Iranski raketni arsenal pod lupom: Koliko projektila imaju i kakvom se vatrenom snagom služe

Balističke i navođene rakete čine temelj vojne strategije Irana i ključni su dio njegovih operacija, posebno u situacijama odmazde. Islamska Republika upravo se na te sisteme oslanja u vojnim odgovorima, a isti program godinama je bio i predmet pregovora sa Sjedinjenim Američkim Državama, koje su zahtijevale njegovo ograničavanje.

Teheran raspolaže širokim spektrom balističkih i vođenih projektila. Balističke rakete karakterizira to što se lansiraju na veliku visinu i prate zakrivljenu putanju. Motor ih podiže do određene visine, nakon čega se bojeva glava odvaja i slobodnim padom nastavlja prema cilju. Nasuprot tome, vođene rakete lete znatno niže, što povećava vjerovatnoću da izbjegnu protivvazdušnu odbranu, posebno kada se lansiraju u većem broju.

Kako navodi N1 Slovenija, upravo kombinacija različitih tipova projektila čini osnovu iranskog raketnog potencijala.

Širok raspon raketa

Jedan dio arsenala čine balističke rakete kratkog dometa, čiji domet iznosi između 150 i 800 kilometara. Prema izvještajima Al Jazeere, ove rakete su osmišljene za brze udare na ciljeve u neposrednoj blizini. U tu kategoriju spadaju projektili Fateh, Zolfaghar, Qiam i Shahab.

Ove rakete Iran je koristio i ranije. Nakon što je 2020. godine u američkom napadu ubijen iranski general Qassem Soleimani, Teheran je odgovorio lansiranjem balističkih raketa na američku zračnu bazu Ain al Asad u Iraku. U tom napadu ranjeno je više od stotinu američkih vojnika.

Pored projektila kratkog dometa, Iran raspolaže i balističkim raketama srednjeg dometa koje mogu dosegnuti ciljeve mnogo dalje. Među njima su Shahab 3, Emad, Ghadr, Khorramshahr, Sejjil, Kheibar Shekan i Haj Qassem. Prema Al Jazeeri, njihov domet kreće se između 1.500 i 2.000 kilometara, što omogućava gađanje ciljeva poput Izraela ili američkih vojnih baza na Bliskom istoku.

Uloga vođenih projektila i dronova

U arsenalu se nalaze i vođene rakete poput Soumar, Ya Ali, Quds, Hoveyzeh, Paveh i Ra'ad. Ovi projektili, u kombinaciji s bespilotnim letjelicama, koriste se za napade koji mogu opteretiti i preplaviti protivzračnu odbranu.

Posebno važnu ulogu u takvim operacijama imaju takozvani "samoubilački dronovi", koji se obrušavaju na ciljeve i eksplodiraju pri udaru. Prema Al Jazeeri, dronovi su sporiji od raketa, ali su znatno jeftiniji i lakši za lansiranje, što ih čini praktičnim sredstvom u masovnim napadima.

Koliko projektila Iran još ima

Jedno od ključnih pitanja je koliko dugo Iran može nastaviti izvoditi napade balističkim i krstarećim projektilima prije nego što se iscrpe njegove zalihe.

Tačan broj raketa u iranskom arsenalu nije poznat. Prema izraelskim procjenama koje je prenio The New York Times, Iran je prije napada u junu prošle godine raspolagao s oko 3.000 raketa. Izraelska vojska je u nedjelju procijenila da ih Teheran trenutno ima približno 2.500.

Uz broj projektila, važan faktor je i stanje lansirnih kapaciteta. Izraelska vojska navela je za The New York Times da je od juna uništila ili onesposobila oko polovinu iranskih lansera raketa tokom napada.

Iran je, međutim, snažno zaštitio infrastrukturu za proizvodnju, skladištenje i lansiranje projektila. Dio tih objekata nalazi se i pod zemljom, što dodatno otežava njihovo uništavanje.