Jeste li znali? - Prof. Voljevica: "U ovim dijelovima tijela nalazi se više od pola skeleta"

Znate li da ljudsko tijelo ima 206 kostiju i 600 mišića? O tome, ali i o živčanom i disajnom sistemu, i još mnogo čemu, u novoj epizodi podcasta Oslobođenja, (Ne)poznato o ljudskom tijelu, govorila je Alma Voljevica, profesorica anatomije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Otkrila nam je nešto što mnogi, vjerovatno, ne znaju, a to je da se većina skeleta zapravo nalazi na vrlo malom prostoru u našem tijelu.

- Mnogo sitnih kostiju i sitnih mišića formiraju ruku, zato što njom obavljamo jako precizne funkcije, a sve, naravno, pod kontrolom velikog mozga. Mi imamo 106 kostiju, od ukupno 206, u rukama i stopalima. Više od pola skeleta su šake i stopala. To je čitav niz koščica koje obavljaju preciznu funkciju. Ostale kosti, velike i duge, ustvari su statika, prenose težinu tijela, pojasnila je Voljevica.

Naša sagovornica je naglasila i da svaki dio skeleta ima svoju funkciju.

- Kosti glave su izuzetno važne jer nam čuvaju mozak operacije - naš mozak. Tu su smještena naša čula, oko, uho, nos, usta.  Sve to zaštićeno je koštanim strukturama, pa i rebra, kralježnica... Dalje, mi dobijemo koštane oklope u kojima leže srce, pluća, zdjelica. Tamo gdje nemamo koštane zaštite nastupaju mišići. To su mišići prednjeg abdominalnog zida, koji su jako važni. Studentima obično kažem: tu su vam švarcenegeri, kaže profesorica anatomije.

Međutim, vrlo značajnu ulogu u zaštiti mišića igra i fascija, ovojnica od elastičnog vezivnog tkiva. Ona, naime, ne obavija samo mišiće (duboka fascija), već i unutrašnje organe (visceralna fascija).

- Ja studentima kažem: to vam je ono bijelo što mama skine kada kupi meso u mesari,  jer joj se ne dopada, jer je žilavo. To vam je bukvalno neka vrsta paukove mreže. Pokriva tijelo na površini, šalje nastavke prema unutra i ima zadatak da omota i mišiće i organe. I daje im statiku. Kada se krećemo, kreću se i organi. Kada dišemo, dijafragma ide gore-dole. Međutim, istovremeno se pokreću srce, pluća, jetra. Bubrezi se, recimo, pomjeraju za četiri centimetra. Dakle, prilikom svakog udisaja i izdisaja. I nama ta fascija trpi traumu, da tako kažemo, jer je to stres za organ. Organ, ipak, ostaje u svojoj fiziološkom položaju, a fascija nam uvezuje strukture međusobno. I to je kao jedan mali lanac. Znači, pokrene se jedan organ, a onda u nizu idu i svi ostali organi, objasnila je Voljevica.

Dodaje i kako se za fasciju kaže da ona nema početak i da nema kraj. Ona je puna elastičnih niti sa pregradama i omogućava normalno kretanje svih naših organa i organskih sistema. A šta kada se povrijedimo?

- Čim se povrijedimo, recimo prilikom nekih pokreta koje naša muskulatura ne može da prati, dolazi do mikrotrauma i vremenom nastaje ožiljak. Ožiljak uskraćuje mogućnost normalnog kretanja. Fascija je građena od više slojeva, između njih se nalazi tekućina koja vam omogućava lagano kretanje. Čim to poremetite, taj sistem, nastane problem, otkriva profesorica.

Stoga ne čudi da se zbog fascije i povezanosti struktura, kako mišićnih, tako i organskih, problem koji se pojavio u jednom dijelu tijela prenosi i osjeti u drugom dijelu tijela.

- Pa obično kažu, zaboli vas mali prst, a onda vas zaboli očni kapak. To je ustvari ta prenesena bol. Nama je čitav organizam povezan i nerviran. Neki dijelovi manje, neki više. Određeni dijelovi tijela su bolje pokriveni mišićima, imaju bolju zaštitu, neki ne. Znate da kada vas neko udari u cjevanicu - sve zvijezde prebrojite. A zašto? Zato što na tom dijelu nemate muskulature.  Imate periost (sloj je vezivnog tkiva koji obavija sve kosti u ljudskom tijelu) koji jako boli. Znači da je dobro nerviran, zaključila je Alma Voljevica, profesorica anatomije na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Ostale epizode i sve drugo vezano za podcast (Ne)poznato o ljudskom tijelu možete pronaći OVDJE.

Sve naše podcaste gledajte i slušajte na www.podcastoslobodjenje.ba.