Jeziva ispovijest čovjeka koji je jedva preživio napad morskog psa: "Vidjela se kost"
Bio je to posljednji sat posljednjeg dana odmora Petera Smitha na Tobagu kada je odlučio još jednom zaplivati u moru. „More je bilo idealno za plivanje“, prisjeća se penzionisani informatički direktor.
- Ušao sam u vodu, otplivao nekih šest metara i stajao u moru do struka.
On i njegova supruga Joanna, iz Hertfordshira, bili su s prijateljima, a rizik od napada morskih pasa, koji su na tom malom karipskom otoku gotovo nezabilježeni, bio im je posljednja stvar na pameti, prenosi BBC.
- Odjednom sam osjetio kako me nešto izuzetno snažno udarilo u nogu. Pogledao sam dolje i vidio morskog psa, i to velikog, kaže Peter.
- Bio je dug možda tri metra. U tom trenutku mozak vam radi sto na sat.
Ugrizao ga je morski pas bik, jedan od najopasnijih na svijetu, poznat po lovu u plitkim vodama. U svom prvom intervjuu nakon napada u aprilu 2024. godine, Peter je za BBC News ispričao svoje zastrašujuće iskustvo i objasnio zašto se i dalje ne boji morskih pasa. Ovaj 66-godišnjak kaže da je odmah prepoznao čeljusti koje su mu se stegnule oko noge kao čeljusti morskog psa bika. U strahu da će ga povući pod vodu, odlučio se boriti.
- Počeo sam ga udarati. Iskreno, ne znam šta sam time pokušavao postići, ali udarao sam ga, kaže Peter.
- Mogu iskreno reći da nikada ništa nisam udario tako snažno kao tog morskog psa. Nakon noge, napao mi je lijevu ruku, a zatim i stomak. Situacija se naglo pogoršala. Izgubio sam mnogo krvi.
Na kraju je životinja prekinula napad dovoljno dugo da ga ljudi u blizini izvuku iz vode. Njegovi prijatelji John i Moira, koji su bili pored njega u moru, pomogli su u borbi protiv morskog psa i pozvali pomoć. Na plaži je Joanna, upozorena Moirinim vriskovima, potrčala prema obali.
- Sjećam se da sam ušla u vodu i vidjela njegove stravične povrede. Vidjela sam kost, bilo je užasno, prisjeća se Joanna.
- Neko je tada rekao: "Sklonite je odavde."
Peter je prevezen u jedinu bolnicu na Tobagu s dubokim ranama na stomaku, velikim ugrizom na jednoj ruci i otkinutim velikim dijelom gornjeg dijela bedra. Opisuje kako je bol počela dok su ga unosili u vozilo hitne pomoći.
- Vrištao sam, plakao, gubio mnogo krvi i gubio svijest. Ljudi su vikali na mene da ostanem budan.“
Joanna, 64-godišnja penzionisana radnica u zdravstvenom sistemu, kaže da nije znala hoće li njen suprug preživjeti.
- Bio je tako blijed, bilo je zaista zastrašujuće.
Prisjeća se kako su je ljekari na Tobagu pitali može li potpisati saglasnost za amputaciju udova njenog supruga ako to bude potrebno. Tada su shvatili da ga moraju hitno prebaciti s otoka.
- Potrošili su sve zalihe krvi. Primio je svu krv koju su imali na Tobagu, kaže Joanna.
Prebačen je u bolnicu Jackson Memorial u Miamiju, na Floridi, gdje je podvrgnut specijalističkom liječenju. Tokom narednih sedmica prošao je kroz desetine operacija, uključujući i jednu u kojoj su mu ljekari najavili da će preko rane postaviti posebnu membranu kako bi se stvorila bolja površina za presađivanje kože.
- Onda su se nasmijali. Pitali smo ih šta je smiješno, a oni su rekli: "Membrana je napravljena od morskog psa", smije se Peter.
- Tako da sada u nozi imam komadić morskog psa.
Tako je započeo dug i težak put oporavka. Zbog povrede bedra morao je ponovo učiti hodati, a zbog oštećenja živca u ruci, koji je presječen tokom napada, i dalje nema osjet u prstima i ima poteškoće s hvatanjem predmeta, probleme s kojima će živjeti do kraja života.
- Zaista sam zahvalan. Imam problema s kretanjem, ali barem imam svoje udove, kaže on.
- U jednom trenutku činilo se da ću ostati bez njih.
Zahvalan je ne samo ljekarima već i prijateljima koji su mu pritekli u pomoć tokom napada.
- Zajedno smo se borili, uz pomoć drugih ljudi koji su bili izuzetno hrabri. Zauvijek sam im zahvalan.
Morski pas bik povezuje se i s nekoliko nedavnih napada u Australiji. Krajem januara u toj su zemlji zabilježena četiri napada u samo 48 sati, od kojih je jedan bio smrtonosan za 12-godišnjeg dječaka. Tri napada dogodila su se unutar 15 kilometara jedan od drugog na istočnoj obali.
To je navelo stručnjake da upozore kako su napadi morskih pasa i dalje izuzetno rijetki u poređenju s rastućim brojem ljudi koji koriste more za rekreaciju, te da ne treba zaboraviti da je ocean divljina koja sa sobom nosi određene rizike.
Prema Međunarodnoj evidenciji napada morskih pasa, napad na Petera 2024. godine bio je prvi i jedini ikada zabilježen napad morskog psa na Tobagu.
Stručnjak za morske pse Tom "The Blowfish" Hird objašnjava da su morski psi bikovi "prilično vatreni" i "poznati po tome da uzvraćaju kada ih se progoni čamcima ili obilježava".
Ipak, kaže da rijetkost smrtonosnih ishoda pokazuje da ljudi zapravo nisu na njihovom jelovniku.
- Budimo potpuno jasni. Kada bi morski pas bik, tigar ili velika bijela psina zaista željeli čovjeka kao plijen, tijelo ne bi ostalo, kaže Hird.
Smatra da je demoniziranje morskih pasa nepravedno i dodaje da većina njih brzo shvati da se ljudi bore i da nisu dobar obrok. Peter ne želi da ono što mu se dogodilo naruši ugled Tobaga i smatra da nema razloga za strah.
- Stanovnici Tobaga bili su izuzetno dobri prema meni. Oni žive od turizma. Vratio bih se, kaže.
- I dalje razmišljam o tom nebu i moru. Kakvog smisla ima preživjeti napad morskog psa ako ćete ostatak života provesti u strahu?
