„Diplomatija topovnjača na steroidima“: Trump pod krinkom rata protiv droge, širi trupe Latinskom Amerikom
Dok je pažnja međunarodne javnosti fokusirana na četveromjesečnu vojnu kampanju Sjedinjenih Američkih Država protiv Venezuele, Washington istovremeno, bez velike medijske buke, širi vojnu i sigurnosnu prisutnost širom Latinske Amerike i Kariba. U protekloj sedmici, paralelno s najavama Donalda Trumpa o blokadi sankcionisanih naftnih tankera i zapljeni plovila, SAD je zaključio nove vojne sporazume s Paragvajem, Ekvadorom, Peruom te Trinidadom i Tobagom, objavio je The Guardian.
Zvanično, ovi dogovori predstavljaju dio takozvanog „rata protiv droge“, no u praksi obuhvataju širok spektar aranžmana, od dozvole za korištenje zračnih luka, kao u slučaju Trinidada i Tobaga, do privremenog raspoređivanja američkih trupa radi zajedničkih operacija protiv, kako se navodi, „narko-terorista“, posebno u Paragvaju. Isti narativ Washington je koristio i za opravdanje ofanzive protiv Venezuele, iako su dužnosnici Bijele kuće, uključujući i samog Trumpa, javno govorili da ciljevi uključuju zapljenu energetskih resursa i svrgavanje Nicolása Madura.
Iako SAD već decenijama ima vojne sporazume i baze u regiji, analitičari upozoravaju da obim i tajming novih ugovora ukazuju na dodatnu eskalaciju i moguće pripreme za širu vojnu akciju. Direktorica vojne analize u think tanku Defense Priorities Jennifer Kavanagh izjavila je da bi u slučaju veće ofanzive, koja bi uključivala zračne napade na Venezuelu ili druge zemlje poput Kolumbije ili Kube, Sjedinjene Države trebale operativne lokacije širom regiona. „Izgradnja mreže lokacija bila bi ključna za održivost bilo koje vrste operacije“, rekla je Kavanagh, dodajući da je naivno tvrditi da ovi potezi nisu povezani s Venezuelom.
Najnoviji sporazumi uključuju i privremeno raspoređivanje američkih jedinica ratnog zrakoplovstva u Ekvador, uprkos činjenici da su građani te zemlje na referendumu ranije odbili strane vojne baze. U Peruu je parlament, na zahtjev Bijele kuće, dao zeleno svjetlo američkom vojnom i obavještajnom osoblju da naoružano djeluje na teritoriji zemlje.
Bivši čileanski ambasador i profesor na Univerzitetu u Bostonu Jorge Heine ocijenio je da ove aktivnosti nemaju veze s borbom protiv droge. „Paragvaj se ne smatra velikim centrom za proizvodnju ili distribuciju narkotika, kao ni Venezuela“, rekao je Heine, ističući da je riječ o širem okviru američke nacionalne sigurnosne strategije. On je ove poteze opisao kao „Trumpov korolar“ Monroeove doktrine iz 1823. godine, koja je historijski korištena za opravdavanje američkih intervencija u Latinskoj Americi.
Na Karibima su napetosti dodatno porasle nakon što su Trinidad i Tobago dopustili instalaciju američkog radarskog sistema i odobrili pristup zračnim lukama. Madurova vlada optužila je ovu zemlju za učešće u zapljeni venezuelanskog naftnog tankera i najavila hitan prekid svih sporazuma o snabdijevanju plinom. Premijerka Trinidada i Tobaga Kamla Persad-Bissessar izjavila je da je „najbolja odbrana“ njene zemlje vojna saradnja sa SAD-om, dok je venezuelanski ministar unutrašnjih poslova Diosdado Cabello poručio: „Ako Trinidad ustupi svoj teritorij za napad na Venezuelu, moramo odgovoriti.“
Slični sporazumi u posljednjim mjesecima potpisani su i s Gvajanom, Dominikanskom Republikom i Panamom, dok se pritisak na Venezuelu dodatno pojačava kroz postojeće američke baze u Portoriku, Hondurasu i Kubi, kao i nadzorne centre u El Salvadoru, Arubi i Curaçau.
John Walsh iz Washingtonskog ureda za Latinsku Ameriku opisao je novu strategiju SAD-a kao „diplomatiju topovnjača na steroidima“, usmjerenu na nagrađivanje saveznika i slanje poruke onima koji se protive Trumpovoj administraciji. „Za zemlje koje nisu na brodu, to je implicitna prijetnja da je američka vojska u neposrednoj blizini“, rekao je Walsh.
U pismu upućenom regionalnim liderima, Maduro je uputio „hitni poziv“ protiv, kako je naveo, američke „eskalacije agresije“ koja, prema njegovim riječima, prijeti destabilizacijom cijele regije. Od ponovnog izbora na spornim izborima prošle godine, venezuelanski predsjednik gotovo da nema političkih kontakata s regionalnim liderima, uključujući i ranije saveznike poput brazilskog predsjednika Lule da Silve i kolumbijskog predsjednika Gustava Petra, koji su se i sami našli pod američkim pritiskom.
