Jasna lekcija za Evropu: Danska je povukla dvije crvene linije, Trump se zaustavio
Kriza vezana za Grenland, koja je proteklih sedmica ozbiljno uznemirila odnose između Sjedinjenih Američkih Država i Evrope, za sada je stavljena pod kontrolu. Kako u svojoj analizi piše američki list The Atlantic, evropski lideri su možda, makar privremeno, pronašli način kako se nositi s nepredvidivim potezima američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Nadu da bi tenzije mogle popustiti potaknula je Trumpova objava da je postignut “okvir budućeg dogovora” s generalnim sekretarom NATO-a Markom Rutteom. Taj okvir, prema dostupnim informacijama, poštuje suverenitet Danske nad Grenlandom, dok se fokus prebacuje na jačanje američke vojne prisutnosti, saradnju u oblasti arktičke sigurnosti, dogovor o eksploataciji ključnih minerala te povezivanje s Trumpovim proturaketnim sistemom Golden Dome.
Iako se čini da je najteža faza krize prošla, The Atlantic upozorava da su događaji iz proteklih dana jasno pokazali koliko su ulozi visoki i koliko je evropska strategija prema Trumpu i dalje otvoreno pitanje. Evropski čelnici suočeni su s dilemom: treba li zauzeti pomirljiv ton i pokušati ga pridobiti ili zauzeti čvrst stav i prihvatiti rizik pogoršanja odnosa s Washingtonom.
Prema analizi lista, odgovor leži u kombinaciji oba pristupa. Evropa, kako se navodi, mora istovremeno koristiti i „mrkvu i batinu“ – imati ljude koji znaju kako laskati Trumpu i istovremeno biti spremna na odlučan odgovor kada je to potrebno. Isključivo hvaljenje, upozorava The Atlantic, Trump doživljava kao priliku da zanemari dogovore i uzme što mu odgovara. S druge strane, isključiva tvrdoća nosi rizik njegovog povlačenja iz NATO-a ili ozbiljnog narušavanja transatlantskih odnosa.
Promjenjivu dinamiku odnosa dodatno su naglasili događaji iz proteklog tjedna. Trump je u jednom trenutku odbio isključiti upotrebu sile u preuzimanju Grenlanda te zaprijetio carinama za osam država koje su, uz koordinaciju s američkom vojskom, poslale svoje vojnike na to područje u okviru sigurnosne misije. Nedugo zatim, tokom govora na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, oštro je kritizirao Evropu, izjavivši da bi bez SAD-a „svi govorili njemački, a možda i malo japanski“, te ponovio stav da nijedna država osim Sjedinjenih Država ne može osigurati Grenland.
Ipak, u istom obraćanju Trump se odrekao uporabe sile, poručivši da Grenland želi preuzeti putem „hitnih pregovora“. Taj zaokret u Evropi je doživljen kao značajan ustupak, ali je otvorio nova pitanja, posebno oko mogućeg scenarija ako Danska odbije prenijeti vlasništvo nad teritorijem. Dodatnu nervozu izazvala je izjava republikanskog senatora Lindseyja Grahama, koji je nakon Trumpova govora javno zatražio da Danska prepusti Grenland Sjedinjenim Državama.
Samo sat vremena kasnije Trump je povukao prijetnje carinama i potvrdio postizanje okvira dogovora. Iako je New York Times pisao da se među europskim dužnosnicima raspravljalo o mogućnosti da SAD dobije suverenitet nad američkim vojnim bazama na Grenlandu, jedan europski dužnosnik uključen u pregovore rekao je autoru analize u The Atlanticu da to nije dio dogovora.
Ako se postignuti okvir održi, The Atlantic to ocjenjuje kao veliki uspjeh danske diplomacije. Kopenhagen je tokom protekle godine pokazao spremnost na saradnju sa Trumpovom administracijom u gotovo svim političkim zahtjevima, ali je istovremeno postavio dvije jasne crvene linije: teritorijalni integritet Grenlanda i pravo njegovih stanovnika na samoodređenje. U tim pitanjima, navodi se, nije bilo prostora za kompromis.
Za razliku od Danske, mnogi evropski lideri su tokom protekle godine na Trumpove pritiske odgovarali gotovo bezuvjetnim popuštanjem i pohvalama, dok su iza zatvorenih vrata pokušavali ublažiti njegove politike. Pristali su na povećanje obrambene potrošnje na pet posto BDP-a, slabo reagirali na carine, a Mark Rutte je Trumpa čak nazvao europskim „taticom“. Ipak, The Atlantic ističe da je takav pristup donio i određene rezultate: Trump je prestao otvoreno govoriti o izlasku iz NATO-a, nastavio je prodaju oružja Ukrajini i pružanje obavještajne podrške, a upravo je Rutte posredovao u deeskalaciji grenlandske krize.
Ključni razlog zašto je Trump na kraju prihvatio okvir koji je bio na stolu veći dio godine, prema analizi, leži u jasnoj poruci Danske da se neće povući. Svaki pokušaj upotrebe sile značio bi rat s jednom od najbližih američkih saveznica, što bi bilo nezakonito prema američkom pravu i moglo bi izazvati ozbiljnu civilno-vojnu krizu unutar SAD-a.
Dodatni pritisak dolazio je i od drugih evropskih država. Evropska unija je najavila mogućnost uvođenja carina u vrijednosti od 93 milijarde dolara, dok su pojedini lideri, uključujući francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, spominjali aktiviranje instrumenta protiv prisile, poznatog kao evropska „bazuka“. Iako su europske zemlje bile podijeljene oko tog poteza, sama ozbiljna rasprava signalizirala je Washingtonu da bi eskalacija imala visoku cijenu.
Važnu ulogu odigrala su i finansijska tržišta. Članice EU-a i saveznici u NATO-u drže više od 3,31 bilijun dolara američkog duga, a rast prinosa na američke obveznice dodatno je pojačao zabrinutost da bi tržišta mogla reagirati negativno na daljnju eskalaciju. Uz to, ideja preuzimanja Grenlanda pokazala se izrazito nepopularnom u SAD-u, gdje se 75 posto građana protivi takvom potezu, a više od deset republikanskih senatora javno je upozorilo protiv njega.
Kriza oko Grenlanda, zaključuje The Atlantic, sažela je sve evropske strahove vezane uz Trumpovu politiku – od mogućeg napada na saveznicu u NATO-u do urušavanja saveza. Iako je kriza zasad izbjegnuta, Trumpova nepredvidivost ostavlja malo prostora za opuštanje.
Kao moguću pouku za budućnost, list podsjeća na riječi J. D. Vancea, koji je prošle godine izjavio da bi svijet možda bio pošteđen katastrofe da su se evropske zemlje odlučnije suprotstavile američkoj invaziji na Irak. Kako je tada rekao, slijepo praćenje američkih odluka nije u interesu ni Evrope, ni Sjedinjenih Država.
