Aida Spahić, vizual za kolumnu,/Benjamin Krnić

Uz obilne padavine dolaze i drugi problemi/Benjamin Krnić/Oslobođenje

Nova godina, stari problemi

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Svaka padavina u Bosni i Hercegovini stanovništvu je stres, panika i zabrinutost. Ušli smo u novu godinu, ali staru po običaju nismo dobro pospremili. Nakon snijega i poledica, dolaze jugo, otapanje i poplave. Nakon poplava svi rade na saniranju štete i još se time hvale. Niko ne radi na prevenciji i rješenju problema.

Jedan januarski vikend 2026. godine u BiH ostaće upamćen po običnoj kiši, otapanju snijega i leda koji je prethodno trebao biti očišćen, a nije. Već nakon nekoliko sati od početka padavina upućuju se apeli i molbe za pomoć.

Zaglavljeni automobili, poplavljena zemljišta, kuće, a ovaj put i neke od glavnih saobraćajnica. Borba na svim frontovima. Odzvanjaju kišne kapi cestom, a ljudi više kao da nemaju snage govoriti.

Pokoji uzdah i pogled prema nebu, kao da se mole da kiša prestane padati. Ne može više pod kožu. Godinama se apeluje u istim dijelovima grada. Svi obećavaju, slikaju se, daju poneku šturu izjavu, potom nestanu.

Uz obilne padavine dolaze i drugi problemi, pa je tako ovaj put kompletna jedna općina ostala bez napajanja električnom energijom. Vogošća i njeni stanovnici bili su prisiljeni u mraku se boriti s poplavama, a potom se vratiti u hladne domove, jer sve je usko povezano. S nestankom struje većina nema ni grijanja.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Jedna od saobraćajnica koja povezuje ovu općinu sa gradom bila je blokirana nekoliko sati jer se izlila voda pa je cesta pretvorena u bazen s blatom, muljem i svim što su donijeli kiša, topljenje snijega i velike količine pijeska. Borba je trajala gotovo cijelu noć kako stanovništva, tako uposlenih u Civilnoj zaštiti, a u pomoć su stigli i vatrogasci.

Sutradan saniranje i zbrajanje štete. U Buča Potoku podvožnjak sa svakom padavina začepljen i neprohodan. To je tako već godinama. Pročitah negdje kako se mole nadležni da ovaj dio grada upišu na UNESCO-ovu listu zaštićenih, jer koliko plavi i niko ništa ne poduzima - red je da se barem na taj način zaštiti.

U Jablanici stanje kao u starim filmovima strave. Još nisu sanirane štete od prijašnjih poplava, još se ljudi nisu vratili svojim kućama ni oporavili od tragedije u kojoj su stradali njihovi najmiliji, komšije i prijatelji. Sutradan opet obećanje učinit ćemo sve da se ne ponovi i da se ljudima pomogne. Onda nastupa nekoliko dana tišine i pojeo vuk magarca.

Februar je pred nama, a ne zaboravimo da su nas dva puta do sada zadesile velike snježne padavine baš u tom mjesecu. Hoćemo li opet samo apelovati i ne poduzimati ništa? Hoćemo li opet samo zbrajati štetu nakon nesreće i moliti se da ne bude ljudskih žrtava? Ovaj put imali smo sreće, barem niko nije stradao, ali da smo opet zakazali, ne možemo poreći.