MAGA uništava kulturu koja je izgradila Zapad

Među najupečatljivijim osobinama zbrkanog govora američkog predsjednika Donalda Trumpa na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu bio je njegov priziv na kulturna vezivanja koja su Zapad učinila tako prosperitetnim. Ali Trump očigledno nije vjerovao ni riječi koju je izgovorio kada je hvalio “posebnu kulturu” i “duh koji je uzdigao Zapad”. Uostalom, ta kultura je bila liberalna, orijentisana na tržište i posvećena pružanju dostojanstva svim ljudima. Izazivala je ukorijenjene hijerarhije i odbacivala apsolutnu vlast. Zapad je napredovao odbacivši vrstu režima kakav on želi stvoriti u Americi, a koji je prihvaćen u Mađarskoj, Turskoj i drugdje, i koji bi on želio vidjeti kako se ukorjenjuje širom Evrope.

Ekonomisti i sociolozi su proučavali ovu kulturu kako bi razumjeli odakle potiče dinamika Zapada. Najnoviji nobelovci iz ekonomije Joel Mokyr, Philippe Aghion i Peter Howitt posvetili su se tome kao životnom djelu, a njihovi nalazi su u potpunosti nespojivi s politikama Trumpove administracije.

Kada američki sekretar za trgovinu Howard Lutnick izjavi da “kapitalizam ima novog šerifa u gradu”, on pogrešno prikazuje suštinu tržišta. Tržištima nisu potrebni šerifi. Potrebna su im vjerodostojna pravila i konkurencija. Imati glavnog nadzornika bliže je kineskom modelu nego “duhu” kojem je Trump odao priznanje samo na riječima u Davosu.

Poput Kine, i Trumpova administracija je pokušala usmjeravati resurse koji se bolje raspoređuju putem tržišta, kao i otvoreno zahtijevati udjele u privatnim firmama. Trump je čak prisilno namjestio prodaju TikToka kako bi osigurao da jedan od najvećih udjela u novom američkom entitetu pripadne njegovom prijatelju milijarderu Larryju Ellisonu iz Oraclea. Ovo je praktično klijentelistički kapitalizam, po uzoru na Kremlj. Tradicionalni zapadni oblik kapitalizma, za koji su se još nedavno najviše zalagali Ronald Reagan i Margaret Thatcher, ostavljao bi firme - i centralne banke - na miru da rade svoj posao izgradnje prosperiteta.

“Posebna kultura” je također odbacila trajne kaste i nasljedni status. Atinski duh koji je doveo do uspona Zapada polako ih je uklonio, ne samo ukidanjem apsolutne monarhije. “Božansko pravo kraljeva” ustupilo je mjesto demokratskim izborima i drugim mehanizmima javne odgovornosti.

Autor teksta J. P. Singh/Anita Back

Trumpova tvrdnja da ga ne vodi ništa drugo osim njegovog vlastitog morala vraća nas u Hobbesov svijet Levijatana. Taj sistem je pomogao očuvati kraljevske privilegije sve dok liberalne ideje - koje su zagovarali Jean-Jacques Rousseau, John Locke, John Stuart Mill i mnogi drugi - nisu potkopale opravdanje za vrstu apsolutne vlasti kojoj Trump žudi, a koju je omogućavala konzervativna većina na Vrhovnom sudu SAD-a.

Ograničavanje kraljevske privilegije dovelo je do veće uključenosti i mogućnosti za sve članove društva da zarađuju za pristojan život koristeći se vlastitim slobodnim mislima i radom. Hijerarhiju na selu zamijenila je sloboda grada. Stadtluft macht frei - gradski zrak te čini slobodnim - govorili su Nijemci. Gradovi su nadvladali selo i stari feudalni poredak. Sada nas MAGA želi vratiti tamo.

Liberalni kapitalizam je bio veliki pokretač inkluzije, unapređujući ono što ekonomska historičarka Deirdre McCloskey naziva “buržoaskim dostojanstvom”. Omogućio je procvat profesija i srušio stare barijere klasnoj mobilnosti (čime je opovrgnuo marksistička predviđanja), a potom je nadvladao rodne, rasne, etničke i nacionalne predrasude, kao i srušio hijerarhije poput ropstva i kolonijalizma.

Jedno od najljepših i najtrajnijih naslijeđa kulture Zapada je obrazovanje iz oblasti slobodnih vještina, koje ima za cilj osloboditi maštu i usađivati vjeru u otvorenost uma i alergiju na intelektualnu krutost ili dogmu. Do kraja 18. stoljeća prevladavajuća pretpostavka je bila da samo imućne klase mogu slobodno razmišljati. Slobodne vještine oslobodile su umove okova rođenja, pokret s korijenima u renesansi, pri čemu je Machiavelli vezivao dobro upravljanje za vrlinu, a ne za sreću.

Ova kultura je također ulila dostojanstvo svim profesijama. Do 18. stoljeća umjetnost se smatrala neozbiljnom aktivnošću, prikladnom samo pod kraljevskim pokroviteljstvom. Ali sa sve većom komercijalizacijom umjetnosti, kreativne profesije su procvjetale. Dok je opera na Starom kontinentu zavisila od subvencija i pokroviteljstva, Amerikanci su izumili brodvejski mjuzikl, a kasnije i Hollywood. Takva tržišno orijentisana stvaranja (svi primjeri kreativne destrukcije) proizvela su američku kulturu koja će u 20. stoljeću postići neuporediv globalni utjecaj.

Dodavanje Trumpovog imena Kennedy centru u Washingtonu simbolično nas vraća u dane kraljevskog pokroviteljstva, iako bez ikakve operne kompanije. Trump se hvali sa 250 miliona dolara u sredstvima za pokroviteljstvo koje je doveo, ali, kao i obično, činjenice govore drugačiju priču: prodaja karata je opala, a umjetnici neće pjevati i plesati u prostoru koji je prisiljen da promoviše neliberalnu viziju Amerike.

“Vrhunac ljudskog postignuća” koji je Trump, čini se, hvalio u svom govoru u Davosu ne počiva na autoritarizmu, već na politikama koje potiču i privlače vrlinu i kreativnost. U nedavnom otkriću, Aghion i njegove kolege pokazuju da IQ, više od rođenih bogatstava ili ekonomske privilegije, u velikoj mjeri objašnjava izumitelje i izume. Otvorenost prema globalnom talentu dio je “dragocjenog naslijeđa” Amerike.

Uspon Zapada je kulturološki jednostavna priča. Radi se o kretanju Evrope ka otvorenosti, kosmopolitizmu, intelektualnoj slobodi, produbljivanju tržišta, transparentnim pravilima i, iznad svega, institucionalnim kontrolama i ravnotežama. Trumpovi postupci i politike negiraju ova dostignuća na svakom koraku. Njegova administracija tvrdi da se Evropljani suočavaju s “civilizacijskim brisanjem”, čak i dok kod kuće potiče bijeli kršćanski nacionalizam.

Trump i MAGA sljedbenici ne znaju ništa o “duhu koji je uzdigao Zapad”. Naprotiv, oni predstavljaju sve ono što je on pomjerio u stranu prije mnogo stoljeća.

(Autor je univerzitetski profesor na Školi za politiku i upravu Schar na Univerzitetu George Mason i stipendista Richard von Weizsäcker na Akademiji Robert Bosch u Berlinu. Glavni je kourednik časopisa Global Perspectives i urednik serije Emerging Frontiers of the Global Economy izdavačke kuće Stanford University Press)