Dok Izrael i Hezbollah ratuju libanska vojska posmatra sa strane

Od početka izraelske kopnene invazije na Liban, sukobi između izraelskih snaga i boraca Hezbollaha duž granice postali su svakodnevna pojava. Međutim, libanska nacionalna vojska uglavnom je ostala po strani, igrajući ulogu promatrača u vlastitoj zemlji, piše Associated Press.

Ovo nije prvi put da libanska vojska, jedna od rijetkih institucija koja povezuje različite sekte i političke frakcije u zemlji, svjedoči ratu iz neugodnog položaja posmatrača. Iako je vojska voljena među stanovništvom, njena trenutna snaga i opremljenost su daleko od onoga što je potrebno da se suoči s modernim, dobro opremljenim vojskama, poput izraelske.

Libanska vojska broji oko 80.000 vojnika, dok Hezbollah, prema vlastitim izvorima, ima preko 100.000 boraca. Osim toga, Hezbollah posjeduje naprednije oružje, uz podršku Irana, što ih stavlja u vojnu nadmoć nad nacionalnim snagama. Iako libanska vojska ima prisustvo na jugu, samo oko 5.000 vojnika stacionirano je u toj regiji, dok Hezbollah dominira sa svojim brojnijim i opremljenijim snagama.

Izraelske snage i Hezbollah sukobili su se od 8. oktobra 2023. godine, kada je Hezbollah počeo ispaljivati rakete preko granice u znak podrške svom savezniku Hamasu. Izrael je odgovorio zračnim napadima i kopnenom ofanzivom s ciljem potiskivanja Hezbollaha i omogućavanja povratka raseljenih stanovnika sjevernog Izraela. U tim prvim danima sukoba, libanska vojska povukla se iz svojih položaja uz granicu, što dodatno naglašava njenu nemoć u ovoj situaciji.

Libanska vojska je imala sličnu ulogu tokom većine izraelskih invazija na Liban u posljednjih 50 godina. Iako je u nekoliko slučajeva, poput 1972. godine, uspjela usporiti napredovanje izraelskih snaga, situacija se pogoršala s izbijanjem građanskog rata 1975. godine. Tokom tog perioda, i izraelske i sirijske snage okupirale su dijelove zemlje, a libanska vojska izgubila je veliki dio svoje snage.

Hezbollah je, nakon završetka građanskog rata, bio jedina frakcija kojoj je dozvoljeno zadržati svoje oružje pod izgovorom pružanja otpora izraelskoj okupaciji juga Libana, koja je završila 2000. godine. U ratu između Hezbollaha i Izraela 2006. godine, libanska vojska nije bila u mogućnosti pružiti značajan otpor zbog zastarjele opreme i slabih resursa.

Od 2011. godine, vojska je primila značajnu međunarodnu pomoć, posebno nakon sukoba s Islamskom državom 2017. godine. Iako je uspješno suzbila prijetnje na granici sa Sirijom, libanska vojska nije bila sama u toj borbi – Hezbollah je s druge strane granice pružao podršku u sukobima s IS-om.

Međutim, finansijska kriza koja je pogodila Liban 2019. godine teško je pogodila vojsku. Njihov budžet se smanjio, a vojnici su primorani da traže dodatne poslove kako bi preživjeli. Prosječna plata vojnika sada iznosi oko 220 dolara mjesečno. Iako su Sjedinjene Države i Katar pružili pomoć u obliku subvencija, to nije bilo dovoljno za obnovu opreme i naoružanja.

SAD su bile ključni donator libanske vojske, obezbjeđujući oko 3 milijarde dolara vojne pomoći od 2006. godine, s ciljem jačanja stabilnosti i suvereniteta zemlje. Ipak, mnogi vjeruju da je SAD ograničio pristup naprednijem naoružanju iz političkih razloga, kako bi osigurali vojnu nadmoć Izraela u regiji.

Libanska vojska, iako cijenjena među građanima, nalazi se u delikatnom položaju između sukoba unutar vlastite zemlje i međunarodnih interesa. S ograničenim resursima i opremom, teško može pružiti adekvatan otpor u aktuelnim sukobima, dok Hezbollah nastavlja igrati dominantnu ulogu u vojnom i političkom životu zemlje.