Trumpov plan za Venezuelu ostavit će trag i na Rusiju: Ako se ostvari platit će visoku cijenu
Plan američkog predsjednika Donalda Trumpa da Sjedinjene Američke Države preuzmu kontrolu nad venezuelanskom naftnom industrijom i uključe američke kompanije u njenu obnovu, nakon hapšenja predsjednika Nicolása Madura u specijalnoj operaciji, vjerovatno neće imati neposredan uticaj na kretanje cijena nafte na svjetskom tržištu.
Venezuelanska naftna industrija već se godinama nalazi u lošem stanju, prvenstveno zbog dugotrajnog zanemarivanja, korupcije i međunarodnih sankcija. Analitičari upozoravaju da bi za ozbiljniji rast proizvodnje bile potrebne godine rada i ogromna finansijska ulaganja. Ipak, dio stručnjaka smatra da bi zemlja, uz povoljne okolnosti, relativno brzo mogla udvostručiti ili čak utrostručiti sadašnju proizvodnju od oko 1,1 milion barela dnevno i približiti se nekadašnjim nivoima.
"Iako mnogi izvještavaju da američke vojne akcije nisu oštetile venezuelansku naftnu infrastrukturu, ona propada već dugi niz godina i trebat će vrijeme da se obnovi", izjavio je Patrick De Haan, glavni analitičar za naftu u GasBuddyju.
Ključno pitanje za buduća ulaganja ostaje politička stabilnost. Američke naftne kompanije, prema ocjenama analitičara, neće biti spremne na velika finansijska ulaganja bez jasnog i stabilnog političkog okvira. Situacija u Venezueli i dalje je neizvjesna, budući da Trump tvrdi da SAD preuzima kontrolu, dok je aktuelna potpredsjednica Venezuele, prije odluke vrhovnog suda, zagovarala povratak Madura na vlast.
"Ako se pokaže da SAD uspješno upravlja zemljom, rekao bih da bi se pojavilo mnogo optimizma da američke energetske kompanije mogu relativno brzo ući i revitalizirati venezuelansku naftnu industriju", rekao je Phil Flynn, viši tržišni analitičar u Price Futures Groupu. Prema njegovim riječima, eventualni povratak Venezuele među velike proizvođače mogao bi dugoročno doprinijeti nižim cijenama nafte i dodatno povećati pritisak na Rusiju.
Tržišta nafte tokom vikenda nisu reagovala jer se tada ne trguje, a ni nakon ponovnog otvaranja ne očekuju se veći poremećaji. Venezuela je članica OPECa, pa je njena proizvodnja već uključena u globalne kvote, dok na tržištu trenutno postoji višak nafte.
Prema podacima američke Uprave za energetske informacije, Venezuela raspolaže najvećim dokazanim rezervama sirove nafte na svijetu, procijenjenim na oko 303 milijarde barela, što čini približno 17 posto svjetskih rezervi. Uprkos tome, danas proizvodi manje od jedan posto globalne sirove nafte.
Od američkih kompanija, Chevron je jedina s većim operacijama u Venezueli, gdje dnevno proizvodi oko 250.000 barela. U zemlji je prisutan od dvadesetih godina prošlog stoljeća, kroz zajednička ulaganja s državnom kompanijom Petróleos de Venezuela. "Chevron ostaje usmjeren na sigurnost i dobrobit naših zaposlenika, kao i na zaštitu naše imovine. Nastavljamo poslovati u potpunom skladu sa svim relevantnim zakonima i propisima", izjavio je glasnogovornik kompanije Bill Turenne.
Analitičari podsjećaju da je problem Venezuele manje u pronalasku nafte, a više u političkom ambijentu i povjerenju investitora. Još 2007. godine tadašnji predsjednik Hugo Chávez nacionalizirao je velik dio naftne industrije i potisnuo velike međunarodne kompanije poput Exxona i ConocoPhillipsa.
"Problem nije samo u lošem stanju infrastrukture, nego prije svega u tome kako motivirati strane kompanije da ulažu novac bez jasne slike političke stabilnosti i poštivanja ugovornih obaveza", naveo je Francisco Monaldi sa Univerziteta Rice. Prema njegovoj procjeni, za povećanje proizvodnje sa sadašnjeg nivoa na četiri miliona barela dnevno bilo bi potrebno oko deset godina i približno sto milijardi dolara ulaganja.
Povećanje proizvodnje venezuelanske teške sirove nafte moglo bi imati i šire geopolitičke posljedice. Ta vrsta nafte ključna je za proizvodnju dizela i asfalta, a njen veći izvoz mogao bi olakšati snabdijevanje Evrope i smanjiti zavisnost od ruskih energenata.
Ipak, otvaraju se i ozbiljna pravna pitanja. Profesor prava na Univerzitetu Columbia Matthew Waxman upozorio je da preuzimanje kontrole nad venezuelanskim resursima postavlja dilemu zakonitog vlasništva. "Veliko je pitanje ko zapravo posjeduje venezuelansku naftu. Okupacijska sila ne smije se obogaćivati resursima druge države, ali Trumpova administracija vjerovatno će tvrditi da venezuelanska vlada nad njima nikada nije imala zakonito vlasništvo", rekao je Waxman, dodajući da je dosadašnji odnos Trumpove administracije prema međunarodnom pravu u slučaju Venezuele bio krajnje nonšalantan.
