Gavran: Minimalac od 1.500 KM nije bogatstvo kakvim ga političari žele prikazati

Predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini stigla je pred sami kraj. Planove, poruke, obećanja i nadanja stranke i kandidati mogu iznositi još danas i sutra. U subotu nastupa predizborna tišina, a građani će novu vlast na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou birati u nedjelju.

Bombastične izjave

Protekle sedmice, ali i mjeseci, s obzirom na to da kampanja traje puno duže od zakonom dozvoljenih 30 dana, donijeli su brojne političke sukobe, uvrede, pitanja i odgovore. No i oni koji su trenutno vlast, ali i oni koji se za vlast bore, gotovo pa da se nisu sjetili radnika, njihovih prava i potrebnog poboljšanja stanja.

U proteklim mjesecima tek poneko se sjetio makar nešto obećati, ali bez konkretnog plana za realizaciju ako dođe na vlast ili zadrži poziciju u vlasti. Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, prepolovio je cifru onih koje će zaposliti ako se stranka vrati u vladajuće strukture. Prije nekoliko godina obećavao je 100.000 novih radnih mjesta, a sada tek 50.000. Čelnik SDP-a BiH Nermin Nikšić, koji je najavio da ide u penziju nakon izbora, od početka kampanje obećava rast minimalne plate na 1.500 KM.

Ekonomski stručnjak Igor Gavran ističe za Oslobođenje da se radnici spominju tek u okviru predizbornih obećanja o većim minimalnim i/ili prosječnim plaćama. Smatra pak da se radi više o parolama, nego o ozbiljnim najavama, argumentovanim konkretnim načinima da se ostvare.

- Iako naoko zvuče bombastično, ustvari to i nisu, uzimajući u obzir inflaciju i pad realne vrijednosti svih primanja. Imamo i fraza o poboljšanju položaja radnika, ali najkonkretnije što se navodi su zabrana rada trgovina nedjeljom, što uopšte nije mjera poboljšanja položaja radnika, već izbjegavanje primjene važećih propisa o zaštiti prava, uz direktnu diskriminaciju većine radnika u odnosu na jednu specifičnu kategoriju i prateće negative ekonomske i druge efekte. Da se ozbiljno bilo šta planira, jedno obećanje ne bi moglo biti u kontradikciji sa drugim. Ako se obećavaju bolji uslovi rada, viša primanja i nova radna mjesta, onda se ne može paralelno obećavati liberalizacija uvoza radne snage, koja ima direktne suprotne efekte, objašnjava Gavran.

Kao ključni problem radnika vidi to da nisu prioritet nikome osim samima sebi. Navodi da oni koji “obećavaju kule i gradove u izbornoj kampanji, mirno posmatraju, pa čak i direktno doprinose propasti strateških industrijskih kapaciteta poput Koksare, Željezare i rudnika, te urušavanju javnih preduzeća”.

- Radnicima su povećavali plate simbolično, a sebi basnoslovno. Loša vlast je najveći problem i radnika i ostalih građana. Primanja i uslovi rada u mnogim sektorima su ne samo ispod nivoa koji mogu ostvariti van BiH nego ispod nivoa koji im realno mogu ponuditi njihovi poslodavci, ali to ne čine, već uvoze radnike iz zemalja u kojima žive u takvoj bijedi da su im i najgori uslovi i najniže plaće prihvatljivi. Najveća direktna prijetnja radnicima je liberalizacija uvoza radne snage. Najveća indirektna prijetnja je da ponovo dobijemo vlast kojoj će radnici biti zadnja rupa na svirali, sačinjenu, uglavnom, od budžetskih parazita koji nikada u životu nisu nešto konkretno radili, nego su u politici od sticanja ili kupovine diplome, jasan je Gavran.

Dekret i reforme

Poručio je još da najavljeni rast minimalca na 1.500 KM nije bogatstvo kakvim ga političari žele prikazati. Zaključuje da “nijedan iznos nije nemoguć ako se donosi dekretom i ne vodeći računa o stanju ekonomije”, te da bi bez osiguranja ekonomskog rasta i bez fiskalne reforme, novo povećanje plaća moglo značiti i drastično smanjenje broja radnika.

Dnevnik možete gledati na O kanalu u 18:20, ili na oficijelnom YouTube kanalu.