Anastasiya Stanko za Oslobođenje: Kako je biti novinar u Ukrajini dok traje krvavi rat?
Glavna i odgovorna urednica ukrajinske istraživačke agencije slidstvo.info Anastasiya Stanko dugogodišnja je novinarka i TV voditeljka. Pratila je antivladine proteste od ranih početaka Majdanske revolucije, boravila je na Krimu i izvještavala u periodu ruske aneksije Krima. Kasnije je postala ratna dopisnica, izvještavajući o sukobu u oblasti Donbas u Ukrajini. Stanko je, sa kamermanom, zarobljena u junu 2014. od samoprozvane Luganske Narodne Republike.
Teške odluke
Godine 2018. dobila je međunarodnu nagradu za slobodu medija od Komiteta za zaštitu novinara. Godinu kasnije je dobila nagradu Međunarodne ženske medijske fondacije za hrabrost u novinarstvu. Od 2020. do 2021. Stanko je bila glavna i odgovorna urednica nezavisne medijske stanice Hromadske. Od početka ruske agresije na Ukrajinu vratila se na prvu liniju fronta.
U Sarajevu je boravila kao učesnica prestižnog IPI Svjetskog kongresa i Festivala medijskih inovacija 2024, čiji je ovogodišnji partner i Medijska grupacija Oslobođenje.
Za naš list govori o izazovima sa kojima se suočavaju novinari u Ukrajini, te problemu malignog ruskog utjecaja i dezinformacija.
- Mislim da je teže biti novinar nego novinarka u Ukrajini trenutno, jer sada imamo zakon o mobilizaciji. Svi muškarci od 18 do 60 godina mogu biti mobilisani u vojsku. Mogu biti mobilisani u bilo kojem trenutku i nikad se ne zna kada će ih vojska trebati. Novinarska karijera može biti, ne završena, ali stopirana dok su na prvoj liniji. Imamo veoma veliku liniju fronta, veoma opasan rat, sa mnogo vrsta teškog naoružanja, dronova... Ovo je možda najkrvaviji rat našeg vremena, kaže Stanko.
U maloj organizaciji koju predvodi je 16 ljudi, a od toga su četiri člana tima u vojsci.
- Jako je teško imati muškarce u timu, jer nikad ne znate koliko će biti dio tog tima. A ti si uvijek tu, pokušavaš pronaći nove ljude. Ako ste istraživački tim, vrlo je teško pronaći istraživačke novinare, jer da biste bili dobar istraživački novinar, morate učiti novinarstvo godinama. Drugi problem je što, kao žena na primjer, uvijek treba da birate između porodice i bezbjednosti porodice i vašeg posla. Jer, naravno, mi smo i dalje na opasnim mjestima, uvijek idemo na liniju fronta. Ponekad smo izloženi raketiranju u Kijevu, u glavnom gradu gdje živimo i gdje je naša kancelarija. I uvijek treba imati plan B - gdje ćemo preseliti ako se nešto gore desi, kako napraviti još jednu kancelariju u drugom dijelu zemlje ili možda razmišljati o tome da budemo van zemlje. Morate razmišljati o sigurnosti tima i odluke su svakodnevno veoma teške, ističe naša sagovornica.
Nada se da novinari u svijetu, u budućnosti, neće biti izloženi stanjima kakva ukrajinski novinari trenutno preživljavaju.
Moć inspiracije
- Prilično je naporno svakodnevno raditi ovaj posao i brinuti o svom timu, o njihovoj sigurnosti i nastaviti raditi, bez obzira na sve. Ali, važno je da budemo strpljivi. Mene i moj tim su heroji, ličnosti, teme koje smo svakodnevno pratili veoma inspirisali da nastavimo sa radom. Poruka svim novinarima širom svijeta je da i dalje pronalazite ljude koji vas inspirišu i pokušavate samo nastaviti raditi svoj posao. Možda je to najbolji način da preživite. Nemojte gubiti razum, kaže Stanko.
Naglašava da je najbolje oružje protiv propagande i dezinformacija zapravo činjenica.
- Pokušavamo proizvesti činjenice i mislim da su kontekst i činjenice najbolje oružje protiv propagande i dezinformacija. Imamo i rat dezinformacija, to je neki novi rat koji je utjecao ne samo na Ukrajinu nego i na mnoge druge zemlje. U Evropi, ovdje na Balkanu, u SAD-u, vidimo tu propagandu i način na koji se ona koristi širom svijeta i kako ljudi vjeruju u nju. Mislim da je to veliki izazov za novinare širom svijeta. Ali, činjenice su najbolje oružje, zaključuje Stanko.
