Djeca sve češće AI doživljavaju kao psihologa: Stručnjaci upozoravaju na ozbiljne rizike
Mnogo je lakše potražiti mišljenje ChatGPT-a, nego problem prijaviti roditelju
Umjetna inteligencija sve više izlazi iz okvira alata za prevođenje, pisanje i informisanje ili generaciju slika, a ulazi u prostor koji je nekada pripadao isključivo ljudima.
Mladi, ali i odrasli, danas AI koriste kao savjetovalište, psihologa, pa čak i doktora.
Dijagnoze
Nermina Vehabović-Rudež, psiholog i psihoterapeut, za Oslobođenje ističe da upotreba ove tehnologije u traženju psihološke pomoći ili savjetovanju otvara ozbiljna pitanja i rizike po mentalno zdravlje djece, mladih, ali sve više i odraslih osoba.
Upozorava da se djeca i mladi sve češće obraćaju AI programima umjesto roditeljima, psiholozima, pedagozima i savjetnicima. Taj trend je, cijeni, direktno povezan s načinom na koji djeca od najranije dobi odrastaju uz tehnologiju.
- To je poteškoća koja počinje već sa korištenjem mobitela i društvenih mreža u ranom djetinjstvu, nastavlja se kroz korištenje TikToka, Instagrama i YouTubea, a kasnije i kroz traženje podrške od vještačke inteligencije, kaže Vehabović-Rudež i dodaje kako i roditelji ostanu u čudu.
- Nedavno me kontaktirala jedna majka i rekla da njena kćerka, šesti razred, govori da je u depresiji, jer je to negdje pronašla, priča nam.
Napominje da razvoj djece i adolescenata sam po sebi nosi niz emocionalnih izazova, ali je problem u tome što mladi sve češće misle da mogu sami riješiti poteškoće.
- To je stav koji se stalno promovira, da smo sami sebi dovoljni i da nam niko ne treba. Da, nama je važno da smo samostalni, ali se moramo naslanjati na druge ljude. Nama trebaju drugi ljudi, upozorava.
Slično mišljenje dijeli Bisera Sofović-Maletić, psiholog u Zavodu za zdravstvenu zaštitu studenata Univerziteta u Sarajevu.
- Počelo je guglanjem problema, simptoma, dijagnoza i savjeta, zatim se pojavio veliki interes za online savjetovanje i psihoterapiju, naročito od pandemije Covid-19, a u posljednje vrijeme primjećujemo da ljudi konsultuju aplikacije vještačke inteligencije kada imaju neki problem ili psihičku tegobu, pojašnjava ona.
Dodaje da je izostanak neverbalnog aspekta ujedno osnovni problem korištenja vještačke inteligencije za poboljšanje mentalnog zdravlja, naročito kada se ne radi o prevenciji teškoća, nego su potrebni dijagnostika i tretman.
- Bilo kakva aplikacija bazirana na vještačkoj inteligenciji ne može ponuditi emocionalne i socijalne kompetencije koje u radu koristi profesionalac, jasna je psihologinja, koja napominje da je, ako je ambijent podržavajući, osobi lakše da dijeli probleme, razmišljanja i osjećanja, što je značajno i za dijagnostiku i za tretman.
- Poštovanje, prihvatanje, empatija, aktivno slušanje, razumijavanje, podrška, ohrabrenje, sve su to bitna ponašanja profesionalaca koja se dijelom ispoljavaju verbalno, a jednako ili čak i većim dijelom neverbalno, kaže Sofović-Maletić.
Sofović-Maletić: Poštovanje, prihvatanje, empatija i aktivno slušanje su ključni/Azra Topić
Vehabović-Rudež naglašava i da je ključna razlika između razgovora s psihologom i komunikacije sa AI u samoj suštini tog odnosa.
- Psiholozi ne daju rješenja. Mi stvaramo odnos sa klijentom. Kada se stvori odnos, tada osoba uz našu pomoć traži svoja rješenja, pojašnjava.
Kod djece je taj proces dodatno složen jer, kako kaže, stručnjaci procjenjuju situaciju i potom komuniciraju s roditeljima i školom. Jedan od najvećih problema, ocjenjuje, jeste osjećaj kontrole koji djeca stiču koristeći AI.
- Djeca nemaju pojma šta tamo čitaju, ali vjeruju da time dobijaju kontrolu. Ima jako dobrih strana vještačke inteligencije, ako nešto znate, pa proširite znanje. Ali, nesvjesna zloupotreba kod djece je mnogo opasna, kaže Vehabović-Rudež i upozorava da se sve češće s istim obrascem susreće kod odraslih osoba.
A u koje svrhe ljudi koriste programe kao što su ChatGPT, Gemini ili takozvani Grok?
- S obzirom na to da sam student, koristim ga, ali i to minimaliziram, kazala nam je jedna studentica.
Na pitanje kome više vjeruje, struci ili umjetnoj inteligenciji, ona ističe da AI programi često mogu pogriješiti, te da struka i dalje ostaje najbolja opcija.
Ipak, jedan mladić iz Sarajeva nam kaže kako ništa od školskih obaveza ne bi završio da nema ChatGPT-a. Zadaće, pismene, čak i testove radi uz pomoć ovih programa. Kada su u pitanju odrasli, situacija je nešto drugačija.
- Ponekad koristim ove programe, većinom za prevođenje tekstova, a ozbiljnije stvari poput medicinskih savjeta se ne usudim pitati, kaže nam jedna gospođa iz Sarajeva.
Živi kontakt
Sofović-Maletić ističe kako je okretanje isključivo savremenim tehnologijama u procjeni i tretmanu psihičkih tegoba potencijalno rizično, jer može osobe sa teškoćama navesti na neefikasna ili čak opasna razmišljanja i ponašanja.
- Konsultacije aplikacija vještačke inteligencije treba tretirati kao sve ostalo što ljudi inače koriste za samopomoć, što znači diskutovati o tome u živom kontaktu klijenta i terapeuta, poručila je.
Vehabović-Rudež smatra da se o opasnostima AI trebalo govoriti mnogo ranije.
- Kada mi pošalju djecu, kažu radite na tome. Djeca nisu plastelin, zaključuje.
