Sarajevska hava
Vuneni šal. Zamotana do ispod očiju. Sarajevska zima, magla i smog. Dani moga djetinjstva. Idemo vani prošetati, ali potrebna je posebna priprema, jer vani je zrak zagađen. Sarajevo je u kotlini. Takvo je kakvo je, ali mora se i izaći van. Četrdeset i nešto godina kasnije ista mantra. Na ulicama glavnog grada ljudi se više ne štite šalovima, nego maskama. Teško se diše. Sve sivo i tmurno. Nekako mi se čini da je iz godine u godinu gore. Onda vratim film unazad. Nekada smo imali šume koje su nas poprilično štitile, danas nemamo. Nekada je svako domaćinstvo imalo jedan ili nijedan automobil, danas nije tako. Danas gotovo svaki punoljetan član jedne porodice ima svoje prijevozno sredstvo. Nekada nismo imali ovoliko zgrada, novogradnji, prozora koji gledaju jedan u drugi gušeći zajedno vanjskim smogom svako pravo na intimu. Nekada su između kuća i stambenih zgrada bile bašče i parkovi. Tu su se igrala djeca, jako i glasno. Sve je odjekivalo smijehom i grajom. Čuo se zvuk gitare u večernjim satima. To se okupljala omladina, a mlađi krišom virili i molili se da što prije odrastu, pa da i oni tako. Danas toga nema.
’ta će Nju Delhi? Oni se kao nešto guše u smogu i sve im je zagađeno. Pa Sarajevo je već neko vrijeme ubjedljivo najzagađeniji grad u svijetu. I nemojte reći da nismo prvi ni u čemu. A smog? A prljavština? Recept da biste bili na prvom mjestu je - posijecite šume, neplanski izgradite kuće, hotele, stambene zgrade, zagadite i zatrpajte rijeke i obavezno na planinama izgradite velika stambena naselja.
Danas je u glavnom gradu Bosne i Hercegovine kuća na kući. Zgrada na zgradi. Poneki park u kojem su, uglavnom, kućni ljubimci. Djece gotovo da i nema, tek pokoje. Danas žamor i igra djece smetaju komšijama. Žele svoj mir i tišinu. Zašto da im djeca to remete? Bolje su komšije koje imaju psa, ali i on po mogućnosti da ne laje. Danas su djeca za kompjuterima, vješto barataju telefonima, rijetko se druže (čast izuzecima), a roditelji o njima pjevaju hvalospjeve kako će jednog dana biti genijalci, kako u školama imaju sve najbolje ocjene...
No, vratimo se na temu gušenja u gradskom smogu. Nekada davno, u vrijeme moga djetinjstva, gotovo u svakoj kući su bile peći na drva. Gotovo svi ložili drva, ćumur. Danas je takvih malo, tek poneki. Danas su svi fency, griju se na struju, pelet, plin... Pa otkud onda ovoliko zagađenje?
Nekada davno na planinama su bile staze za skijanje, sanjkanje. Bile poljane prekrivene bijelim snježnim pokrivačem koji škripi pod čizmama. Bila i pokoja brvnara gdje se mogao popiti čaj, malo ugrijati pa trk van, ko će se više puta spustiti niz - kako smo ih zvali - skakaonice (moja generacija je to pravila od snijega). Danas na planinama zgrada do zgrade, kao da ste u centru grada, kafići i restorani nepregledni. Obuci markirane hlače za skijanje, jaknu... gojzerice da “gore” i neizostavne sunčane naočale. Po mogućnosti napuhane usnice, duge trepavice i fency torbice. Nema veze što ne skijamo, bitno je da budemo viđeni, to je cool. A ako kojim slučajem ugledamo lisicu ili ne daj bože medvjeda, to je odmah u prvom planu na društvenim mrežama jer, zaboga, otkud oni tu (u svom prirodnom staništu)? Strašno. Nekada smo imali fabrike u kojima se proizvodilo, kako kažu, od igle do lokomotive. Ni toga danas nema, tek stidno pokoja, ali uglavnom modernizovana.
Eh, eto, nekad i sad. A grad zagađeniji nego prije. Kako? Šume posječene, neplanska gradnja, automobili neispravni, jer bitno je da ga imamo - nije bitno što za sobom ostavlja otrovni trag, oni koji lože, trpaju u peći šta stignu i imaju, jer ogrjev je skup, a plaće i penzije ne mogu gotovo ni frižider napuniti. Snalaze se ljudi kako stignu i umiju. Voljeli bi i oni da im iz dimnjaka ide bijeli dim, ali jedno su želje, a drugo mogućnosti. O tome kako su nam ulice prljave, bacamo šta stignemo, do toga kako su kontejneri više prenatrpani nego čisti i uredni, da i ne govorimo. Razmislimo šta mi radimo za svoj grad i kako ga čuvamo. Probudimo se više i prekinimo olajavati jedni druge. Krenimo od svog malog svijeta, svoje porodice i za koju godinu sigurno dolaze dobri rezultati. Pobunimo se kada neko uradi nešto što nije dobro, nemojmo nijemo posmatrati. Pohvalimo kada je nešto dobro, nemojmo se podsmjehivati i koristiti staru dobro poznatu mantru “znam ga ja”.
A do tada, zbog zagađenja Kanton Sarajevo izdaje upozorenja za opasnost, zabranu vožnje automobila Euro 3 i niže, ali samo u četiri gradske općine, jer u ostalim općinama Vogošća, Ilidža, Ilijaš... ako se ljudi i uguše, nije bitno. Zbog turista je najbitnije da je čaršija “čista”?! Do tada, kako neko napisa davno na društvenim mrežama: u Sarajevu je za vrijeme magle i smoga ukinut pozdrav - vidimo se.