FUAD ĐIDIĆ: Carneyev otpor

Što je to bilo izvanredno u govoru kanadskog premijera Marka Carneya u Europskom parlamentu 17. septembra? To je njegov otpor Trumpu i bahatoj politici rušenja suvereniteta i nezavisnosti država. Novo, predloženo “pridruženo članstvo” Kanade Europskoj uniji, pomoći će u osiguranju suvereniteta i slobode zemlje usred žestoke oluje, rekao je kanadski premijer. Carneyev govor o novom savezu bio je prvi znak otpora demokratskog svijeta novoj politici trumpizma i rastućeg europskog neofašizma. No, još jedan drugi, neočekivan momenat, dao je Carneyevim izjavama posebnu težinu. Ovaj, najbliži američki saveznik, koji sa SAD-om dijeli granicu od nevjerovatnih 8.000 km kopnom i morem, govorio je u trenutku oštrih Trumpovih prijetnji. Ako formirate potencijalni savez Ottawe i Bruxellesa, to ću shvati kao neprijateljski čin, reagirao je Trump na opšte zaprepaštenje Europe. Trump je uz to, svojim prijetnjama dodao: “Ako je riječ o lošoj namjeri, uvest ćemo vrlo visoke carine Europi.” Na ove Trumpove prijetnje, Carney je uzvratio: “Kanada i EU ne žele postati još jedna supersila. Ne predlažem treći blok kako bih postao suparnik. Ne tražimo moć da bismo dominirali drugima.”

Posebno fascinantno u Carneyevom govoru je to što je vratio optimizam u duh zapadnog svijetu i samopouzdanje u otporu prema politici rušenja suvereniteta država i njihove nezavisnosti. To je bio njegov smiren, inteligentan i čvrst govor, nastao u trenutku žestoke oluje koja je uzburkala zapadni svijet. Carney je u Europskom parlamentu objavio historijsku prekretnicu sa dalekosežnim konsekvencama za globalni poredak. To je znak da se Europa konačno odlučila pružiti otpor. Drugim riječima, to je bio trenutak preokreta i odgovor na Trumpovu diplomatiju prijetnje, ucjene i profiterske beskrupuloznosti. Zemlje otpora ne traže osvetu već žele pokazati kretanje u budućnost na drugačiji način. Ovaj trenutak demokratskog Zapada, New York Times je u tekstu “Carney poziva na pakt EU i Kanade usred žestoke oluje” opisao ovako: “EU želi najaviti da srednje sile konačno imaju riječ i da ih Trumpova administracija neće maltretirati.”

Danas nas potresaju nove oluje, istaknuo je premijer Carney. Poziv Europske unije da Kanada postane “pridružena članica” bio je do sada najjači signal otpora demokratskog Zapada prema Trumpu. Slogan “Kanada kao 28. članica EU a, ne 52. država SAD-a” dio je tog signala, kojim demokratski svijet uzvraća na Trumpov otvoreni trgovinski rat protiv svojih najbližih saveznika.

Premijera Kanade pamtimo i po njegovom prvom govoru 15. januara 2026, kada je takođe na evropskom tlu podigao Zapad na noge i bio nagrađen stojećim ovacijama. On je tada iskoristio čuveni esej Vaclava Havela “Moć nemoćnih”, preko kojeg je pozvao Zapad da prestane “živjeti u laži” i to obrazložio kako jedan sistem ne opstaje samo nasiljem već i učestvovanjem običnih ljudi u ritualima za koje oni u sebi znaju da su lažni. Moć sistema ne dolazi od njegove istine, već od spremnosti svih da se ponašaju kao da je sistem istinit. A njegova slabost dolazi iz istog izvora: kada barem jedna osoba prestane da obavlja ritual - kada jedan zanatlija ukloni znak iz izloga - iluzija počinje da puca.

Istini za volju, govorom u Strasbourgu Carney je nadmašio sebe iz Davosa. Ovom prilikom podsjetio je na Goetheova “Fausta” i priču o hrastu koji je rastao i opstao na vrhu jednog šumovitog grebena zvanog Ettersber, iznad Weimara, u samom srcu Njemačke, ispod kojeg je Goethe decenijama hodao, razmišljao i pisao o tom “hrastu sa moćnom krošnjom”. U ovom Goetheovom hrastu, Carney je uspio prepoznati živi spomenik najvišim idealima europske kulture. Ali, u tome hrastu on je prepoznao i onu drugu stranu - mračno 20. stoljeće, kada je taj isti hrast ostao zarobljen iza bodljikave žice Buchenwalda, i kada je bio tihi svjedok najdubljeg moralnog neuspjeha čovječanstva. Međutim, vrijednosti koje utjelovljuje Goetheov hrast su opstale i nadvladale mračni period 20. stoljeća zahvaljujući herojstvu europskog otpora tokom rata. Sloboda je osvojena, a ostala je historijska lekcija da se vrijednosti ne brane same od sebe i da se sloboda i suverenitet moraju braniti svaki dan. “Slobodu treba zaslužiti i braniti svakog dana. Ne samo jednom 1945, 1956. ili 1989, nego svakog dana, uključujući i danas.”

Otpor trumpizmu i naletima mračne, neofašističke desnice koja melje sve pred sobom i tamo i ovdje, započeo je, dakle, sa kanadskim premijerom Carneyem. Po svemu sudeći, tako je Carney postao lider zapadnog demokratskog svijeta sa jednom snažnom čerčilijanskom crtom u svom političkom karakteru. On je ovu čerčilijansku snagu pronašao u povratku stubovima europske kulture: Goetheu i Havelu, koji su pripadali nekada Zapadnoj i Istočnoj Europi. Carney je kroz njihovo čitanje otkrio ne samo snagu govora, elokvencije i moći metafore već i duh hrabrosti, vizije novog svijeta koji se gradi u vremenu žestoke oluje.

I za kraj ostaje jedno pitanje. Da li ovdje, u otkrivanju snage elokvencije i mobiliziranja miliona, započinje novo putovanje čovječanstva, dok se nad nama gomilaju teški oblaci bezumlja i apokalipse?