Rat više nije teorija: Evropske vojske šalju poruku javnosti
Dok se istočna i sjeverna Evropa ubrzano prilagođavaju sigurnosnim rizicima, u zapadnom dijelu kontinenta rat s Rusijom i dalje se doživljava kao apstraktna mogućnost, udaljena od svakodnevne stvarnosti. Razlike u percepciji prijetnje i nivou pripremljenosti sve su izraženije, pokazuju političke izjave, konkretne mjere vlada i podaci iz istraživanja javnog mnijenja.
U Francuskoj je u novembru snažne reakcije izazvala izjava načelnika oružanih snaga, generala Fabiena Mandona, koji je upozorio da bi zemlja u slučaju sukoba s Rusijom do 2030. godine morala biti spremna na velike žrtve.
“Moramo prihvatiti da ćemo gubiti našu djecu”, rekao je Mandon, naglašavajući da se pripreme ne tiču samo vojske, već cijelog društva, jer bi Francuska bila ranjiva ukoliko ne bude spremna na patnju. Njegove riječi izazvale su ogorčenje i nevjericu u dijelu javnosti, prenosi N1.
Sličan ton prisutan je i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Šef britanske obavještajne službe Blaise Metreweli sredinom decembra ocijenio je da Zapadna Evropa živi “u prostoru između mira i rata”. Za zemlje koje se geografski nalaze bliže Rusiji, poput baltičkih država, Poljske i nordijskih zemalja, koncept ratne spremnosti već dugo je dio političkog i društvenog diskursa. U zapadnim prijestolnicama, poput Pariza, prijetnja se, međutim, i dalje percipira kao nešto udaljeno i apstraktno.
Zabrinutost među sigurnosnim strukturama dodatno je pojačana izjavama čelnika NATO-a. Generalni sekretar Saveza Mark Rutte 11. decembra izjavio je da se Evropa mora pripremiti za rat razmjera kakve su doživjele prethodne generacije. Nekoliko dana kasnije, načelnik britanskih oružanih snaga, maršal zrakoplovstva Sir Richard Knighton, poručio je da se sigurnost ne može prepustiti isključivo vojnim strukturama.
Takva upozorenja nailaze i na politički otpor. Lider Komunističke partije Francuske Fabien Roussel nazvao je Mandonove izjave “nepodnošljivim ratnim huškanjem”. Uprkos tome, brojne evropske vlade počele su reagovati kroz dva osnovna pravca – vraćanje određenih oblika vojne obaveze i jačanje civilne spremnosti.
Njemačka je u decembru dogovorila novi model regrutacije. Od 2026. godine svi 18-godišnjaci dobijat će upitnik kojim se procjenjuje njihova spremnost za vojnu službu, dok će od 2027. godine 18-godišnji muškarci prolaziti medicinske preglede. Time se formira baza potencijalno mobilizabilnih osoba, što ministar odbrane Boris Pistorius opisuje pojmom Kriegstüchtigkeit, odnosno “ratna spremnost”.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron ranije je najavio desetomjesečni plaćeni, dobrovoljni vojni rok za mlade od 18 do 25 godina, s početkom od 2026. godine, dok obavezni vojni rok u toj zemlji ne postoji od 1997. godine. U Poljskoj premijer Donald Tusk razmatra vojnu obuku za sve odrasle muškarce, iako konkretni prijedlozi još nisu predstavljeni. U svim tim slučajevima naglasak je na jačanju rezervnog sastava i odvraćanju potencijalnih protivnika.
Modeli Njemačke i Francuske djelimično su inspirisani nordijskim zemljama. Finska i Norveška već decenijama imaju obavezni vojni rok, a svi finski muškarci se pozivaju u vojsku s navršenih 18 godina. Švedska je 2018. godine, u okviru strategije “totalne odbrane”, ponovo uvela obavezu registracije za sve muškarce i žene u toj dobi, dok se manji broj njih bira za 11-mjesečni vojni rok. Odbrambeni analitičari smatraju da će Njemačka dugoročno morati uvesti obavezno služenje kako bi ispunila planirane ciljeve.
Odgovor Evrope, ipak, ostaje neujednačen. Italija je vojni rok suspendovala 2005. godine, a ministar odbrane Guido Crosetto najavio je da bi 2026. mogao predložiti zakon o dobrovoljnim rezervnim snagama kako bi se nadoknadio manjak od 30.000 do 40.000 vojnika. U Španiji se povećavaju izdvajanja za odbranu, ali se planira tek ograničeno povećanje broja vojnika do 2029. godine, bez rasprave o regrutaciji. Velika Britanija, uprkos ambicioznim planovima naoružavanja, također ne razmatra vojni rok, već nudi programe poput jednogodišnje pauze za mlade ispod 25 godina.
Još izraženije razlike vidljive su u pristupu civilnoj pripremi. Nordijske i baltičke zemlje, kao i Poljska, već godinama razvijaju koncept “totalne odbrane”. Švedska svake godine organizuje “sedmicu spremnosti”, a 2024. je svakom domaćinstvu poslala priručnik u kojem se navodi da su svi građani od 16. do 70. godine dio sistema odbrane i dužni služiti u slučaju rata ili prijetnje ratom. Vodič detaljno objašnjava koje zalihe treba imati u kući i kako pronaći skloništa civilne zaštite. Slični priručnici postoje i u Litvaniji.
Švedska planira povećati ulaganja u civilnu odbranu na 19,4 milijarde kruna do 2028. godine, u odnosu na 2,7 milijardi iz 2022. godine.
“Stavljamo veliki naglasak na pristup cijelog društva”, rekao je ministar za civilnu odbranu Carl Oskar Bohlin.
U većini zapadnoevropskih zemalja takvi programi gotovo da ne postoje. Nizozemska je u novembru distribuirala brošuru o pripremi za vanredne situacije, uključujući rat, dok je Francuska fokusirana na pripreme za terorističke napade. U Španiji i Italiji javna rasprava o civilnoj pripremi za rat gotovo da ne postoji.
Istraživanje provedeno u devet evropskih zemalja, objavljeno u decembru, dodatno potvrđuje podjele. Visok rizik od rata s Rusijom vidi 77 posto ispitanih u Poljskoj, naspram 34 posto u Italiji. Ipak, većina ispitanika u svim zemljama slaže se u jednom – da njihove države nisu spremne. U prosjeku, 69 posto građana smatra da se njihova zemlja ne bi mogla odbraniti od Rusije, uključujući 85 posto Italijana, 69 posto Nijemaca, 58 posto Poljaka i 51 posto Francuza.
