Ugledni britanski list: Uspije li ovaj Putinov plan, biće to kraj Ukrajine...!

‘Projektili iz Sjeverne Koreje, dronovi iz Irana i ogromna količina tehničke pomoći iz Kine. Ruski predsjednik Vladimir Putin možda se žali na podršku koju Ukrajina dobiva od svojih saveznika u NATO-u, ali teško da bi Rusija mogla svoju ofanzivu zadržati na ovom nivu bez pomoći od svoje raznolike zbirke autokratskih prijatelja‘, piše stručnjak za pitanja odbrane Con Coughlin za ugledni britanski Telegraph.

‘Kao posljednji dokaz podrške koju Moskva dobiva za svoj rat u Ukrajini, tim UN-ovih istražitelja zaključio je da krhotine projektila koji je 2. januara pao na ukrajinski grad Harkiv potječu iz sjevernokorejske serije balističkih raketa Hwasong-11.

Moskvi je Pjongjang isporučio oružje uprkos tome što je Sjeverna Koreja pod strogim sankcijama uvedenim 2006. zbog njenog balističkog i nuklearnog programa. Štaviše, projektil je bio dio ogromne pošiljke oružja koju je Sjeverna Koreja poslala Rusiji posljednjih mjeseci, a južnokorejske službe sigurnosti procjenjuju da je od decembra otpremljeno gotovo 7.000 transportnih kontejnera napunjenih projektilima, granatama i drugom municijom.

Iranske bespilotne letjelice također su česte u ratu u Ukrajini, a ruske ih snage redovno koriste za izvođenje napada na ključnu ukrajinsku infrastrukturu. Nasuprot tome, kineska potpora Putinovim ratnim naporima je više usmjerena na pomoć Rusiji da obnovi svoju vojnu industrijsku bazu do razine kakva nije viđena od sovjetske ere.

Najnovija procjena Bidenove administracije, obavljena prije posjete američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena Pekingu u aprilu, pokazala je da Kina Rusiji osigurava značajne količine alatnih mašina, bespilotnih letjelica i turbomlaznih motora te tehnologije za krstareće projektile, kao i da pomaže Rusima proširiti svoje satelitske sposobnosti na ukrajinskom ratištu. Kineske i ruske organizacije također zajednički rade na razvoju proizvodnje dronova u Rusiji.

Kao što je Blinken rekao nakon posjete toj zemlji, Kina ‘osigurava komponente koje pokreću ruski brutalni agresorski rat protiv Ukrajine‘, bez kojih nije izvjesno da bi Kremlj mogao održati vojne operacije na sadašnjem nivou. 

Pomoć koju Rusija dobiva od ovih država sigurno ima opipljiv utjecaj na ratištu, čije stanje su ukrajinski sigurnosni dužnosnici nedavno opisali kao ‘očajno‘. Štaviše, čini se da se ovo žalosno stanje stvari nije značajno popravilo, uprkos tome što su SAD i njegovi europski saveznici - uključujući Britaniju - nedavno ponovno potvrdili da će Kijev opskrbiti dodatni naoružanjem.

Tako se ukrajinske snage koje brane strateško istočno uporište Časiv Jar teško suprotstavljaju sve intenzivnijem broju napada ruskih snaga i bespilotnih letjelica, uprkos obećanjima SAD-a i njegovih saveznika da će poslati novo oružje. 

Rusi su identificirali Časiv Jar kao svoju sljedeću stratešku metu u istočnoj Ukrajini nakon zauzimanja Avdiivke u veljači. Vjeruju da bi im njegova okupacija omogućila zapovijedanje na višim terenima i gađanje gradova dalje na zapadu.

Ukrajinski komandanti na terenu ističu da su uspjeli odbiti prethodni napad ruskih Wagnerovih plaćenika u regiji jer su imali odgovarajuće zalihe artiljerijskih granata i projektila dugog dometa. Ali sposobnost Ukrajinaca da izdrže i zadrže još jedan ruski napad biće ozbiljno ugrožena ako obećano oružje ne stigne vrlo brzo.

Manjci s kojima se suočavaju ukrajinske snage na istoku još više brinu s obzirom na to da Rusi navodno okupljaju snage od 150.000 vojnika za pokretanje nove ofanzive u nadolazećim mjesecima, a izgledi da Rusija osvoji još teritorije još su i veći s obzirom da Rusi i dalje imaju zračnu nadmoć, bez ikakvih znakova da će dugo obećavani lovci F-16, koje su Ukrajinci prvi put zatražili prije 18 mjeseci, postati operativni.

U vrijeme kad su zapadni čelnici uvjereni da je pomaganje Ukrajini da pobijedi ključno i za sigurnost njihovih zemalja, trenutna nevolja ukrajinskih snaga ne bi trebalo samo biti pitanje koje ih brine. To bi ih trebalo potaknuti na akciju i hitno osigurati da Kijev dobije vatrenu moć koja mu je potrebna da se odbrani.

Jer, kao što slikovito pokazuje savez koji je Moskva okupila kao podršku svojim ratnim naporima u Ukrajini, sukob, iz perspektive Zapada, više nije rat protiv Rusije: to je rat protiv moćne kombinacije autokratskih režima koji su na različite načine potpuno suprotni konceptu liberalne zapadne demokratije.

Osigurati potpuni poraz Rusije u Ukrajini od ključne je važnosti ne samo u smislu odvraćanja Putina od pokretanja budućih agresija u Evropi: bitno je ako žele Kinu, Iran i Sjevernu Koreju natjerati da shvate da će njihov antagonistički stav prema Zapadu naići na jednako odlučan odgovor kao i ruska ničim izazvana invazija na Ukrajinu.

Baš kao što se Rusiji ne smije dopustiti pobjeda u Ukrajini, tako se moraju osujetiti pokušaji Irana da destabilizira Bliski istok i odbiti kineski plan da osvoji Tajvan.‘