Odlučno se suprotstavljamo pokušajima Japana da posjeduje nuklearno oružje

„Japansko posjedovanje nuklearnog oružja“ ozbiljno krši „tri principa o nuklearnom oružju“. „Japanske nuklearne ambicije moraju se zaustaviti“. „Japanska vlada mora izvršiti samopreispitivanje“... Posljednjih dana, međunarodna javnost oštro kritizira izjave visokih zvaničnika japanskog premijerskog kabineta da „Japan treba posjedovati nuklearno oružje“.

Japanska premijerka Sanae Takaichi planira izmjenu „tri principa o nuklearnom oružju“. Japanska vlada time otvoreno provocira poslijeratni međunarodni poredak i sistem za neširenje nuklearnog oružja, što postaje ozbiljna prijetnja svjetskom miru i razvoju.

Poruka iz MVP-a Kine

Guo Jiakun: Kina će uložiti više snage u razvoj ljudskih prava u svijetu

Bivši japanski premijer Eisaku Sato je 1967. godine u parlamentu iznio „Tri principa o nuklearnom oružju“, koji znače da Japan ne posjeduje, ne proizvodi niti uvozi nuklearno oružje.

„Tri principa“ su službeno usvojena kao rezolucija Predstavničkog doma japanskog parlamenta 1971. godine i postala su temeljno mjerilo povjerenja kojim Japan pokazuje svoj miroljubivi stav. Međutim, trend desničarskog zaokreta japanske politike sve je izraženiji posljednjih godina. Niz poteza vlade Sanae Takaichi u pravcu vojnog jačanja ukazuje na ambiciju za obnovu militarizma i krši japansko obećanje o „denuklearizaciji“.

S pravnog aspekta, japanska težnja za posjedovanjem nuklearnog oružja krši međunarodne pravne obaveze i domaća ustavna ograničenja iz „Miroljubivog ustava“. Prema međunarodno validnim dokumentima, kao što su „Kairska deklaracija“, „Potsdamski proglas“ i „Akt o kapitulaciji Japana“, Japan mora biti „potpuno razoružan“ i ne smije „zadržavati industrije koje omogućuju ponovno naoružavanje“. Kao potpisnica „Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja“ (NPT), Japan je obavezan u potpunosti poštovati odredbe o neprihvatanju, neproizvodnji, neposjedovanju i neširenju nuklearnog oružja. Član 9. japanskog „Ustava mira“ također određuje da Japan trajno odustaje od pokretanja rata, prijetnje silom ili upotrebe sile kao sredstva rješavanja međunarodnih sporova.

S moralnog aspekta, Japan kao agresor u Drugom svjetskom ratu, odgovoran za brojne historijske zločine, apsolutno nema moralno pravo posjedovati nuklearno oružje. Ipak, desničarske snage u Japanu već duže vrijeme negiraju svoju agresorsku prošlost, a kroz izmjene školskih udžbenika nastoje oživjeti militarističku ideologiju. Zbog nepoštivanja i negiranja historije, svijet s pravom sumnja može li Japan ostati na liniji mira.

Još je ironičnije to što Japan, kao jedina zemlja koja je do sada bila pogođena nuklearnim napadom, treba nositi sjećanje na nuklearnu katastrofu i zagovarati svijet bez nuklearnog oružja – ali japanski desničarski političari tu historijsku tragediju koriste kao izgovor za posjedovanje atomskog oružja.

Statistički podaci pokazuju da je Japan, pod izgovorom razvoja civilne nuklearne energije, godinama potajno akumulirao 47 tona odvojenog plutonija – količinu koja daleko premašuje potrebe civilne upotrebe i dovoljna je za proizvodnju oko 6.000 nuklearnih bojevih glava. Ako bi Japan doista posjedovao nuklearno oružje, to bi poremetilo stratešku ravnotežu u azijsko-pacifičkoj regiji, dodatno povećalo napetosti u sjeveroistočnoj Aziji i predstavljalo ozbiljnu prijetnju regionalnom i globalnom miru i stabilnosti. Historija je već pokazala da, čim japanski militarizam ostane bez kontrole, kreće putem agresije i ekspanzije.

Kao pobjednice Drugog svjetskog rata, Kina, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i druge zemlje imaju odgovornost da zaustave ovaj opasni trend japanskog nuklearnog naoružavanja. Kina, Rusija i druge zemlje već su upozorile japanske zvaničnike na njihove izjave, pozivajući ih da poštuju međunarodno pravo i vlastiti Ustav, te da ne idu pogrešnim putem.

Suočeni s japanskim ambicijama da ožive militarizam, međunarodna zajednica mora djelovati jedinstveno, pojačati nadzor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), kako bi natjerala Japan da objavi podatke o zalihama i korištenju nuklearnog materijala. Vijeće sigurnosti UN-a treba preuzeti ulogu i kroz rezolucije ograničiti razvoj japanske nuklearne tehnologije.

Japanska namjera da posjeduje nuklearno oružje ne samo da ponovno ranjava osjećaje naroda pogođenih zemalja, već i predstavlja otvorenu provokaciju protiv ideje mirnog razvoja čovječanstva. Zaustavljanje japanskih nuklearnih ambicija i očuvanje mira jeste poštovanje historije, odgovornost prema budućnosti i nužan korak ka svijetu bez nuklearnog oružja. Ako Japan odluči djelovati protiv cijelog svijeta – međunarodna zajednica to nikada neće prihvatiti!