustikolina, imali smo okolišnu dozvolu koja je istekla, a onda ni lokalne zajednice nisu dale saglasnost iako bi projekat bio izuzetno značajan. Mi želimo biti dio rješenja, ali svugdje su kruta ta stajališta.