Crna Gora sve bliže EU, Keil upozorava da je članstvo za BiH još daleko

Evropska komisija uskoro bi trebala izaći sa zvaničnim prijedlozima koji se odnose na proces proširenja, ali i unutrašnje promjene. Predsjednica EK-a Ursula von der Leyen nedavno je najavila skoro predlaganje mape puta za najnaprednije zemlje kandidatkinje. Prema Politicu, ciljne mape razmatraju se za Crnu Goru, Ukrajinu, Moldaviju i Albaniju. Bosna i Hercegovina nije dio plana. U međuvremenu, Politico je objavio i da će državama kandidatkinjama, od kojih neke već decenijama čekaju članstvo u EU, biti ponuđen oblik “postepene integracije” u jedinstveno tržište. Unutar Komisije ponovo se raspravlja i o prelasku s jednoglasnosti na kvalificiranu većinu u određenim oblastima, bez potrebe za izmjenom temeljnih ugovora EU.

Pripreme u toku

Dr. Soeren Keil sa University of Passau kaže da se EU sada sve više priprema za proširenje.

- Mislim da je slučaj Crne Gore manje-više riješen. Kada je riječ o Ukrajini, Moldaviji i Albaniji, situacija je nešto složenija, ali EU želi pokazati da su one na pravom putu. Za ostale zemlje to u suštini znači da je članstvo u EU još veoma daleko, kaže dr. Keil.

Ističe da će, kada je riječ o BiH, EU tvrditi da naša zemlja ne ostvaruje dovoljan (ili nikakav) napredak i da se još ne može predvidjeti kada bi se mogla pridružiti EU, te da je stoga prerano za izradu mape puta ka članstvu.

- BiH još nedostaju čak i jasni institucionalni okviri za podršku pregovaračkoj fazi, nije ispunila kriterije za Plan rasta i zaostaje u pogledu usklađivanja sa pravnom stečevinom EU. To je prvenstveno odgovornost bosanskih elita - a one su bile zauzete međusobnim prepirkama umjesto da osiguraju napredak zemlje ka članstvu u EU, govori dr. Keil i dodaje da je problem što Unija već 20-ak godina primjenjuje istu strategiju.

- Ovo su naši kriteriji, morate ih ispuniti; ako ih ne ispunite, mi ćemo ih ublažiti, ali ćete uvijek zaostajati - to je bila poruka EU u protekloj deceniji. Za elite je to značilo da će EU djelimično popustiti, dok se reforme nisu isplatile, jer je nagrada u vidu članstva u EU predaleko. EU treba da prepozna da ustavne strukture i politička dinamika ograničavaju ono što se može učiniti, te da bosanske elite uglavnom nisu zainteresirane za napredak u integracijama u EU, već prvenstveno za ostanak na vlasti. Takvo prepoznavanje napravilo bi veliku razliku. Tada bi EU mogla prilagoditi svoj fokus i sarađivati s onima koji žele potaknuti proširenje, te otvorenije kritikovati one koji koče napredak, kaže dr. Keil.

Na pitanje da li su Ukrajina i Moldavija zaista toliko prestigle BiH u standardima, odgovara da je teško reći, te da ruska prijetnja ima ulogu o tome.

- Ali, Ukrajina i Moldavija ostale su posvećene procesu integracije u EU otkako im se 2022. otvorila ta mogućnost. Provele su impresivan broj reformi, izmijenile javnu upravu, reformisale zakone o transparentnosti, uskladile ekonomske i upravne strukture, te usmjerile značajne vladine napore na agendu EU. Svi ovi elementi nedostaju u Bosni. Ne radi se samo o Rusiji već i o posvećenosti i spremnosti na provođenje okvira EU - a toga u Bosni uopće nema, kaže naš sagovornik, dodajući da je Sjeverna Makedonija ponovo žrtva bilateralnih pitanja.

Ovog puta, naglašava, koči je Bugarska zbog pitanja bugarske manjine u zemlji.

- Vlada Sjeverne Makedonije nije spremna priznati Bugare kao nacionalnu manjinu, što je značajno utjecalo na njihovu spremnost za saradnju s EU i dalji napredak. Mnogi ljudi u Sjevernoj Makedoniji smatraju da EU nikada neće biti dovoljno, šta god da učine. I, iskreno govoreći, nisu u krivu... EU je predugo bila talac vlastitih članica - u prošlosti Grčke, a sada u slučaju Sjeverne Makedonije, kaže dr. Keil.

Vjeruje da ćemo uskoro vidjeti prijem pojedinih zemalja u EU, posebno Crne Gore, dok će druge ostati po strani.

- Sa strane EU ne postoji plan za Bosnu, Kosovo ili Srbiju. To će u budućnosti izazvati ozbiljne probleme, upozorava dr. Keil i dodaje da proširenje ne gubi zamah, ali da EU napreduje sa zemljama koje pokazuju jasnu spremnost za provođenje reformi i posvećenost agendi EU.

Ipak, naglašava, nije jasno šta “ostavljanje iza sebe” znači u praksi i u budućnosti. Govoreći o mogućim promjenama u sistemu glasanja, smatra da one neće utjecati na politiku proširenja.

- Proces proširenja i njegove posljedice previše su važni da bi se tu narušilo pravilo jednoglasnosti. EU će morati mijenjati ključne kriterije za donošenje odluka, institucionalne odredbe i slično. To zahtijeva saglasnost svih članica, kaže naš sagovornik.

Ističe da se neke zemlje zalažu za to da se ukine mogućnost veta pojedinačne zemlje u određenim fazama, posebno ako zemlja kandidatkinja zaista napreduje, ali nije uvjeren da će se to desiti.

- Između ostalog, zato što će Njemačka i Francuska željeti zadržati prava veta - pa će stoga dozvoliti zemljama poput Bugarske ili zemalja Beneluxa da igraju ulogu kočničara i usporavaju proces za određene zemlje, ističe naš sagovornik.

Generalni sekretar ÖGfE-a Paul Schmidt ističe da bi moguća odluka EU s početka teksta mogla izmijeniti politiku proširenja EU, preusmjeravajući je sa sveobuhvatnog regionalnog procesa na polarizovaniji model integracije s više brzina.

- To bi moglo stvoriti osjećaj nepravde i podjelu između grupe koja napreduje “ubrzanim tempom” ka potpunom usklađivanju i “zamrznute ili stagnirajuće” grupe koja ostaje u stanju strukturne neizvjesnosti, ali bi isto tako moglo dovesti do pritiska unutar grupe i motivacije da se zaostatak nadoknadi. Uključivanje Ukrajine i Moldavije, uz Crnu Goru i Albaniju, signalizira da geopolitička hitnost sada snažno diktira politiku proširenja, ali također pokazuje njihovu spremnost na brze reforme i prilagođavanje. Za obje zemlje to je očigledno pitanje opstanka, no to ne znači nužno da će one prve stići do cilja, niti da će se to desiti u skorije vrijeme. Fokusiranjem detaljnih mapa puta na ograničenu grupu od četiri zemlje, kreatori politika EU mogli bi pokušati pojednostaviti pregovore i efikasnije upravljati otporom unutar samih država članica, kaže Schmidt.

Nema prečica

Dodaje da ipak predstoje i izbori, i da - kao što svi znamo - proširenje EU nije sprint, već maraton u kojem se oni koji diktiraju tempo mogu promijeniti u svakom trenutku, a ciljna linija djeluje kao pokretna meta.

- Prelazak na glasanje kvalifikovanom većinom u određenim oblastima svakako bi ubrzao proces donošenja odluka u EU u vezi s proširenjem, te spriječio da bilateralna pitanja postanu previše istaknuta i blokiraju napredak. Ipak, to ne bi predstavljalo prečicu do članstva u EU za zemlje kandidatkinje, a među članicama i dalje postoji značajan otpor stvarnom kretanju u tom pravcu. Rasprava o tome je još u toku, zaključuje Schmidt.