Visoka cijena Trumpovih amatera

Mnogi elementi nedavnog sastanka ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog s Donaldom Trumpom u Mar-a-Lagu bili su uznemirujući, ako ne i depresivni. Za početak, nijedan američki zvaničnik nije se sastao s ukrajinskim šefom države po njegovom dolasku u Miami, što je u oštroj suprotnosti s pompom i okolnostima kojima je ruski predsjednik Vladimir Putin zasut u Anchorageu na Aljasci prošlog augusta.

Ali još više uznemirujuće bilo je potpuno odsustvo obučenih i iskusnih diplomata na američkoj strani pregovaračkog stola. Umjesto toga, tu su bili šefica kabineta Bijele kuće Susie Wiles i njen zamjenik Steve Witkoff, investitor u nekretnine s dugogodišnjim vezama s Rusijom, te zet predsjednika Donalda Trumpa Jared Kushner.

Usred sve štete koju je Trump nanio u prvoj godini svog drugog mandata, uništavanje američkih diplomatskih kapaciteta privuklo je relativno malo pažnje. Ali uz uništavanje sistema javnog zdravstva i bezobzirno napuštanje čiste energije, to bi se moglo pokazati kao najznačajnije.

Naravno, američki predsjednici imaju pravo imenovati ambasadore po svom ukusu, a mnogi su odabrali velikodušne donatore kampanje. Ali ova imenovanja su uvijek u manje važne prijestolnice, gdje imenovani možda mogu proći nekažnjeno s apsurdnim nedostatkom znanja o svojim obavezama (nešto što je senator John McCain nezaboravno razotkrio tokom predsjedništva Baracka Obame).

Ali, kao što je često slučaj, Trumpovo ponašanje je u kategoriji za sebe. Nepotizam koji je prikazan tokom njegovog drugog predsjedništva je besraman. Imenovao je Kushnerovog oca, osuđenog kriminalca, za ambasadora u Francuskoj, a bivšu djevojku svog sina za ambasadoricu u Grčkoj (čije je građane ona jednom ismijavala kao “besplatan teret”).

Zatim, tu je i imenovanje potpuno nekvalifikovanih ličnosti za obavljanje misija koje nisu samo osjetljive već i otvoreno uvredljive. Trumpov napor da “stiče” Grenland, samoupravnu teritoriju unutar Kraljevine Danske, predvodi guverner Louisiane, što dodatno zagorčava situaciju saveznika NATO-a. Druge važne pozicije su ostale upražnjene, veličina Vijeća za nacionalnu sigurnost je prepolovljena, a očigledan nedostatak pripreme za dan nakon hapšenja venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura svjedoči o odsustvu deliberativnog procesa, loše koordinacije i nedostatka kvalifikovanog osoblja.

Propadanje američkih diplomatskih kapaciteta dijelom je rezultat pogrešnog nastojanja za efikasnošću (što je ponavljanje neuspjelog pokušaja državnog sekretara, nesretnog bivšeg direktora Exxona Rexa Tillersona u Trumpovom prvom mandatu). Ali to je također posljedica čiste nepažnje, što je rezultiralo nedostatkom koordinacije i haosom koji podsjeća na prvu Trumpovu administraciju.

Ovo nije promaklo američkim protivnicima. Oni iskorištavaju situaciju, a neki čak i de facto određuju sastav američkih diplomatskih timova. Kao što je pokazala istraga Wall Street Journala, Trumpova administracija je dozvolila da njen vlastiti specijalni izaslanik za Ukrajinu i Rusiju bude potpuno marginalizovan u korist Witkoffa. (Štaviše, saudijski prestolonasljednik Mohammed bin Salman, željan da nametne veću međunarodnu ulogu kraljevstva, očigledno je odigrao ključnu ulogu u dogovaranju Putinovog željenog ishoda.)

U teoriji, oslanjanje na nova lica i neortodoksan pristup mogli bi biti odbranjivi. Oni koji nisu opterećeni konvencionalnom mudrošću mogli bi pronaći kompromise “razmišljajući izvan okvira”. Sam Trump očito vjeruje da je nepoznavanje sukoba najlakši način da se on riješi. Ali ova strategija neznanje-je-snaga još ne daje stabilne rezultate.

Svaka nada da će same SAD imati koristi od toga što postanu nepredvidljivije je uništena ne samo zato što su Trump i lojalisti koje šalje u svijet potpuno predvidljivi. Otvoreno su izjavili da žele težiti finansijski povoljnim “poslovima”, što implicira da su geopolitički ili strateški problemi depriorizirani. Na svaki mogući način, počevši od “pauziranja” provedbe Zakona o koruptivnim praksama u inostranstvu, Trumpova administracija je signalizirala da SAD nisu samo otvorene za poslovanje već i da rado primaju mito.

Iz ove perspektive, put ka trajnom miru popločan je obostrano korisnim poslovnim prilikama. Iako su navodno posvećeni “neliberalizmu”, trumpisti zapravo pokazuju naivno, kanonski liberalno vjerovanje u ono što su mislioci iz 18. stoljeća nazivali doux commerce (blaga trgovina). Ali, kako je Njemačka naučila na teži način kada se oslanjala na trgovinske veze kako bi transformirala Rusiju nabolje, navodne koristi međuzavisnosti neće se materijalizirati ako jedna stranka ima druge prioritete.

Rat protiv diplomata dio je dugogodišnje kampanje protiv profesionalizma. Dok Trumpov pokret MAGA izaziva ogorčenje prema “eliti”, nisu svi koji su moćni stavljeni pod tu etiketu. Pristalice MAGA nemaju problema s milijarderima koji dominiraju Trumpovim kabinetom - samo s onima koji tvrde da imaju autoritet na osnovu specijalizirane obuke i obrazovanja. Ukratko: neizabrani birokrati su loši, neizabrani investitori u nekretnine su dobri.

Stvarajući utisak da profesionalci s visine gledaju na obične ljude i ne vide rješenja koja bi svako sa zdravim razumom mogao shvatiti, MAGA kanališe dugogodišnju američku tradiciju antiintelektualizma. U tom procesu Trump čini Sjedinjene Države siromašnijim, slabijim i podložnijim manipulaciji na svjetskoj sceni. Dok se teško pronalaze osnove za kritiku hvaljenog “liberalnog međunarodnog poretka”, barem je prepoznao da postoji stvarna globalna potražnja za zajedničkim pravilima i stabilnošću.

Trump, koji je sada uključen u bezobrazno neoimperijalistički projekat u Venecueli, pružio je Kini zlatnu priliku da se prikaže kao garant takve stabilnosti. Kina se također može predstaviti kao ona koja nudi vrstu stručnosti koju je Trump namjerno uništio (čak i ako njena meka moć nije ni blizu onoj koju imaju SAD). Kao i kod mnogih drugih obilježja Trumpa 2.0, uništavanje američke diplomatije navest će buduće historičare da se zapitaju zašto su SAD odlučile da toliko toga bace, tako brzo i tako besmisleno.

(Autor je profesor na Univerzitetu Princeton)