Transatlantski raspad je potpun

Sjeverni Atlantik prolazi kroz velike historijske promjene dok se jaz između Evrope i Amerike širi. Pod predsjednikom Donaldom Trumpom, Sjedinjene Američke Države nastoje stvoriti svjetski poredak zasnovan isključivo na interesnim sferama, kojim dominiraju velike tri globalne sile: SAD, Kina i Rusija. Da bi to postigla, Trumpova administracija je spremna napustiti tradicionalne temelje američkog utjecaja: svoju mrežu saveza u korist vrijednosti koje su temelj američke demokratije već 250 godina.

Dok Trumpova vanjska politika teži da slijedi novac, ideologija MAGA (Make America Great Again - Učinimo Ameriku ponovo velikom) također igra ulogu u ovoj mračnoj viziji. Kako Trump i njegova MAGA vide, Evropa je drugo veliko bojno polje (nakon samih SAD) koje treba osvojiti. A budući da će to zahtijevati raspad Evropske unije, višedecenijsko transatlantsko savezništvo ustupilo je mjesto neprijateljstvu u izuzetno kratkom roku.

Vrijedi se osvrnuti na to koliko je ovo radikalan prekid. SAD su izašle iz Drugog svjetskog rata kao glavni pobjednik i na evropskom i na pacifičkom ratištu. Zatim su porazile Sovjetski savez u hladnom ratu koji nije bio samo skupa termonuklearna utrka u naoružanju između dvije supersile, već i borba između dva socioekonomska i normativna sistema. Zapadnjačka kombinacija individualne slobode, demokratije i tržišne ekonomije suprotstavljena je sovjetskoj jednopartijskoj policijskoj državi, sa svojom sklerotičnom planskom ekonomijom. Izbor između dvije alternative bio je jasan, a američki model je na kraju prevladao. Sovjetski savez je propao, raspao se i nestao, ostavljajući za sobom ruski ostatak koji se, nesposoban da se pomiri sa postimperijalnim identitetom, pretvarao u sve revanšističkiji.

Joschka Fischer

Ali sa Trumpovim prvim, a zatim i ponovnim izborom, Amerikanci su jasno pokazali svoju frustraciju služenjem kao svjetski policajac i preuzimanjem bilo kakvog tereta koji to podrazumijeva. Dakle, veliki neuspjeh Evrope u proteklim decenijama nakon završetka hladnog rata je taj što nije preuzela više odgovornosti za odbranu vlastitih granica - preduvjet za očuvanje suvereniteta. Iz perspektive Kremlja, ranjivost Evrope bila je prilika.

Nova američka Strategija nacionalne sigurnosti, zajedno s Trumpovim planom za okončanje rata u Ukrajini - koji uveliko podržava maksimalističke stavove Rusije - ne ostavlja nikakvu sumnju u ciljeve ove administracije. Na tipično poremećen način, Trump i njegovi sljedbenici iz MAGA tvrde da je EU antiamerički projekt koji mora biti uništen. Zemlje koje su bile prijatelji i saveznici osam decenija, sada se prikazuju kao protivnici, dok se Rusiji Vladimira Putina treba diviti.

Zauzimajući ove pozicije, Trump je efektivno demontirao transatlantski Zapad. Umjesto toga, on stvara imperijalnu Ameriku koja će odražavati ruske imperijalne snove, kao i one koje sve više slijedi Kina. U ovom novom svjetskom poretku jedino je važna sirova moć, a ne vladavina prava.

U potrazi za ovom vizijom Trump je učinio da George Orwellov dar proricanja izgleda još impresivnije. U Orwellovom klasičnom distopijskom romanu “1984”, svijet je slično podijeljen između tri kontinentalne sile. Pod Trumpom, tradicionalne vrijednosti američke demokratije postale su prepreke koje treba ukloniti, dok su strani autoritarni režimi postali modeli za oponašanje.

Možda se Trump nada da će izdajom Ukrajine i, posljedično, Evrope i stajanjem na Putinovu stranu, privući Rusiju na svoju stranu u borbi s Kinom. Ali Putin neće igrati s njim jer zna da je Rusija bez Kine na svojoj strani previše slaba da bi održala svoj nestabilni status velike sile. Osim toga, i Kina i Rusija traže preuređenje globalne hijerarhije na štetu Amerike. Trump će propasti, jedino pitanje je cijena njegovog neuspjeha.

Trebalo bi biti očigledno da će uništenje transatlantskog Zapada oslabiti samu Ameriku. Trump i njegovi sljedbenici iz MAGA možda sebi govore da je Amerika samodovoljna, ali griješe. Americi je potrebna Evropa barem koliko je i Evropi potrebna Amerika. Strategija koju Trump provodi svodi se na samosabotažu.

Izdaja dugogodišnjih američkih saveznika neće učiniti Putina sklonijim miru. Naprotiv, bit će dodatno ohrabren. Pijan od pobjede nad Zapadom u Ukrajini, počet će planirati svoje napredovanje prema zapadu. Primirje pod njegovim uvjetima nije ništa drugo do taktička pauza.

Već sada raste rizik od šireg rata duž glavnih osa Evroazije: na Dalekom istoku između Kine i Japana, preko Tajvana, do istočnog krila NATO-a. Evropa se mora pripremiti za teška vremena koja predstoje. Ovu opasnu geopolitičku krizu pogoršao je njen vlastiti slab rast i neuspjeh da tehnološki održi korak s Kinom i SAD-om. Ovaj jaz se mora zatvoriti. Suverenitet možda ima visoku cijenu, ali sloboda Evrope je neprocjenjiva.

(Autor je bivši njemački vicekancelar i ministar vanjskih poslova)